Komunistička partija – Savez komunista Hrvatske

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) osnovana je u Beogradu 20.–23. travnja 1919. na Kongresu ujedinjenja svih socijaldemokratskih stranaka Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Vojvodine pod nazivom Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Osnovu ujedinjenja čini program Partije i odluka o pristupanju Komunističkoj internacionali. Na Drugom kongres u Vukovaru održanom 20. do 24. travnja 1920. promijenila je ime u Komunistička partija Jugoslavije te donijela program i statut. KPJ je postala treća politička stranka u Skupštini, pa su njezini uspjesi bili povod za donošenje Obznane 30. prosinca 1920. i Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi od 2. kolovoza 1921. kojim je KPJ stavljena u ilegalu. Razdoblje od 1922. do 1935. obilježeno je slabljenjem Partije i teškim frakcionaškim borbama u njezinu vodstvu. Osnivački kongres KPH održan je 1.–2. kolovoza 1937. nakon odluke IV. zemaljske konferencije KPJ o osnivanju nacionalnih partija Hrvatske, Slovenije i Makedonije. U prosincu 1938. Josip Broz postaje generalni sekretar KPJ i formira novo partijsko rukovodstvo koje u kratkom razdoblju likvidira razne antipartijske struje i nosioce frakcijskih borbi. Na Petoj zemaljskoj konferenciji održanoj u Zagrebu 19.–23. listopada 1940. zaključeno je kako je Partija postala značajan faktor u zemlji, a 10. travnja 1941. CKKPJ osniva Vojni komitet radi pripremanja oružane borbe. Na dan napada Njemačke na SSSR, 22. lipnja 1941. izdaje proglas narodima za obračun s fašizmom. Tijekom Drugog svjetskog rata KPJ imala je vodeću ulogu u partizanskom pokretu, te izvanpartijskim antifašističkim organizacijama. Tijekom ljeta i jeseni 1941. stvaraju se jezgre pod nadzorom partizanskog pokreta i na njima organiziraju narodnooslobodilački odbori (NOO) kao organi revolucionarne vlasti, stvara se jedinstveni narodnoosobodilački front (JNOF), osnivaju antifašističke organizacije narodne omladine (USAOJ) i žena (AFŽ). Na savjetovanju u Stolicama 26. rujna 1941. osniva se Vrhovni štab NOV i POJ, a u pojedinim dijelovima zemlje obrazuju se glavni štabovi. KPJ se javlja kao inicijator novih organa narodne vlasti – NOO–a. Sve NOO–e KPJ povezuje u jedinstven sustav od mjesnih, općinskih, kotarskih, okružnih do vrhovnih zemaljskih vijeća (ZAVNOH) i Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenje Jugoslavije AVNOJ–a, koji na Drugom zasjedanju 29. studenoga 1943. prerasta u najviše zakonodavno i izvršno tijelo, a Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) obavlja funkciju privremene vlade.

Novi kurs u politici KPJ potvrdio je njen VI. kongres (Zagreb, 2.–7. studenoga 1952.), koji je uvođenje radničkog i društvenog samopravljanja ocijenio kao prijelazni korak u uspostavi osnova neposredne socijalističke demokracije. Na tom kongresu naziv KPJ mijenja se u Savez komunista Jugoslavije (SKJ). SKJ je bio jedina i vladajuća politička organizacija u SFRJ, čiji je sastavni dio i Savez komunista Hrvatske. Savez komunista određuje cjelokupni razvoj društva na načelima tzv. demokratskog centralizma. Kongresne rezolucije pretočene u odluke, zaključke, stavove i preporuke partijskih tijela u velikoj su mjeri obvezujuće za tijela državne uprave i republičke vlasti te za društveno–političke organizacije. Uloga SKH mijenjala se tijekom godina i ovisila je o promjenama u cjelokpnom društveno–političkom i društveno–gospodarskom razvoju. Promjene u politici i unutarnjem ustroju utvrđivane su na partijskim kongresima kojih je od 1948. do 1990. održano deset. Tijek i rezultati posljednjeg, izvanrednog kongresa održanog u siječnju 1990. ključni su u raspadu SFRJ. Uspostavom višestranačkog sustava i provođenjem slobodnih izbora u Hrvatskoj 1990. godine, jedinstveni SKJ prestao je postojati. SKH se preko Stranke demokratskih promjena transformirao u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP).

Ustroj SKJ imao je hijerarhijsku strukturu u odlučivanju i donošenju odluka, a organizacijski je slijedio sustav javne uprave i teritorijalne nadležnosti pojedinih tijela uprave (oblast, okrug, kotar, općina, mjesto). Između dva kongresa partijskim organizacijama upravljali su centralni komiteti, CK SKJ kao najviše tijelo na saveznoj razini i CK pojedinih republika i pokrajina kao najviše tijelo na razini pojedine republike i socijalističke pokrajine. Komiteti na nižim razinama od oblasti do rajona vodili su rad Partije između dvije konferencije. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do partijskih kongresa 1948. stvarno odlučivanje bilo je u rukama Politbiroa, užeg operativnog tijela koje je do 1948. bilo istoznačnica za CK. Hijerarhijski ustroj SKH bio je sljedeći: Centralni komitet SKH, oblasni, okružni, kotarski, općinski, mjesni (gradski) i rajonski komiteti. Centralni komitet je predstavljao Partiju prema drugim organizacijama, vodio partijske ustanove i sazivao plenarne sjednice. Nadležnosti, funkcije, način izbora i ustroj CK uređen je Statutom KPJ/SKJ, koji je do VI. kongresa SKH 1968, kada je prvi put donesen republički satut, obvezivao i partijske organizacije SR Hrvatske. Rad CKSKH odvijao se na plenumima na kojima su utvrđivani programski zadaci i rezolucije. Za izvršavanje ovih zadataka CK je organizirao izvršno–političko tijelo (Politbiro 1945.–1952., Izvršni komitet 1952.–1966., Sekretarijat Izvršnog komiteta 1968.–1974., Predsjedništvo 1974.–1989.). CK je birao Kontrolnu komisiju (od 1968. naziva se Statutarna komisija) koja je brinula za pitanje čistoće Partije te s tim u vezi rješavala probleme kršenja Statuta i Programa, partijske discipline i žalbe. Povremena radna tijela bila su odjeljenja, uprava i komisije. Nakon 6. kongresa 1968. uvode se konferencije SKH kao forum kojem je CK odgovoran. Do reorganizacije 1966. na čelu CK je bio politički sekretar, a od tada predsjednik CK SKH. Godine 1966. provedena je reorganizacija svih komiteta, od općinskih do CK. Reorganizaciju partijskoga aparata slijedile su reorganizacije u državnoj upravi. Centralističko upravljanje neposredno nakon rata i decentralizacija od 1950. i dalje, doveli su do organiziranja Partije i njenog aparata na novim osnovama polazeći od procesa osamostavljivanja državne uprave, gospodarskih organizacija i društvenih službi. CK SKH svoje je djelovanje usklađivao i tražio prethodnu suglasnost od CK SKJ. Na sjednicama CK SKJ razmatrana su pitanja vezana za pojedine republike i oblasti, pa tako i za republička i regionalna partijska vodstva, a sastancima su redovito bili nazočni i članovi republičkih CK.

Jednopartijski sustav u razdoblju od 1945. do 1990. godine učinio je KPH/SKH paradržavnom organizacijom od Skupštine FNRJ/SFRJ u Beogradu do općinskih komiteta u SRH. U tom pogledu su kongresi KPJ/SKJ i KPH/SKH određivali bitne smjernice u političkom, gospodarskom i društvenom životu, pa je to gradivo od osobitog značenja za proučavanje prošlosti zadarskog područja.

DOPUNSKI IZVORI

HR–HDA–1220: Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske 1941.–1990.

HR–HDA–1222: Oblasni komitet KPH za Dalmaciju 1941.–1954.

HR–HDA–1834: Okružni komitet KPH Knin 1942.–1945.

HR–HDA–1848: Okružni komitet KPH za Srednju Dalmaciju 1942.–1946.

HR–HDA–1834: Okružni komitet KPH Zadar 1942.–1946.

HR–HDA–1821: Kotarski komitet KPH Benkovac, Biograd, Knin, Preko, Zadar 1942./1945.

HR–DAST–439: Međuopćinska konferencja SKH za Dalmaciju u Splitu 1975.–1978.

BIBLIOGRAFIJA

Jelić, Ivan. Komunisitička partija Hrvatske. Zagreb, 1977. *** Maštrović, Ante Nino. O razvoju revolucionarnog radničkog pokreta i NOB u gradu i okrugu Zadar, Zadar: geografija, saobraćaj, povijest, kultura: Zbornik. Zagreb: Matica hrvatska, 1964., str. 323–372. *** Savez komunista Jugoslavije, u: Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, sv. 7. Zagreb 1981., str. 307–318. *** Šokota, Mirjana; Brković, Milko; Vujanić–Lednicki, Mirjana. Bibliografija tiskane građe o radničkom pokretu i socijalističkoj izgradnji na zadarskom području: (1945.–1980.). Zadar: Općinski komitet Saveza komunista Hrvatske, 1989. *** Zapisnici Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske: 1945–1952. / priredila Branislava Vojnović, sv. 1: 1945–1948, sv. 2: 1949–1952, sv. 3: 1952–1954, sv. 4: 1955–1959. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2005–2010. Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta, 1963.