[0359] Obitelj Lantana – Zadar (1260. – 1918.)

Signatura: HR–DAZD–359

Klasifikacija: K.2.

Naziv fonda: Obitelj Lantana

Vrijeme nastanka gradiva: 1260.–1918.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 68 kut.; 6,8 d/m

Stvaratelj: Obitelj Lantana

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Obitelj Lantana doselila se u Zadar iz Bergama vjerojatno krajem 16. st., jer ih početkom 17. st. kad počinju sudjelovati u društvenom i gospodarskom životu grada, još uvijek smatraju strancima. U istom se razdoblju iz Bergama i okolice u Dalmaciju doselilo više drugih obitelji, kao što su obitelji Ponte, Petricioli, Addobbati, Zanchi, Bonicelli, u Splitu obitelj Milesi, Bajamonti i Capogrosso, a u Šibeniku Galbiani. Te su obitelji od Venecije dobile titule i privilegije.

Najstariji dokument u fondu Lantana koji se odnosi na obitelj prijepis je kupoprodajnog ugovora od 23. veljače 1606. između Antonija Lantane, građanina i trgovca iz Zadra te Petra Armanija pokojnog Alissandra za „kuću od kamena pokrivenu crijepom“ u predjelu crkve Četrdesetorice mučenika (Quadraginta martyrum). Ovaj nam dokument ne rasvjetljava u potpunosti ime prvog člana obitelji koji se pojavio u Zadru. Naime, jedini Antonio odnosno Marco Antonio koji je prema genealoškom stablu obitelji 1606. godine bio živ, imao je samo osam godina i teško je pretpostaviti da bi kao građanin i trgovac sklopio kupoprodajni ugovor. Spomenuto genealoško stablo čuva se u Knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu. Ostavština don Luke Jelića obuhvaća devet generacija članova obitelji Lantana. Iste osobe navode se i u dokumentima ovog obiteljskoga arhivskoga fonda, osim neznatnih odstupanja u datumima rođenja.

Nakon kupoprodaje Lantana – Armani iz 1606. slijedi niz dokumenata o kupoprodajama više desetaka kuća, terena i cijelih posjeda na području grada, okolice i na otocima. O bogatstvu i poslovnosti članova obitelji Lantana svjedoči i njihovo sudjelovanje na dražbi otoka zadarskog arhipelaga u ožujku 1638. godine. Naime, odlukom mletačkog Senata iz 1635. zbog pokrića manjka u državnoj blagajni prodaju se državna dobra na teritoriju Republike. Braća Ivan (Zuanne), rođen 1568., i Marco Antonio Lantana, rođen 1598., udružili su se sa zadarskim trgovcima Jakovom (Giacomo) Califfijem i Jerolimom (Girolamo) Borgom te plemićem Ivanom Krstiteljem (Battista) Soppe te na dražbi kupuju Olib, Škardu, Premudu, Sestrunj, Silbu, Molat, Ist, neke lokalitete na otoku Kornatu i desetke manjih otoka. Ista je skupina u siječnju 1639. kupila i otoke Veli i Mali Drvenik s jednim malim otokom. Po prethodnom dogovoru kupci su otoke podijelili u četiri skupine približno jednake vrijednosti i ždrijebom odlučili koja će skupina dopasti kojeg od ortaka. Ugovor je sklopljen kod notara Ivana Brajčića 4. srpnja 1640. godine. U toj podjeli obitelj Lantana dobila je Molat, Ist, polovicu južnog Tarca, zakup Zverinca, Škardice, Trtuše, Rivnja i Barotula. Ta je kupoprodaja izazvala reakciju svih slojeva zadarskog stanovništva; reagiralo je i Plemićko vijeće i skupština građana predstavkama koje su preko poklisara proslijeđene u Veneciju. Stanovnici spomenutih otoka cijeli su niz godina upućivali žalbe gradskim i državnim vlastima, o čemu je u fondu sačuvana velika cjelina gradiva. Osim posjeda na sjeverozapadnom dijelu zadarskog arhipelaga, obitelj je početkom 17. st. s nekoliko kupoprodaja (od obitelji Nassi, Paladinić, Boccareo) zaokružila i veliki posjed u Sutomišćici na otoku Ugljanu. U Sutomišćici su u 17. st. izgradili i dvorac u baroknom stilu, koji je jedan od najljepših ljetnikovaca na zadarskom području. Unutar dvorca postojao je bogat i raznovrstan inventar originalnog pokućstva, ukrasnih predmeta, umjetnina, knjiga te raznih rijetkosti i dragocjenosti. O ljepoti ljetnikovca pisala je Ida von Düringsfeld u svom putopisu Aus Dalmatien.

Činjenica da su postali vlasnici tako velikog otočnog posjeda, umnogome je utjecala na poslovni i društveni život članova obitelji Lantana. Tijekom 17. st. uz njihova se imena u dokumentima javlja još i riječ trgovac, da bi u 18. st. već bila potpuno zamijenjena riječju posjednik. Prihodi koje su ubirali od najma i zakupa nekretnina, kao i prinosi sa zemlje koju su obrađivali njihovi koloni, vjerojatno su utjecali na to da su se Lantane s vremenom prestali baviti trgovinom. Zanimljivo je, da unatoč tome što u ranijim dokumentima uz imena članova obitelji stoji trgovac, podatke o njihovoj trgovačkoj djelatnosti nije moguće pronaći u fondu. Da se radilo o jakoj trgovačkoj kući svjedoči i podatak koji nalazimo u spisima generalnog providura Alvisea Priulija (1639.–1641.), da je trgovačka kuća Lantana mogla svugdje u pokrajini nabavljati neograničene količine maslinova ulja za opskrbu glavnog grada Republike.

Sljedeći važan moment u povijesti obitelji svakako je angažman njezinih članova u Teritorijalnim snagama (Forza teritoriale), najprije Mletačke Republike, a onda nastavljen i u vremenu austrijske i francuske uprave u Dalmaciji. Braća Josip (Giuseppe) rođen 1699. i Šimun (Simeone) rođen 1706. imali su čin pukovnika (collonello), koji je u zapovjednom lancu Teritorijalnih snaga odmah iza generalnog providura kao zapovjednika teritorijalnih snaga čitave Mletačke Dalmacije. Šimun Lantana u literaturi se ističe kao najistaknutiji član obitelji. Nakon njih dvojice i članovi sljedećih dviju generacija obitelji (Josip, sin Šimuna, rođen 1762. i Šimun, sin Josipa rođen 1805.) imaju čin pukovnika, serdara i sopraintendanta. Za Marka Antonija, sina Šimunova, rođenog 1746., nije moguće sa sigurnošću utvrditi sudjelovanje i čin u Teritorijalnim snagama, iako se među njegovom dokumentacijom nalazi sveščić koji se odnosi na Teritorijalne snage. Zbog zasluga braće Josipa i Šimuna obitelj je najprije primljena u Plemićko vijeće grada Nina, a potom i Zadra. U sveščiću koji sadrži prijepise dokumenata općine Nin, u dokumentu datiranom 2. svibnja 1793., stoji da obitelj Lantana ima čast plemstva grada Nina od davnih vremena koje je dobila za gorljivu službu domovini pukovnika Šimuna i Josipa. Pri izradi registra plemenitih 2. studenoga 1752. pogrešno je ispušteno ime njihova brata Jerolima, pomorskog kapetana i njegove djece. Ovaj dokument donekle dovodi u pitanje godinu 1752. koja se u literaturi pojavljuje kao godina primanja obitelji u plemstvo grada Nina, ali u svakom slučaju definira okolnosti pridruživanja u plemstvo zbog zasluga njenih članova u službi Teritorijalnih snaga. Podatak o primanju u plemstvo Zadra 1796. godine nalazimo u dokumentu Heraldičke komisije pri dalmatinskom Namjesništvu iz 1822. kojim je Josipu i Natalu Austrija potvrdila plemićki naslov, a potvrdu za to nalazimo i u spisima komesara P. Goëssa. Obitelj je upisana u Maticu plemenitih obitelji Dalmacije, ali ne i u mletački Libro Aureo. Austrijska vlada potvrdila je obitelji Lantana pravo korištenja grba: raskoljeni štit, u desnom polju na srebrnom polju iz zelenog tla uzdiže se modra tvrđava s tri kule, na srebrnom lijevom polju iz naravnog humka raste stablo lovora sa zelenom krošnjom. Ukras grba je turnirska kaciga s krunom iz koje u nakitu izlaze tri nojeva pera, plašt je modrosrebrn. Amelia Borelli je nakon smrti muža Josipa zatražila i dobila potvrdu plemstva od Kraljevine Italije 5. studenoga 1926. godine.

Nositelji glavne muške linije u posljednje dvije generacije Marco Antonio, sin Josipa rođen 1803., i Josip, sin Marka Antonija rođen 1839. godine, nisu bili vojnički angažirani. Marko Antonio bio je službenik u Financijskoj intendenci, oženjen Jozefinom Milošević. Rano je ostao udovac s petero djece: Šimunom rođenim 1831., Filomenom rođenom 1837., Josipom rođenim 1839., Marijom rođenom 1841. i Domenikom rođenom 1839. godine. Prvorođeni Šimun nije se ženio i umro je u 30. godini. Kći Filomena se, po onome što je iz dokumenata moguće vidjeti, nije udavala. Kći Domenika udala se za Josipa Nagyja, državnog službenika, a umrla je u Tarantu 1900. godine. Imala je sina Albina. Kći Marija udala se za Antona Andersa, časnika austrijske vojske, a umrla u Trentu 1898. godine. Imala je sina Josipa.

Josip, sin Marka Antonija Lantane oženio se groficom Ameliom Borelli s kojom nije imao djece. Tako je izumro zadnji muški potomak grane obitelji Lantana, čije dokumente sadrži ovaj fond. I Josip i njegova supruga Amelia bili su istaknute osobe u Zadru onog vremena. Josip je bio izrazito hrvatskog opredjeljenja i slijedi tradiciju svojih predaka naklonjenih hrvatskom jeziku i narodu, što se prvi put u dokumentima uočava kod Marka Antonija rođenog 1746., usprkos njegovu talijanskom podrijetlu, odgoju, jeziku i rodbinskim vezama. Svoj hrvatski osjećaj nije iskazivao samo privatno, već i aktivnim članstvom u hrvatskim društvima. Veoma je zanimljiva djelatnost Josipa Lantane u Narodnoj stranci, no u fondu nema podataka o tome. Činjenica da su se Lantane, premda talijanskog podrijetla, u trenutku nacionalnog buđenja opredijelili za hrvatsku nacionalnu opciju, pojava je vrijedna proučavanja svima onima koji se bave problematikom identiteta, etniciteta i nastanka nacija.

Kao član Narodne stranke Josip se istaknuo u burnim sukobima autonomaša i narodnjaka prilikom općinskih izbora 1870. godine. Osim toga, član je Upraviteljstva Narodne čitaonice, jednog od prvih hrvatskih društava u Zadru koja su se zalagala za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom te se širokim spektrom aktivnosti borila protiv dalmatinskog autonomaštva. Kad je 1878. izbio hercegovački ustanak, u Zadru je osnovan odbor za pomoć ustanicima, a Josip Lantana je bio među njegovim osnivačima. Bio je odborni član u novčanom odjelu „Matice dalmatinske“, koja se također isticala u promicanju patriotskih osjećaja u Zadru. Njegove poslovne aktivnosti veoma su zanimljive. Osim što se bavio obiteljskim posjedom, s nekolicinom partnera osnovao je 1874. Spužvarsko–koraljarsko društvo (Società pella pesca delle spugne da bagno e del corallo in Zara) koje se bavilo ulovom spužvi i koralja, a imalo je svoje podružnice u Puli i Hvaru. Prema dokumentima društvo je djelovalo do 1887. godine.

Josipova supruga Amelia, rođena grofica Borelli, zaslužuje da ju se posebno istakne. Naime, 1878. u povodu događaja u Bosni, u Zadru je osnovana „Domoljubna gospojinska zadruga dalmatinska“ (Società patriotica dalmata di signore per soccorsi), a njena prva potpredsjednica i osnivačica bila je upravo Amelia Lantana. Za zasluge ju je 1905. austrijski car odlikovao Elizabetinim ordenom 2. reda. Društvo je prema Statutu trebalo sudjelovati u skrbi i njezi ranjenih vojnika. U vrijeme mira obvezale su se urediti zakonsku podlogu svojoj djelatnosti, a za vrijeme rata podupirati vojničke zdravstvene ustanove i djelatnike, ublažavati patnje invalida, udovica i ratne siročadi. Ovo društvo zadarskih žena je utemeljeno prema zaključcima međunarodne konferencije u Ženevi na kojoj je osnovana međunarodna organizacija Crvenog križa i priznato je kao prva organizacija Crvenog križa na Balkanu.

POVIJEST FONDA

Arhivski fond obitelji Lantana nastao je djelatnošću članova obitelji Lantana kroz sedam generacija. Dio fonda koji se odnosi na srodnu obitelj Begna Posedarski, postao je dijelom fonda obitelji Lantana zbog činjenice što se Marco Antonio Lantana (rođen 1803.) oženio kćerkom Domenice Milošević, rođene Ponte. Domenica se drugi put udala za Giuseppea Begnu. Marco Antonio je bio administrator dobara maloljetnog Cosima Begne, rođenog u tom braku.

Gradivo fonda je u Arhiv starih spisa primljeno u dva navrata. Dana 13. lipnja 1899. Arhiv je od Ministarstva za bogoštovlje i nastavu preuzeo 208 pergamena obitelji, za koje su tada izrađene i regeste.

Među spisima Državnog arhiva u Zadru za 1899. pod brojem 52 nalazi se spis u kojem Sebastian Böttner izvještava Predsjedništvo Namjesništva, da je pažljivo izradio popis pergamena Lantana preuzetih od Ministarstva bogoštovlja i nastave, te da namjerava jedan primjerak popisa zadržati za potrebe Arhiva. Pregledom urudžbenih zapisnika Državnog arhiva u Zadru nije pronađeno ništa u formi primopredajnog zapisnika.

Pergamene Lantana su se pod tim naslovom i pod oznakom AB8 našle na popisu arhivskog gradiva koje je profesor Giorgio Cencetti 3. rujna 1943. u 74 drvena sanduka prevezao u Italiju na nepoznato mjesto. Povrat gradiva zatražen je 1946., a nastojanjem Komisije za restituciju gotovo cjelokupno gradivo s popisa vraćeno je 31. kolovoza 1949. uključivo i „Pergamene Lantana“.

Ostalo gradivo (63 svežnja) donio je ili „spasio“, kako u svom tjednom izvješću o radu Prosvjetnom odjelu Okružnog NOO Zadar pod brojem 7/45 piše, tadašnji ravnatelj Arhiva Stanko Miloš 24. studenoga 1945. Iz spomenutog izvješća ne vidi se gdje se gradivo nalazilo prije preuzimanja u Arhiv. Ni za ta 63 svežnja ne postoji primopredajni zapisnik. Fond nije upisan u Knjigu primljenog arhivskog gradiva Državnog arhiva u Zadru.

SADRŽAJ

Gradivo obiteljskog fonda Lantana sadrži privatnu i poslovnu dokumentaciju sedam generacija obitelji Lantana u rasponu od 1260. do 1918. godine. Osim dokumentacije koja pripada članovima obitelji, u fondu se nalazi i veća cjelina dokumentacije obitelji Begna Posedarski koja također sadrži i privatne i poslovne dokumente njenih članova. Značajna je Količina gradiva što se odnosi na osobe koje nije moguće povezati s obitelji, primjerice u Zbirci pergamena samo se tri pergamene odnose na obitelj, a 206 pergamena na osobe koje nisu u vezi s obitelji. Takvih dokumenata ima i u ostatku fonda, u podseriji Kupoprodaje i seriji Miscellanea. Dio tih dokumenata našao se kod obitelji, jer je uobičajeno da se pri kupoprodaji nekretnina predaju i dokumenti koji se odnose na te nekretnine. Za neke dokumente nije moguće naći objašnjenje zbog čega su se našli upravo u ovom fondu. Lako je moguće da su članovi obitelji bili strastveni sakupljači raznih stvari, pa i dokumenata, o čemu svjedoči njemački putopisac Ida von Düringsfeld koja za njihov dvorac kaže da je bio „prije natrpan nego namješten starinskim pokućstvom, neobičnim starim slikama te raznim prirodoslovnim rijetkostima“.

Obitelj koja je kroz cijelo 18. i 19. st. bila u najužem krugu moćnih zadarskih rodova, morala je ostaviti traga u svim područjima života. Kroz niz generacija članovi obitelji Lantana bili su aktivni u društvenom životu Zadra, o čemu svjedoči bogata dokumentacija u serijama koje nose imena pojedinih članova obitelji (od 1. do 8. serije). Među njima se naročito ističu Marco Antonio rođen 1746. i Josip (Giuseppe) rođen 1839. godine. Njihova aktivnost, od političkog i dobrotvornog angažmana do članstva u brojnim udrugama i dokumentacija koja to prati, pruža uvid u raznolikost i bogatstvo zadarske svakodnevice. Tako se u fondu obitelji Lantana, uz dokumentaciju raznih udruženja i društava, nalazi i dio dokumentacije Domoljubne gospojinske zadruge dalmatinske (Società patriotica dalmata di signore per soccorsi). To društvo žena priznato je za prvu organizaciju Crvenog križa na području Balkana.

Nakon sređivanja gradivo je smješteno u 68 kutija. Vremenske praznine su neznatne, a sadržajnih ima samo kod nekih vrsta gradiva. Dokumenti su većinom pisani talijanskim jezikom, ima nešto dokumenata na hrvatskom, njemačkom, francuskom i latinskom, što je i logično s obzirom na povijesni kontekst. Osim latinice, u gradivu se javljaju glagoljica i u jednom dokumentu ćirilica.

Ovaj fond je svakako najvažniji za poznavanje povijesti zadarskih otoka, njihova gospodarstva, upravnog i napose vojnog ustroja. Budući da je najznačajniji dio posjeda ove obitelji bio raštrkan po zadarskim otocima, u fondu obitelji postoji cjelovita dokumentacija o tamošnjim zemljišnim odnosima. Kolonatski sustav u Dalmaciji za razdoblje od 17. do 18. st. može se na temelju tog gradiva u tančine proučiti, posebno stoga što sveščići dokumenata iz tog razdoblja redovito sadrže i prijepise dokumenata iz ranijeg razdoblja. Po količini sačuvanog gradiva posebno se ističu lokaliteti Sutomišćica, Molat, Ist, Silba, Olib i Premuda.

U serijama koje sadrže dokumente onih članova obitelji Lantana koji su bili časnici u Teritorijalnim snagama, nalazi se velika Količina gradiva koje je prvorazredni izvor za proučavanje te vojne organizacije na zadarskom teritoriju, obrambenog ustroja i organizacije otočke serdarije. Spomenuto gradivo sadrži vrijedne podatke za demografska istraživanja cjelokupnog zadarskog otočja i svakog otoka pojedinačno. Budući da su se otoci u nekoliko navrata nalazili pod njihovim zapovjedništvom, među dokumentima članova obitelji Lantana, Josipa (Giuseppe) rođ. 1699., Šimuna (Simeona) rođ. 1706., Josipa (Giuseppe) rođ. 1762. i Šimuna (Simeona) rođ. 1805. nalaze se dokumenti s anagrafskim podacima, često izuzetno precizno grafički prikazanima, za stanovnike, njihovu strukturu po spolu i starosti, obitelji, za stoku, plovila i sl. Dokumenti posljednjeg od njih, Šimuna (Simeone) rođ. 1805., koji je bio vicesopraintendente (serdar) u Slanom, Cavtatu i Korčuli od 1830. do 1839., izvor su za proučavanje ustroja i djelovanja Teritorijalnih snaga u južnoj Dalmaciji od samog početka njihova djelovanja na tom području.

POPIS GRADIVA

Članovi obitelji

1. Giovanni Lantana, rođ. 1588., 1623.–1636., 1–4

2. Obitelj Marca Antonija Lantane i njegove žene Magdalene rođ. Balbi

2.1. Marco Antonio Lantana rođ. 1598., 1644.–1663., 5–10

2.2. Gerolimo Lantana, sin Marca Antonija, rođ. 1622., 1646., 11

3. Obitelj Orazia Lantane i njegovih žena Cattarine Querini i Vere Lobel

3.1. Orazio Lantana, rođ. 1630., 1671.–1744., 12–25

3.2. Giovanni Batta Lantana i njegov sin Girolamo, 1738.–1809., 26

4. Obitelj Marca Antonija Lantane i njegove supruge Giovanne Soppe Papali

4.1. Marco Antonio Lantana, rođ. 1653., 1701.–1738., 27–35

4.2. Giovanna Lantana rođ. Soppe Papali 1726.–1742., 36–38

4.3. Giuseppe Lantana (Collonello), rođ. 1699., 1737.–1787., 39–43

5. Obitelj Simeonea Lantana i njegove supruge Francesce Šimunić

5.1. Simeone Lantana (Collonello), rođ. 1706., 1659.–1789., 44–67: Teritorijalne snage

5.2. Francesca Lantana rođ. Šimunić, 1735.–1809., 68–71

5.3. Marco Antonio Lantana, sin Simeonea, rođ. 1746., 1717.–1829., 72–154

Rukopisi 100–104

5.4. Alba Lantana, kći Simeonea, rođ. 1747., 1821., 155

5.5. Natala Lantana, sin Simeonea, rođ. 1756., 1797.–1837., 156–158

6. Obitelj Giuseppea Lantane i njegove supruge Kornelije Franić

6.1. Giuseppe Lantana (Collonello), rođ. 1762., 1797.–1830., 159–184

6.2. Kornelija Lantana rođ. Franić, 1782.–1838., 185–192

6.3. Alba Lantana kći Giuseppea rođ. 1801., 1801.–1867., 193–203

6.4. Simeone Lantana, sin Giuseppea, rođ. 1805., 1817.–1861., 204–242

6.5. Luigi Lantana, sin Giuseppea rođ. 1809., 1829.–1890., 243

6.6. Elena Lantana, kći Giuseppea rođ. 1810., 1852.–1860., 244

7. Obitelj Marca Antonija Lantane i njegove supruge Giuseppine Milošević

7.1. Marco Antonio Lantana, sin Giuseppea rođ. 1803., 1803.–1862., 245–321

7.2. Giuseppina Lantana rođ. Milošević, 1822.–1843., 322–335

7.3. Simeone Lantana, sin Marca Antonija rođ. 1832., 1832.–1861., 336–342

7.4. Domenica Lantana, kći Marca Antonija rođ. 1839., 1850.–1900., 343–346

7.5. Maria Lantana, kći Marca Antonija rođ. 1845., 1874.–1890., 347–351

7.6. Filomena Lantana, kći Marca Antonija rođ. 1837., 1854.–1895., 350–351

8. Obitelj Giuseppea Lantane i njegove supruge Amelie Borelli

8.1. Giuseppe Lantana, sin Marca Antonija rođ. 1839., 1845.–1898., 352–552; 379–408: Spužvarsko koraljarsko društvo (1847.–1875.)

8.2. Amelia Lantana rođ. Borelli, 1863.–1917., 553–602

9. Posjedi

9.1. Sudski spisi 1580.–1914., 603–655

9.2. Kupoprodaje terena 1436.–1911., 656–797 (Zadar, Pašman, Sutomišćica Zemunik, Kornati)

9.3. Nasljedstva i diobe 1623.–1889., 798–825

9.4. Evidencije prihoda, prinosa i troškova 1629.–1903., 826–900 (Sutomišćica, Preko, Kukljica, Zemunik, Ražanac, Trljuge, Vir, Vrsi, Pašman)

9.5. Kolonatski odnosi 1445.–1857., 901–946 (Molat, Ist, Silba, Premuda, Olib, Zapuntel, Skarda, Brgulje, Ist, Grusi, Poljica)

9.6. Zakup i najam nekretnina 1563.–1899., 947–982 (Novigrad, kuće u Zadru, Kornat, Molat, Sutomišćica, Zemunik)

9.7. Popravci kuća 1660.–1892. (Zadar, Sutomišćica, Molat, Poličnik)

9.8. Karte, skice planovi 1636.–1800., 994–1002

10. Obitelj Begna Posedarski

10.1. Grb obitelji Begna Posedarski, 1003

10.2. Oporuka pukovnika Posedarskog i Domenice Posedarske, 1717.–1725., 1004

10.3. Simon Ponte Posedarski, 1781.–1789., 1005–1006

10.4. Giuseppe Begna, 1788.–1822., 1007

10.5. Domenica Begna, rođ. Ponte 1806.–1876., 1008–1027

10.6. Cosimo Begna Posedarski sin Domenice, 1824.–1876., 1028–1031

10.7. Posjed obitelji Begna Posedarski, 1209.–1863., 1032–1048

11. Zbirka pergamena, 1260.–1734., 1049–1108: Regesta pergamena.

12. Zbirka tiskovina, 1282.–1894., 1050–1075

13. Miscellanea, 1577.–1897., 1076–1101, 1008

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–377: Miscellanea, svež. 152, poz. 5; svež. 168, poz. 1: Parnica glede posjeda samostana Sv. Dominika i opatije Sv. Mihovila na Ugljanu 1830.–1850.; svež. 174, poz. 1

HR–DAZD–377: Miscellanea, svež. 174, poz. 1

HR–ZKZD–105: Obitelj Lantana i M 018, 1079. Ostavština Amalie i Šimuna Lantana

JEZIK/PISMO

latinski, talijanski, francuski, njemački, hrvatski; latinica, glagoljica

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

BIBLIOGRAFIJA

Kolić, Dubravka. Inventar obitelji Lantana, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49 (2007), str. 355–437. *** Granić, Miroslav. Dalmatinske obitelji u „Libro Aureo dei veri titolati“ mletačkog magistrata nad feudima, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 17 (1990/1991), str. 159–208 *** Grgić, Ivo. Otoci zadarskog arhipelaga na dražbi, Narodni kalendar 1959. *** Kastrapeli, Dubravko. Monografija uz izložbu u povodu 125. godišnjice Crvenog križa Hrvatske. Zagreb, 2003. *** Kolumbić, Jelena. Grbovi zadarskih plemićkih obitelji početkom druge austrijske vladavine Dalmacijom, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 26 (1979), str. 69–119 *** Raukar, Tomislav; Petricioli, Ivo; Švelec, Franjo; Peričić, Šime. Zadar pod mletičkom upravom 1409.–1797. Zadar: Matica Hrvatska, 1987. *** Vrandečić, Josip. Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću. Zagreb: Dom i svijet, 2002. *** Spreti, Vittorio. Enciclopedia storico–nobiliare, vol. IV. Milano, 1928.