[0495] Obitelj Karaman – Split, Zadar (1617.- 1885.)

Signatura: HR–DAZD–495

Klasifikacija: K.2.

Naziv fonda: Obitelj Karaman

Vrijeme nastanka gradiva: 1617.–1885.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 17 kut.; 1,7 d/m

Stvaratelj: Obitelj Karaman

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Gradivo ovog obiteljskog arhivskoga fonda nastalo je djelovanjem ponajprije Mate Karamana, zadarskog nadbiskupa i njegova brata Antuna Karamana, dominikanca te manjim dijelom ostalih članova obitelji Karaman.

Karaman, Matej (Mate, Mathaeus), zadarski nadbiskup (Split, 1700. – Zadar, 7. V. 1771.). Studij teologije završio je u Splitu gdje je i zaređen za svećenika 1723. godine. Doktorat iz filozofije i teologije postigao je u Rimu 1739. godine. Na poziv zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića 1724. godine prešao je u Zadar i ondje do 1732. u sjemeništu Florio predavao govorništvo i filozofiju. Kongregacija za širenje vjere (De propaganda fide) 1732. imenovala ga je misionarom u Rusiji kako bi naučio staroslavenski liturgijsksi jezik ruske redakcije i tako stekao znanje za izradu rječnika i gramatike za potrebe glagoljaškog sjemeništa koje je nadbiskup Zmajević kanio otvoriti u Zadru. Iste godine odlazi u Rusiju u Tavrov na Voronežu gdje je u službi cara Petra I. Velikog bio brat nadbiskupa Zmajevića admiral M. Zmajević. Ondje mu je do njegove smrti 1735. bio kapelan. Nakon toga odlazi najprije u Moskvu, a zatim u Sankt Petersburg. Uči ruski jezik kroz razgovore i susrete s biskupima, knezovima, generalima i moskovskom gospodom. Vodio je brigu za katolike u Rusiji, a posebno za hrvatske vojnike i mornare u carskoj vojsci. Rusiju napušta 1737. i vraća se u Zadar. Za Kongregaciju za širenje vjere izradio je 1739.–1742. tri izvješća o crkvenim prilikama u Rusiji. Od 1738. godine u Urbanianumu, zavodu Kongregacije za širenje vjere radi na korekturi i nadopuni Levakovićeva Misala iz 1631. godine. Jezično je Misal rustificirao, smatrajući da bi staroslavenski jezik ruske redakcije trebao biti književni jezik južnih Slavena. Kongregacija De Propaganda fide njegov „Misal rimskij“ tiskala je u Rimu 1741. godine. U Urbanianumu je predavao i staroslavenski jezik te je sastavio Alfabetar ili Bukvar koji je tiskan u Rimu 1739. glagoljičkim i ćiriličkim slovima. Iste godine imenovan je komendatornim opatom benediktinskih samostana Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu i Sv. Stjepana u Barbatu. Godine 1742. na Karamanov prijedlog hrvatski književni jezik (lingua illirica litteralis) uveden je u Urbanianumu kao poseban predmet. Predlagao je Kongregaciji De Propaganda fide da u Rusiju šalje hrvatske glagoljaše te da bi monasi pašmanske opatije Sv. Kuzme i Damjana mogli u raznim krajevima Rusije podignuti više benediktinskih samostana. Godine 1742. podnosi Kongregaciji izvještaj „De clero Illirico“. Na prijedlog nadbiskupa Zmajevića papa Benedikt XIV. imenovao je Karamana 1742. osorskim biskupom i apostolskim vizitatorom hrvatskih zavoda u Assisiju, Fermu i Loretu. Nakon Zmajevićeve smrti imenovan je 1745. zadarskim nadbiskupom. Kao nadbiskup nastavio je s realizacijom ideje o osnivanju glagoljaškog sjemeništa u Zadru. Sjemenište je trebalo služiti „poučavanju slaveno–rimskom kleru i obraćenju shizmatika slaveno–grčkoga obreda“. Zanosio se idejom obraćenja pravoslavnih vjernika u Dalmaciji te je o tome 1744. sastavio i spis u kojemu je istaknuo da Dalmacija pripada jurisdikciji Katoličke crkve te da bi njezinu crkvenu vlast trebali priznavati i tamošnji pravoslavci. O pravima katoličke hijerarhije u Dalmaciji podnio je 1750. izvještaj u Rim i u Mletke. Njegovo nastojanje na sjedinjenju pravoslavnih vjernika i katolika u Dalmaciji nije dalo rezultata.

Dominikanac Antun Karaman, nećak nadbiskupa M. Karamana. Školovao se od 1757. do 1761. godine. Moderator je zadarskog dominikanskog veleučilišta 1763. godine, a od 1771. opat samostana Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu. Kapelan je ženskih samostana u Zadru 1772.

POVIJEST FONDA

M. Karaman je svoje spise oporučno ostavio nećaku Antunu Karamanu, komendatornom opatu Samostana sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu, koji je tim spisima pridružio i svoje spise te spise njihove obitelji.

POPIS GRADIVA

1. Karaman Mate, zadarski nadbiskup.

1.1. Osobna dokumentacija M. Karamana (Životopis)

1.2. Troškovi M. Karamana, razne priznanice

1.3. Spisi M. Karamana o crkvi u Dalmaciji (Vizitacija Ilirskih kolegija u Firmu i Loretu 1742, odjeci tiskanja Ilirskog misala 1753., Slavenska liturgija 1754., Crkvena organizacija u Dalmaciji).

1.4. Misija M. Karamana u Rusiji, 1732.–1737.

1.5. M. Karaman o pravoslavcima u Dalmaciji (zablude u ispovijedanju vjere, Obrana od optužbi 1751., Izvješće o pravoslavcima) Spisi o pravoslavcima i pravoslavlju, (1582.–1764., Pravoslavci u Dalmaciji, na Braču, na području Knina, Šibeniku, Zadru, Pečka patrijaršija, Izvješća o vjeri pravoslavaca, O odnosu prema pravoslavcima i dr.)

1.7. Korespondencija raznih osoba s M. Karamanom, 1730.–1767.

1.8. Kopijalna knjiga korespondencije M. Karamana, 1753.–1760., Karamanova pisma nuncijaturi u Veneciji, Svetoj stolici)

1.9. Literarni i vjerski spisi, Epigrami povodom smrti Matije Zmajevića, Zbirka oda, epigrama i elegija, Govor povodom smrti Fausta Vrančića 1617., Traktat o caru Trajanu, Primjedbe Stjepana Ružića na Rimski misal, 1741. (1617.– kraj 18. st.)

1.10. Spisi Mate Karamana za njegova boravka u Zadru 1737.–1745. i kao zadarskog nadbiskupa 1745.–1771. Razni spisi crkvene provenijencije (među ostalim: Poslanica pape Klementa 1526; Poslanice pape Siksta V. crkvi Sv. Jeronima u Rimu 1589., Poslanica Benedikta XIV. Biskupima, Okružnica zadarskog nadbiskupa Benedikta Capella 1639., Rasprava dominikanaca 1678., Takse u Splitskoj nadbiskupiji 1706., Odredbe svećenicima 1708., Oporuka skradinskog biskupa Grgura Civalellija 1713., Studijsko putovanje u Padovu 1730.–1737.); Računi „Ilirskoga seminara“ u Zadru 1748.–1770.; Prihodi i rashodi Zadarske nadbiskupije 1751.–1770. i drugi spisi o zadarskoj nadbiskupiji 1745.–1771.; Spisi nastali nakon smrti Mate Karamana: nabavka soli na Pagu za potrebe nadbiskupije, Popisi održanih misa 1818.–1824.

2. Antun (Antonio) Karaman, brat Mate Karamana, dominikanac.

2.1. Osobni spisi

2.2. Spisi o. A. Karamana o posjedima (ima i samostanskih posjeda: prihodi Rogovske opatije Sv. Kuzme i Damjana, obveze u selima Mrljane i Pašman, posjedi Rogovske opatije Sv. Kuzme i Damjana u Filip Jakovu i Biogradu, Prihodi od zakupa Rogovske opatije, Spisi opatije Sv. Stjepana u Barbatu na Rabu; obiteljski: Knjiga prihoda od zemalja u Splitu 1791.–1792., Posudbe novca, Računi A. Karamana)

2.3. Sudski sporovi A. Karamana; sporovi oko podavanja Rogovskome samostanu, spor sa zakupcima u Bibinju; osobni sporovi: spor s Matom Ivaniševićem 1804., spor s Antunom Dudan, spor A. Karaman i Paolo Tironi, spor s nasljednicima Ivana Adraria, spor s obitlji Franceschi

2.4. Korespondencija A. Karamana. Pisma raznih osoba Antunu Karamanu.

2.5. Pisma nepoznatih pošiljatelja

2.6. Pisma Antuna Karamana drugima

3. Ostali članovi obitelji Karaman

3.1. Dujam, građevinski poduzenik (1809.–1885.): Osobni spisi i korespondencija

3.2. Fragmenti spisa Stjepana Karamana, Mihovila Karamana, Ivana Karamana pok. Stjepana 1777., Pavla Karamana (1728.–1745.), Margarite Karaman 1809. i ostalih članova (Ivane Karaman, nećakinje Antonija Karamana, miraz Antonije Karaman, miraz Margarite, supruge Ivana Karamana (1695.), podjela dobara obitelji Karaman (1735.)

4. Razni spisi za razdoblje 1602.–1821.: kopija terminacija i dukala 1679.–1709., spisi providura, knezova, dužda Petra Grimanija (1738.–1768.), uređenje foruma u Zadru 1786.–1788.

5. Privatno–pravni spisi: bračni ugovori, krivični procesi, oporuke, inventari

JEZIK/PISMO

latinski, talijanski, hrvatski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

ARHIV HAZU: Mikrofilmovi 132: Arhiv Kongregacije De propaganda fide – Mate Karaman, Identità della lingua litterale Slava 1753, rola 1

HR–ZKZD (Znanstvena knjižnica Zadar), M 546, 576

HR–Muzej grada Splita, Ostavština Dujma Srećka: gradivo vezano uz obitelj Karaman

HR–DAZD–353: Obitelj Erco

HR–ZKZD–168: Mate Karaman, nadbiskup zadarski

BIBLIOGRAFIJA

Ćošković, Pejo. Mate Karaman, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7. Zagreb: Leksikorafski zavod „Miroslav Krleža“, 2009., str. 75–77. *** Japundžić, Marko. Matteo Karaman: (1700.–1771.): arcivescovo di Zara. Roma, 1961. *** Ljubić, Šime. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Viena, Zara, 1856., str. 73–74. *** Pederin, Ivan. Zadarski nadbiskup Mate Karaman i pravoslavlje, Zadarska smotra 55 (2006), 3–4, str. 185–227. *** Peričić, Eduard. Mate Karaman – nadbiskup zadarski (1700.–1771.), Zadarska revija 40 (1991), 6, str. 35–46.