[0515] Plemičko kazalište u Zadru (1781. – 1883.)

Signatura: HR–DAZD–515

Klasifikacija: E.1.5.

Naziv fonda: Plemićko kazalište u Zadru

Vrijeme nastanka gradiva: 1781.–1883.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 1 kut.; 0,1 d/m

Stvaratelj: Plemićko kazalište (Il Teatro Nobile)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Na molbu četvorice zadarskih plemića (Antonio Maria Begna, Antonio Dall’Acqua, Francesco Carceniga i Ignazio Cerone), upućenu 9. svibnja 1781. posredstvom generalnog providura Paola Boldùa Vijeću desetorice u Veneciji, dobili su odobrenje da mogu osnovati kazalište. Već 1. srpnja 1781. sklopili su ugovor kojim su utvrdili međusobne obveze Društva.

Grof Antonio Maria Begna za gradnju je ustupio zemljište u Ulici sv. Antuna (na prostoru gdje se danas nalazi kazalište), a ostala trojica su snosila troškove gradnje. Dana 9. studenoga providur Paolo Boldù je odobrio plan gradnje i unutarnje uređenje. Kazalište je imalo tri reda loža, ukupno 74 lože te počasnu ložu. Gradnja zgrade je dovršena u ožujku 1783., a kazalište je počelo raditi 10. ožujka 1783. godine. Prve kazališne družine dolazile su iz Italije s dramama i komedijama. Dokumenti i podaci o otvaranju i prvim godinama rada nedostaju. Josip Sabalić u svojoj Kronici Plemićkog kazališta kaže da je ljudima bio potreban bijeg od svakodnevnog života punog tužnih vijesti i odjeka ratova i revolucija. Smjenjivale su se lirske i prozne predstave, goldonijanske komedije, koncerti, baleti, maskenbali. Izvođene su i Bellinijeve, Donizettijeve, Mercadanteove i Verdijeve opere, vrlo često istodobno kad su izvođene i u velikim europskim kazalištima.

Godine 1865. Plemićko kazalište je zatvoreno radi obnove nakon koje ga je iznajmila amaterska kazališna družina Società Filodramatica Paravia. Suradnja s amaterima je trajala do 1882. kada je nakon strašnog požara u Ring Theater u Beču zabranjen rad Plemićkog kazališa za javne i privatne događaje. Zadnja izvedba dogodila se uoči stogodišnjice osnivanja 14. prosinca 1881. s dobrotvornom predstavom za siromašne studente. Zgradu je 1. travnja kupio bogati posjednik Pietro Paparella koji ga je koristio kao skladište i ledanu za kavanu Caffé Centrale. Kazalište je zatvoreno 18. siječnja 1882. godine.

POVIJEST FONDA

Uprava Znanstvene knjižnice predala je gradivo Plemićkog kazališta istodobno s predajom gradiva Kazališta „Verdi“ godine 1980. (Knjiga primljenog arhivskog gradiva, br. 168/1980). Gradivo je po primitku spojeno s gradivom Kazališta „Verdi“, a 2011. izdvojeno i registrirano kao poseban fond budući da je riječ o dvije različite kazališne kuće.

SADRŽAJ

Gradivo Plemićkog kazališta sačuvano je fragmentarno u rasponu od 1781. do 1883. godine. Zapisi iz starijeg razdoblja rijetki su i uglavnom su sačuvani u prijepisu. Sabalić u svojoj knjizi o Plemićkom kazalištu ističe nedostatak dokumentacije uništavane požarima, zanemarivanjem, pa i dozvoljenim uništavanjem. Sačuvani zapisi odnose se na dopisivanje predstavnika vlasnika Kazališta s Namjesništvom, Skupštinom komune, Policijskom upravom, amaterskim družinama. Gradivo sadrži i račune za radove obavljene u zgradi kazališta, specifikacije vlasništva po ložama, ugovore o kupoprodaji udjela u vlasništvu, pozive na sjednice suvlasnika, ugovore među suvlasnicima, podatke o zabrani rada, prijepise najstarijih dokumenata iz spisa generalnih providura, obavijest o obvezi održavanja dobrotvornih predstava, obraćanje predsjednika društva Generalnom providuru Dandolu u kojem opisuje upravljačku i vlasničku strukturu kazališta te programska usmjerenja, zapise o odobrenim i zabranjenim predstavama, dogovore s glumačkim družinama, tlocrte zgrade i njene unutrašnjosti. S obzirom na malu količinu možemo reći da su sačuvani dokumenti vrlo vrijedni.

POPIS GRADIVA

Spisi, 1781.–1883., 1 kut.

JEZIK/PISMO

Talijanski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–252: Kazalište „Verdi“ (Il Teatro Verdi) 1863.–1936.

HR–DAZD–562: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju: Spisi o kazalištima

HR–DAZD–479: Zbirka rukopisa Rkp 72/1–2: Società filarmonica: straordinari

1859.–1894. Pozivnice, programi, prikazi, osvrti i posvete.

HR–ZKZD–67: Dalmatinsko Pokrajinsko kazalište 1865./1918.

BIBLIOGRAFIJA

Coen, Gastone. I teatri di Zara dalla Serenissima all’ esodo, Atti e Memorie della Società Dalmata di Storia Patria, vol XX–N.S. IX. Rim, 1997. *** Sabalich, Giuseppe. Cronistoria aneddotica del Teatro Nobile di Zara: (1781.–1881.). Zadar: Agelo Nani e figlio, 1921.–1922.