[0567] Matica dalmatinska Zadar (1863. – 1927.)

Signatura: HR–DAZD–567

Klasifikacija: I.3.

Naziv fonda: Matica dalmatinska

Vrijeme nastanka gradiva: 1863.–1927.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 1 kut.; 0,1 d/m

Stvaratelj: Kulturno–prosvjetno društvo / Matica dalmatinska Zadar

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

U razdoblju Hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji je formirano niz društava čija je svrha bila političko, kulturno i ekonomsko djelovanje. Božidar Petranović (1809.–1874.), pravnik i sudionik narodnog preporoda započeo je aktivnosti na osnivanju ovog kulturno–prosvjetnog društva znatno prije formalnog osnivanja 1862. godine. Od početka je društvo definirano kao književno, kulturno i prosvjetno u kojem je isključena svaka politička djelatnost. Matica je uspjela okupiti većinu tadašnjih kulturnih aktivista u Dalmaciji među kojima su i vodeća politička imena. U prvom upravnom odboru Matice bili su Božidar Petranović, kao predsjednik, Juraj Pulić i Ivan Danilo, potpredsjednici, te Anton Šimonić, tajnik. Nakon Petranovićeve smrti 1874. godine, mjesto predsjednika preuzima Miho Klaić koji također na tome mjestu ostaje do smrti 1896. godine. Posljednji predsjednik Matice dalmatinske je Mirko Perković.

Matica je prosvjetnu djelatnost provodila izdavanjem pučkih knjiga i časopisa za širok krug čitatelja. Najpoznatiji je „Narodni kalendar“ koji je redovito izlazio u razdoblju 1863.–1900. godine. On je bio promišljeni spoj narodne i autorske književnosti, poučnih članaka i rasprava, naročito iz povijesti i gospodarstva. „Narodni kalendar“ odigrao je značajnu ulogu u kulturnom razvoju hrvatskog naroda. Članovi društva bavili su se istraživanjem i sakupljanjem narodnih pjesama i pripovjedaka. Godine 1865. objavljeno je prvo izdanje „Narodne pjesmarice“, koja je do 1912. doživjela sedam izdanja u velikoj nakladi. Matica je izdavala i druge poučne tekstove i prijevode, od kojih su neki imali i znanstvena obilježja kao što su Schubertova „Geologija Dalmacije“, djelo T. Matića „Petar Zoranić“ ili monografija Petra Karlića „Kraljski Dalmatin“. Matica je 1901. pokrenula svoj književno–znanstveni časopis Glasnik Matice dalmatinske koji je izlazio do 1904. godine. Godine 1911. sklopljen je ugovor s Maticom hrvatskom, čime je Matica dalmatinska ojačana i moralno i materijalno. Matica dalmatinska i dalje je imala posebnu upravu, a Matica hrvatska je preuzela na sebe izdavanje djela primljenih od Upravnog odbora Matice dalmatinske. Matica hrvatska preuzima sve dotadašnje članove Matice dalmatinske, pa će im kao i svojim članovima utemeljiteljima doživotno dostavljati sva svoja izdanja. Ta je suradnja rezultirala izdavanjem niza vrijednih knjiga. Osim izdavačke djelatnosti, Matica dalmatinska organizirala je predavanja, javna čitanja književnih djela često od strane samih autora, potpomagala je osnivanje i rad pučkih knjižnica, pratila i sudjelovala na svim kulturnim manifestacijama u Banskoj Hrvatskoj. Svojim radom na području kulture dala je veliki doprinos približavanju Dalmacije ostatku Hrvatske. Rad Društva u Zadru je zamro za vrijeme talijanske okupacije. Među spisima fonda čuva se izvješće profesora Mirka Perkovića upućeno profesoru Ivi Jurasu u Split, da ga pročita na sjednici Matice dalmatinske koja se trebala održati 26. lipnja 1927. godine i u kojem podrobno opisuje postupanje Talijana s imovinom Matice dalmatinske i s njim osobno. Iz tog izvješća saznajemo i za sudbinu spisa Matice dalmatinske.

POVIJEST FONDA

Spisi ovog fonda nastali su radom kulturno–prosvjetnog društva Matica dalmatinska u razdoblju između 1909. i 1927. godine. Riječ je o fragmentarno sačuvanim spisima Društva iz druge polovice razdoblja djelovanja Društva. Dana 27. prosinca 1948. godine Arhiv u Zadru preuzeo je od uprave šibenske Gimnazije 337 listova dokumenata društva Matica dalmatinska (Knjiga primljenog arhivskog gradiva, br.10/1948). O tome kako su spisi dospjeli u Šibenik i šibensku Gimnaziju saznajemo iz izvješća profesora Mirka Perkovića koji je bio posljednji predsjednik društva. Matica Dalmatinska je do talijanske okupacije imala svoje sjedište u Hrvatskoj čitaonici na tadašnjoj Novoj obali. Odmah po dolasku Talijana karabinjeri su zatražili od Perkovića izjavu o svrsi društva i izvršili pregled u prostorijama koje je koristila Matica. Nekoliko mjeseci nakon toga talijanske su vlasti naredile da se imovina društva u roku 24 sata iznese iz prostorija koje je do tada koristila. Perkoviću je u nevolji pomogla uprava Srpske čitaonice koja je u jednu svoju sobicu primila inventar, spise i knjige Matice dalmatinske. Uslijedio je otkaz i služba u arbanaškoj Preparandiji predsjedniku Perkoviću i policijski nadzor njegovog kretanja. Nastojanjem šibenskog i zadarskog Narodnog vijeća Mirko Perković je dobio mjesto u Realnoj gimnaziji u Šibeniku. U Šibeniku ga je o sudbini imovine Matice obavještavao Blaž Radaković, pa mu je tako javio da je u opasnosti i Srpska čitaonica te da bi bilo nužno imovinu Matice prebaciti u Šibenik. Dok se to nastojalo organizirati došlo je do provale „rulje“ u prostorije Srpske čitaonice koja je knjige i spise bacala kroz prozor na Široku ulicu gdje su ih spaljivali. Ostatak materijala su spasili karabinjeri te ga uz nastojanje Radakovića i Perkovića prebacili u Šibenik. Prema izvješću prof. Perkovića u Šibeniku su knjige, spisi i inventar dijelom smješteni u prostorijama Učiteljske škole, a dijelom u kući profesora Josipa Batinice. Pretpostavka je da je u Državni arhiv u Zadru predan onaj dio materijala koji se našao u Učiteljskoj školi. Godine 1968. ing. Filip Juras iz Zagreba predao je Arhivu 8 listova dokumenata Matice dalmatinske (Knjiga primljenog arhivskog gradiva br. 107/1968). Arhivisti su nakon primopredaje spise Matice dalmatinske priključili zbirci Miscellanea (HR–DAZD–377) u svežnjevima broj 23, 51 i 145. Godine 2011. donesena je odluka o izdvajanju ovog gradiva i registriranja novog fonda u klasifikacijskoj skupini I.3. Kulturno–prosvjetna društva. Napomene o poduzetim promjenama unijete su u inventar zbirke Miscellanea.

SADRŽAJ

Spisi ovog fonda nastali su radom Upravnog odbora i predsjednika kulturno–prosvjetnog društva Matica dalmatinska u razdoblju od 1863. do 1927. godine. Samo je privid da su sačuvani spisi za cijelo vrijeme djelovanja društva, jer iz razdoblja između 1864. i 1908. nema niti jednog sačuvanog spisa. Pravilnik društva iz 1863. godine sačuvan je najvjerojatnije među spisima Namjesništva u Zadru, koje je u svojoj nadležnosti imalo nadzor nad radom svih udruga, udruženja i društava, pa shodno tome i funkciju pregleda i odobravanja njihovih pravilnika. Nisu sačuvane knjige uredske evidencije, ali je na spisima vidljivo da je ona vođena odnosno da su spisi označavani tekućim brojem prema vremenu nastanka. Sačuvana je knjiga evidencije članova društva iz godine 1908. Ostatak gradiva odnosi se na dopisivanje Upravnog odbora Matice i njenog posljednjega predsjednika Mirka Perkovića s pojedinim autorima čije tekstove je Matica željela tiskati ili su se sami autori obraćali Matici i nudili svoje tekstove za tiskanje. Sačuvan je jedan ugovor s autorom i to s Ivom Vojnovićem za tiskanje njegove drame „Gospođa sa suncokretima“. Osim dopisivanja s pojedincima sačuvani su i dopisi upućeni i primljeni od drugih prosvjetno–kulturnih društava, među kojima i Matice hrvatske, pučkih čitaonica i knjižnica, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i knjižara u kojima su se prodavala izdanja Matice dalmatinske.

POPIS GRADIVA

1. Pravilnik društva, 1863.

2. Uredsko dopisivanje, 1909.–1927.

3. Imenik članova društva, 1908., kut. 1

JEZIK/PISMO

njemački; latinica i njemačka gotica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–88: Vlada/ Namjesništvo za Dalmaciju 1813.–1918.

HR–DAZD–543: Vlada/ Namjesništvo za Dalmaciju: Spisi o društvima.

BIBLIOGRAFIJA

Diklić, Marijan. Matica dalmatinska od osnutka do ujedinjenja s Maticom hrvatskom (1862.– 1912.): povodom 140. obljetnice utemeljenja i 90. obljetnice ujedinjenja, Zadarska smotra 51 (2002), br. 1–3: str. 139–184. *** Ganza–Aras, Tereza. Zašto Matica dalmatinska a ne Matica hrvatska u Dalmaciji?, Zadarska smotra 43 (1994), 5/6: str. 13–22 *** Karlić, Petar. Matica dalmatinska. Zadar: Matica dalmatinska, 1907. *** Maštrović, Vjekoslav. Matica dalmatinska, Narodni kalendar III (1960): str. 53–56.