[0378] Matične knjige (1565. – 1949.)

Signatura: HR–DAZD–378

Naziv zbirke: Zbirka matičnih knjiga

Vrijeme nastanka gradiva: 1565.–1949.

Količina gradiva: 2273 knj.

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Podaci o zapisima rođenja i smrti sežu u 3. st. kada su se vodili imenici krštenih i umrlih vjernika. Car Justinijan polovinom 6. st. u Noveli 74 naredio je da se u crkvenim arhivima imaju čuvati spisi o obavljenim vjenčanjima.

Opći propis o matičnim knjigama za Katoličku crkvu donosi Tridentski sabor (1548.–1563.), koji propisuje da župnici moraju voditi knjige krštenih i vjenčanih. Apostolski vizitatori Mihovil Priuli (1603.) i Oktavijan Gazardori (1625.) prigodom obilaska župa dalmatinskih biskupija među ostalim postavljaju pitanja o urednom vođenju i čuvanju matica krštenih i vjenčanih te propisuju i obrazac o vođenju tih knjiga. Rimski obrednik iz 1614. godine proširuje propis Tridentskog sabora i određuje da se imaju voditi i knjige krizmanih, umrlih te anagraf (Status animarum). Rimski obrednik propisuje i poseban obrazac za vođenje tih knjiga. Zanimljivo je da se u nekim župama (Banj, Pašman, Silba, Tkon, Olib) vode i matice umrlih, krizmanih i anagrafi i prije donošenja propisa o njihovu vođenju. U Dalmaciji se matične knjige vode u narativnom obliku sve do reforme 1816. godine, kada austrijska vlada u Dalmaciji uvodi tabelarni sustav prema propisima koje je u Austriji uveo Josip II. patentom od 20. veljače 1784. Svaka od države priznata vjeroispovijest vodi matice za svoje pripadnike, a drži ih i vodi službenik te vjeroispovijesti za svoje područje. Te su se matice nazivale crkveno–državnim maticama, jer su ih vodili svećenici u svojstvu državnih službenika po državnim i crkvenim propisima. Za osobe koje nisu pripadale nekoj priznatoj vjeroispovijesti matice vodi okružno poglavarstvo.

Odredbe Tridentskog sabora i Rimskog obrednika o maticama na snazi su u Dalmaciji sve do francuske vladavine 1806.–1814. Generalni providur Vicko Dandolo krajem veljače 1806. određuje da načelnik općine vodi knjige rođenih, vjenčanih i umrlih za svoje područje. Župnici su i dalje vodili matice po starim propisima.

Dekretom o ustroju Ilirskih pokrajina od 15. travnja 1811., čl. 250, od 1. siječnja 1812. stupaju na snagu u tim novim pokrajinama francuski zakoni. Tako i zakoni o državnim maticama (état civil, Zivilstand). Po članu 253 tog dekreta župnici ili pastori trebali su voditi registre civilnog stanja u slučaju kad ih nije bio sposoban voditi načelnik općine. Prema tom dekretu državna upravna tijela preuzimala su od župnika stare crkvene matice.

Godine 1812. godine intendanti donose Uputstvo za vođenje civilnih matičnih knjiga (Instruction pour la rédaction des actes de l’etat civil), s obrascima za matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. Državni matičar vodio je matične knjige u dva primjerka za svaku godinu zasebno. Knjige (registri) su se sastojali od listova s biljegom od 75 centi. Listovi su se morali označiti brojevima i njih je vidimirao predsjednik prvostupanjskog suda. Upisi su se obavljali cjelovito, bez bilo kakvih kratica, naknadni upisi ovjeravali su se potpisom. Na kraju svake godine matice su se zaključivale i jedan primjerak se odlagao u općinski arhiv, a drugi u pisarnicu prvostupanjskog suda. Upisi su se morali unositi neprekinuto, bez ostavljanja praznih prostora.

Nakon pada Napoleonove vladavine u Dalmaciji, austrijska je vlada dekretom Vlade za Dalmaciju od 20. kolovoza 1816. protegnula i na Dalmaciju austrijsko zakonodavstvo o matičnim knjigama utvrđeno prije navedenim patentom cara Josipa II. Župnici su tim patentom postali državni službenici za vođenje matičnih knjiga. Austrijska je vlast temeljem čl. 22 dekreta predala biskupima i one crkvene matice, koje su francuski dužnosnici bili oduzeli od župnika kao i registre civilnog stanja, što su ih vodili civilni službenici. Za druge vladavine u Dalmaciji (1814.–1918.) župnici su uz crkveno–državne matice vodili u duplikatu još i takozvane „crkvene matice“ odnosno parice, koje su slali biskupskim ordinarijatima. Po tim propisima vodile su se u Dalmaciji matične knjige od 1828. sve do kraja Drugog svjetskog rata.

POVIJEST ZBIRKE

Zakonom o Državnim matičnim knjigama od 9. travnja 1946. u FNRJ je uvedeno civilno stanje, a matične knjige otada vode posebni činovnici pojedinih mjesnih odbora, kasnije u matičnim uredima. Polovinom 1948. godine iz župskih ureda u Dalmaciji preuzete su matične knjige. Novije matice od 1860. godine, koje su i dalje bile potrebne upravi, predane su mjesnim odborima odnosno matičnim uredima, a starije matice za područje Dalmacije od Raba do Hvara i Visa predane su preko Kotarskog NO Državnom arhvu u Zadru. JAZU je preuzela najstarije matice pisane glagoljicom i bosančicom, a i neke latinskim i talijanskim jezikom. Prilikom ovog preuzimanja matičnih knjiga od župskih ureda po Dalmaciji nisu sve starije matične knjige preuzete u Državni arhiv u Zadru, već su neke ostale kod župskih ureda, a za neke se uopće još ne zna kamo su i kako dospjele. Kotarski odbori Trogira i Splita nisu predali matične knjige Državnom arhivu u Zadru. JAZU je 1952. godine predala i starije matice s područja Dalmacije Državnom arhivu u Zadru te su pripojene tada već inventariziraoj zbirci kao tzv. „stare matice“. Godina 1957./58. sve matične knjige sređene su po abecednom redu župa i izrađen je inventar s naznakom mjesta (župe), vrste matičnih knjiga, vremenskog raspona, broja stranica i oznake kojim jezikom i pismom su pisane.

Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture potpisan je 19. prosinca 1996. u Zagrebu. U čl. 13, stavku 5, navodi se „Republika Hrvatska se obvezuje da će vratiti crkvene matične knjige, knjige stanja duša, ljetopise i druge knjige koje su za vrijeme komunističkoga režima nezakonito oduzete Katoličkoj Crkvi, a koje su u njezinu posjedu“. Neke su biskupije temeljem tog Ugovora preuzele matične knjige odnesene s njihova područja.

SADRŽAJ

Ova arhivska zbirka sadrži matice rođenih, vjenčanih i umrlih katoličkih i manjim dijelom pravoslavnih župa u Dalmaciji. Matične knjige su izuzetno važan izvor za najraznovrsnija istraživanja. U prvom redu one su svojevrstan „rodovnik“ cjelokupnog stanovništva od 17. st. do 1949. godine. Njihovo je osobito značenje za demografska i genealoška istraživanja, za mjesnu onomastiku, patronimiku, kretanje pučanstva, podrijetlo i proširenost pojedinih obitelji. Uz te osnovne podatke, matične knjige sadrže i različite pribilješke izuzetno vrijedne za lokalnu povijest, npr. o elementarnim nepogodama, poplavama, udarcima groma i nanesenim štetama, zatim zapise o vjetrovima–pijavicama, koji su u onim krajevima nanijeli štetu, kao i podatke o nerodicama i gladi, zabilješke o cijenama žitarica, vina ili industrijske robe u pojedinom mjestu ili kraju. Katkada su zabilježili podatak kako je podbacilo ribarstvo u nekom kraju ili pribilježili vijest političke ili vojne naravi.

JEZIK/PISMO

latinski, hrvatski, talijanski, francuski, grčki; latinica, glagoljica, bosančica, ćirilica, grčko pismo

POPIS GRADIVA

Ovdje donosimo popis mjesta za koja su sačuvane matične knjige u ovoj zbirci.

Detaljan popis s naznakom vrsta matica, rasponu godina i opsegu nalazi se u inventaru što ga je izradio Ante Strgačić, Inventar fonda matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru II (1959.), 487–537.

Arbanasi

Badanj, Bajagić, Banj, Banjevci, Banjol, Barbat (na Pagu), Barbat (na Rabu), Bast, Benkovac, Betina, Bibinje, Biljane, Biočić, Biograd, Biskupija, Bitelić, Bobovišće, Bogomolje (vidi Gdinj), Bokanjac, Bol, Bosiljina, Božava, Bratiškovci, Brbinj, Brela, Brgud, Brgulje, Bribir, Briševo, Brusje, Buković

Ceranje, Cista, Crno

Čista

Desne, Dicmo, Diklo, Dinjiška, Dobranje, Dobropoljana, Dobropoljci, Dol, Donje selo, Donji Dolac, Dračevac, Dračevac Ninski, Dračevac – Crno, Dračeva luka – Murvica (o. Brač), Dragišić, Dragove, Dragović, Drašnice, Drniš, Drvenik, Dubravice, Duće, Dusine

Đevrske

Ervenik

Filip Jakov

Gala i Gljev, Galovac, Gdinj i Bogomolje, Glavina Donja, Gorica, Gornje selo, Grabovac, Gradac, Grohote, Gruhe, v. Briševo, Glavina, v. Imotski, Golubić, v. Krupa, Gorica, v. Pag–Gorica

Hrvace, Humac, Hvar

Igrane, Imotski, Imotski – Glavina, Islam Grčki, Islam Latinski, Ist, Ivoševci, Ivoševci, v. Kistanje, Iž, Jagodnja, Jasenice, Jesenice

Kali, Kampor, Kaplak, Karin, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Novi, Kaštel Stari, Kaštel Sućurac, Kaštel Štafilić, Katuni, Kijevo, Kistanje, Kljake, Knin, Kninsko polje, Kolan, Komin Rogotin, Komiža, Korlat, Kreševo kod Omiša, Kosovo, Kotišina, Kožino, Krapanj, Kruševo, Krstatice, Krug, Krupa – Golubić, Kruševo, Kučići v. Svinišće, Kukljica, Kula Atlagić

Lepuri, Lokvičić, Lopar, Lovreć i Opanci, Ložišće, Luka, Lukoran

Ljubač

Makar – Kotišina, Makarska, Marina, v. Bosiljina, Markovac, Maslinica, Medov dolac, Medviđa, Metković, Milna, Mirce, Mirilović, Mokro polje, Molat, Mrljane – Neviđane, Mundanija, Murter, Murvica, Muć, v. Zmina

Neorić, Nerežišće, Neviđane, v. Mrljane, Nin, Novalja, Novigrad

Obrovac, Ogorje, v. Zmina, Olib, Omiš, Opanci, v. Lovreć, Opuzen, Orah – Prapratnica –Bubani, Otrić – Struge, Otišić, Otok, Oton

Pađene, Pag, Pag – Gorica, Pakoštane, Pašman, Perušić, v. Zmina, Petrčane, Pirovac, v. Zlosela, Plavno, Plina, Podace, Podbablje, Podgora, Podgrađe, Podgrebač, v. Stankovci, Polača, Poličnik, Poljana, v. Sutomošćica, Poljica, Popović, Posedarje, Postire, Potravlje, Povljana, Povlje, Preko, Premuda, Pridraga, Primošten, Pristeg, Privlaka, Prkos, Proložac, Promina, Prugovo, Prvić, Pučišće

Rab, Radašinovci, Radošinovac, Radovin, Radučić, Rastević, Rašćane, Raštane, Rava, Ražanac, Ričica, Rivanj i Sestrunj, Rodaljice, Rogoznica (kod Omiša), Rogoznica (kod Šibenika), Rudele, Runović, Rupe

Sali, Savar, Selca, Seline, Sestrunj, Silba, Sinj, Sitno – Sratok, Skradin, Slatine, Slivnica, Slivno (kod Imotskog), Slivno (kod Neretve), Smilčić, Smoković, Sokričić, Solin, v. Vranjic, Soline, Srednje selo, Srinjine, Stankovci, Starigrad (na Hvaru), Starigrad – Paklenica, Strmica, Studenci, Sućuraj, Sukošan, Suhovare, Supetar, Supetarska Draga (na Rabu), Sutivan, Sutomišćica, Sv. Juraj u Zagorju, v. Šušci, Sv. Nedjelja i Jagodnja, Svinišće, Šepurine, v. Prvić Šepurine

Šibenik–Dolac, Šibenik–Grad, Šibenik–Varoš, Škabrnja, Šušci

Tijarice, Tisno, Tinj, Tkon, Tribanj, Tučepi, Tugare, Turanj, Turjaci

Ugljan

Veli Rat, Velim, v. Zmina i Stankovci, Velo brdo, Verunić, Vid, Vidonje, Vinjani, Vinjerac, Vir, Vis, Visočane, Visoka, Vlašići, Vodice, Vranjic, Vrbanj, Vrbnik, Vrgada, Vrgorac, Vrhpolje, Vrlika, Vrpolje, Vrsi,

Zadar–Sveta Stošija, Zadar–Sveti Šime, Zadar–Sveti Ilija, Zadar–Građansko stanje, Zagvozd, Zakućac, Zapuntel, Zasiok, Zastražišće, Zaton (kod Šibenika), Zemunik, Zlarin, Zmina, Zvirinac, Zvjerinac-Uzdolje-Kosovo

Žagrović, Ždrelac, Žegar, Živogošće, Žman, Žrnovica

DOPUNSKI IZVORI

Za područje Dalmacije matične knjige nalaze se još i u Državnom arhivu u Splitu te Dubrovniku. Mikrofilmske i CD kopije čuvaju se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu za područje cijele Republike Hrvatske, uključujući snimke matičnih knjiga koje se još i danas nalaze u matičnim uredima.

HR–AZDN–43: Matične knjige

BIBLIOGRAFIJA

Strgačić, Ante. Inventar fonda matičnih knjiga Državnog arhiva u Zadru, Arhivski vjesnik 2(1959), str. 487–53. *** Za povijest matičnih knjiga vidi: Vodnik po matičnih knjigah za območje SR Slovenije. Ljubljana, 1972. Predgovor, str. 7–73