[0441] Sanitetski stožer Sjeverne Dalmacije u Zadru (1991. – 1996.)

Signatura: HR–DAZD–441

Klasifikacija: C.8.

Naziv fonda: Sanitetski stožer Sjeverne Dalmacije u Zadru

Vrijeme nastanka gradiva: 1991.–1996.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 22 kut.; 2, 20 d/m

Stvaratelj: Sanitetski stožer Sjeverne Dalmacije u Zadru

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Na inicijativu Međustranačkog vijeća grada Zadra početkom 1991. godine formiran je Krizni stožer Skupštine općine Zadar te krizni stožeri mjesnih zajednica. Unutar Kriznog stožera organizirali su se zdravstveni radnici za pružanje zdravstvene skrbi u ratnim uvjetima. Početkom svibnja 1991. zdravstveni radnici na području Sjeverne Dalmacije u općinama Zadar, Biograd i Pag, na prvom skupu dobrovoljaca izabrali su zapovjednika Sanitetskog stožera primariusa dr. Antu Viskovića.

Stožer je bio organizacijski povezan s Glavnim stožerom saniteta Republike Hrvatske, osnovanim 4. veljače 1991., zatim s Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom obrane. Uspostavljena je i suradnja sa Stožerom saniteta srednje Dalmacije u Splitu, a u Zadru s Općinskim kriznim stožerom, Uredom za obranu, Zborom narodne garde i Policijom, Informativnim centrom, organizacijom Crvenog križa i Caritasa. Stožer je svoj rad usmjerio na pružanje zdravstvene skrbi i tehničke pomoći (logistike) na zadarskom području i bolnicama. Zbog obima poslova imenovan je zamjenik zapovjednika Stožera i pomoćnici zapovjednika za svaku organizacionu jedinicu. Pristupilo se i educiranju zdravstvenih radnika – dobrovoljaca u urgentnoj medicini koje su vodili kirurzi. Istodobno su pri kriznim stožerima mjesnih zajednica ustrojene ambulantne ekipe, koje su se sastojale od liječnika, medicinskih sestara i vozača. Na području Općine Zadar stvorena je 21 sanitetska ekipa.

Nakon formiranja prve antiterorističke jedinice MUP–a organizira se sanitetska potpora u obliku mobilnih kirurških ekipa koje su se sastojale od kirurga, anesteziologa, dva medicinska tehničara, tri vozila i tri vozača. Pojavom prvih izbjeglica i prognanika Stožer je organizirao njihovu zdravstvenu zaštitu i u turističkim naseljima formirao ambulante za prognanike. Organizirane su pokretna stomatološka i epidemiološka ekipa. Opća bolnica Zadar podređena je zapovijedanju Stožera saniteta za ratnu bolnicu i tako je sav rad u bolnici podređen kirurškim službama. Obustavljen je rad bolnice na slučajevima koji nisu bili hitni. Atomsko sklonište Odjela pedijatrije prenamijenjeno je u stacionarni dio bolnice s oko 200 ležajeva. Prihvat lakših ranjenika ili otpušenih iz bolnice organiziran je u stacionaru sa 40 kreveta u hotelu Kolovare. Kad se pokazalo da međunarodne oznake Crvenog križa neće spriječiti izravno granatiranje bolnice u atomskom skloništu jedne gradske tvornice, organizirana je rezervna bolnica sa 150 ležajeva, šok–sobom i operacijskom salom.

Ista shema funkcioniranja ratne bolnice primijenjena je i u Ortopedskoj bolnici Biograd n/m, a teren su pokrivale četiri sanitetske ekipe po mjesnim zajednicama i jedna mobilna kirurška ekipa.

U iščekivanju mogućeg okruženja Zadra i presjecanja prometnica u zaleđu, organizirana je Manevarska bolnica koja se prema potrebi mogla premještati. Prva lokacija ove bolnice bila je u Starigradu. Padom Masleničkog mosta, nakon evakuacije podvelebitskog područja, bolnica se premješta na Pag 3. listopada 1991. gdje nastavlja rad do 6. lipnja 1992. pod nazivom „Šiška“, sa oko 40 kreveta, kirurgom, maksilofacijalnim kirurgom, ortopedom, ginekologom, anesteziologom i potrebnim srednjomedicinskim kadrom. Od pratećih službi imali su rendgen službu, laboratorij i službu transfuzije. Zadatak bolnice bio je prihvat ranjenika, primarna kirurška obrada te brza evakuacija. Smjena i popuna kadrova obavljana je iz nekoliko centara, a najviše iz Zadra i Pule, te Ortopedske bolnice Biograd n/m. Dom zdravlja u Pagu s dvije ambulante i jednom pokretnom sanitetskom ekipom pokrivao je potrebe područja općine Pag. Nakon akcije „Maslenica“ u siječnju 1993. godine organizirana je bolnica na drugoj lokaciji pod nazivom „Šiška 2“.

Značajno mjesto u organizaciji ratnog saniteta imale su Služba transfuzije, Psihijatrijska bolnica Ugljan, Psihijatrijska bolnica Zemunik, te ekipe za tehničku opskrbu – logistiku.

Kako bi zdravstveni djelatnici, a posebno majke mogli obavljati svoj posao, u bolnici je organizirano čuvanje djece zdravstvenih djelatnika kroz 24 sata. Zbog pogoršane ratne situacije u drugoj fazi organizirana je evakuacija djece zdravstvenih radnika u Austriju, Njemačku i Italiju.

Rezerve sanitetskog materijalna i normalna opskrba sanitetske službe na terenu nije bila moguća bez donacija koje su najprije krenule iz hrvatske dijaspore. Stožer je organizirao prihvat i distribuciju pomoći koja je pristizala uz računalnu obradu podataka. Razvili su se kontakti s donatorima u cijelom svijetu, pa je uz dobru organizaciju pomoć omogućila ne samo dobru opskrbu zadarskog područja, već i mogućnost da se pomognu i druga hrvatska područja i 26 gradova u Bosni i Hercegovini. Za potrebe stanovništva Zadra organiziran je 1. kolovoza 1991. rad donatorske ljekarne Sv. Lovre. Ljekarnička služba s oko 20 ljudi odrađivala je generičko razvrstavanje doniranih lijekova. Pomoć je stizala u lijekovima, sanitetskom materijalu, brojnim sanitetskim vozilima, medicinskim aparatima i novčanim sredstvima od kojih su kupljeni neophodni medicinski aparati. Zadarsko zdravstvo je sa sedam sanitetskih vozila pomagalo zdravstvenu službu Bosne i Hercegovine u najtežim trenucima na tom području kao što je evakuacija grada Jajca i slično. Kontaktiralo se s preko 600 donatora iz cijeloga svijeta koji su obavještavani o potrebama te prihvaćani i zbrinjavani pri dolasku u Zadar. Stožer saniteta Sjeverne Dalmacije organizirao je tijekom Domovinskog rata zdravstvenu skrb za teritorij općina Zadar, Biograd n/m i Pag s oko 160 tisuća stanovnika i 23 tisuće izbjeglica i prognanika.

POVIJEST FONDA

Gradivo fonda Sanitetskog stožera Sjeverne Dalmacije sačuvano je djelomično. Dio dokumentacije koji je bio smješten u vojarni na Ravnicama, gdje se nalazilo i skladište lijekova i sanitetskog materijala, izgorio je u požaru polovicom 90–ih godina 20. stoljeća. Gradivo koje se čuva u Državnom arhivu u Zadru predao je bez popisa dr. Lovre Vukić, zamjenik zapovjednika Stožera 25. svibnja 2002. godine (Knjiga primljenog arhivskog gradiva br. 305/2002). Fond nije arhivistički sređen, samo je obavljeno osnovno kronološko razvrstavanje i izlučivanje gradiva koje se ne čuva trajno. Izlučeno gradivo najvećim je dijelom sadržavalo popise lijekova te zahtjevnice i izdatnice za lijekove.

SADRŽAJ

Sačuvano gradivo Sanitetskog stožera Sjeverne Dalmacije Zadar sadrži dopisivanje s donatorima iz inozemstva. Ostatak zapisa su popisi ranjenih i poginulih vojnika i civila, dopisivanje s Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom obrane, Svjetskom zdravstvenom organizacijom i Kriznim stožerom Općine Zadar te pojedinim vojnim postrojbama koje su iskazivale svoje potrebe za sanitetskim materijalom. U posljednjoj kutiji nalaze se prikazi funkcioniranja službe i promidžbeni materijal.

POPIS GRADIVA

Spisi, 1991.–1996, kut. 1–22.

JEZIK/PISMO

Hrvatski, njemački, engleski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

BIBLIOGRAFIJA

Visković, Ante. Organizacija zdravstvene službe u Domovinskom ratu na području Sjeverne Dalmacije (rukopis).