[0375] Virgino, Vicenzo, službenik, Zadar (1728. – 1813.)

Signatura: HR–DAZD–375

Klasifikacija: K.3.

Naziv fonda: Vincenzo Virginio

Vrijeme nastanka gradiva: 1750.–1808.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 3 kut.; 0,3 d/m

Stvaratelj: Vincenzo Virginio

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Vincenzo Virginio, pravnik i agronom, rođen u Cuneu u Piemontu 12. travnja 1752. godine. Diplomirao crkveno i civilno pravo u Torinu. U braku s Madalenom Fabre imao je šestero djece. Godine 1782. napušta sigurnu karijeru i društveni prestiž koji mu je omogućavalo pravničko zanimanje i sljedećih tridesetak godina posvetio se povećanju produktivnosti u poljoprivredi kako bi osigurao opskrbu stanovništva rodnoga Piemonta. Jedan je od osnivača Poljoprivrednog društva u Torinu koje 1788. postaje Kraljevsko poljoprivredno društvo. Godine 1783. počinje raditi na upoznavanju stanovnika Piemonta s uzgojem i prehranom krumpirom. Vlastitim je sredstvima tiskao rad o uzgoju krumpira pod naslovom „Trattato di coltivazione delle patate o sia pomi di terra volgarmente dette tartiffle“. Diljem Piemonta besplatno nudi krumpir na tržnicama kupcima i poljoprivrednicima, nastojeći prevladati predrasude koje su postojale prema tom „đavoljem korijenu“. Poznati su i njegovi radovi o iskorištavanju treseta, o bolesti bilja te drugim temama iz poljoprivrede.

Reputacija vrijednog i predanog agronoma dovodi ga potkraj 1807. godine u Zadar. Generalni providur Vincenzo Dandolo bio je odlučan da u „stoljećima zapostavljenoj i zapuštenoj“ zemlji donese modernizaciju i napredak. Za to su mu bili potrebni stručnjaci iz institucija i sveučilišta u Italiji. U spisima Generalnog providurstva nema traga o tome koja je funkcija bila namijenjena Virginiu, prije negoli je imenovan profesorom suplentom kemije, agronomije i botanike, ali je sasvim izvjesno da prvotni Dandolov poziv nije nudio mjesto profesora, već najvjerojatnije mjesto njegovog savjetnika za poljoprivredu. Virginio je smatrao da je potrebno poduzeti sveobuhvatne mjere kako bi se unaprijedila poljoprivreda i gospodarstvo Dalmacije. U nekoliko izvješća Dandolu iznosi svoja razmišljanja i prijedloge o potrebi osnivanja posebnog ureda za upravljanje dobrima ukinutih samostana, zatim o potrebi organiziranja rasadnika u Zemuniku i na posjedu Manfrin u Ninu, o pokretanju proizvodnje papira, o intenzivnijoj trgovini s Italijom. No, već u lipnju 1808. godine dobiva vijest o smrti supruge Madalene i o nezavidnoj situaciji u kojoj se našla njegova brojna obitelj. Uz novčanu pomoć Dandola otputovao je iz Zadra i više se nije vratio.

Nema podataka o tome što je Virginio radio u Italiji 1809. i 1810. godine. Znamo da je 5. siječnja 1811. primljen na „odjel neizlječivih“ u bolnici Svetog Ivana Krstitelja u Torinu. Iz te bolnice je premješten 20. srpnja 1821. u bolnicu Sv. Mauricija i Lazara također u Torinu. U toj bolnici je i umro početkom svibnja 1830. godine.

POVIJEST FONDA

Osobni fond Vincenza Virginia nastao je u Italiji njegovom djelatnošću prije dolaska u Zadar 1807., a manjim dijelom njegovim radom u Zadru. Gradivo je 1807. donio sa sobom iz Venecije. Kad je primio vijest o smrti supruge i sam lošeg zdravlja, krenuo je na put u listopadu 1808. i više se nije vratio u Zadar. Očito uvjeren u svoj povratak u Zadar spise nije nosio na put, već su ostali u namjesničkoj zgradi gdje je bio smješten. Njegova dokumentacija prvi put se pojavljuje i registrira kao osobni fond tek u registru Arhivski fondovi i zbirke iz 1984., a biva preskočena u Vodiču kroz arhivsko gradivo 1806.–1814. o Napoleonovoj upravi, naprosto zato, jer je bila nesređena, ali i zbog nedostatka saznanja o osobi stvaratelja.

SADRŽAJ

Gradivo se odnosi najvećim dijelom na razdoblje prije Virginijeva dolaska u Zadar 1808. Među ostalim sadrži osobne i imovinske dokumente (1777.–1802.); račun za knjige; obavijest V. Virginiju o tiskanju rada „Osnove znanosti fizike i kemije“ 1808.; dokumentacija Vincenza Virginja, sina Vincenza Virginija 1801.–1804. osuđenoga za ubojstvo; korespondencija Vincenza Virginija 1750.–1808.; službena korespondencija Joachima Amiethua, inspektora za živežne namirnice u Zadru; Poljoprivredno društvo u Torinu 1783.–1802.; tekstovi o poljoprivredi, o uzgoju krumpira, o uzgoju stoke; predavanja iz kemije. Gradivo je prvenstveno značajno za povijest poljoprivrede u Dalmaciji.

POPIS GRADIVA

1. Osobni dokumenti, 1777.–1802., br. 1–3

2. Poslovni dokumenti, 1777.–1808., br. 4–10

3. Imovinsko–pravni dokumeniti, 1784.–1808., br. 11–12

4. Dokumentacija Vincenza Virginija, sina Vincenza Virginija o počinjenom ubojstvu, 1784.–1804., br. 13–31

5. Korespondencija, 1751.–1808., br. 1–98

6. Poljoprivredno društvo Torino, 1783.–1802., br. 99–106

7. Znanstveni i stručni radovi o poljoprivredi, uzgoju stoke i dr., br. 107–146

8. Tiskovine i bilješke, darovni ugovor, opskrba vojske, 1807.

JEZIK/PISMO

Talijanski, francuski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Analitički inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–57: Generalno providurstvo Dalmacije 1806.–1809.

HR–DAZD–59: Tajni arhiv generalnog providura Dalmacije Vicka Dandola 1806.–1810.

BIBLIOGRAFIJA

Kolić, Dubravka. Vincenzo Virginio, pravnik i agronom (1752.–1830.) i osobni fond u Državnom arhivu u Zadru, Arhivski vjesnik 53 (2010), str. 265–278 *** Gebaldo, Paolo. Vincenzo Virginio: professione agronomo e avvocato, Cuneo provincia granda: rivista quadrimestrale, 4 (2006), str. 16. *** Mattirolo, O. Nel centenario della morte del avvocato Giovanni Vincenzo Virginio (govor pročitan na sjednici Kraljevskog poljoprivrednog društva u Torinu 25. svibnja 1930.) *** Peričić, Šime. Nastava poljodjelstva u Dalmaciji XIX. stoljeća, Historijski zbornik, 43 (1990), str. 142.