[0355] Obitelj Filipi – Zadar (1746. – 1941.)

Signatura: HR–DAZD–355

Klasifikacija: K.2.

Naziv fonda: Obitelj Filipi

Vrijeme nastanka gradiva: 1746.–1941.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 8 kut.; 0,8 d/m

Stvaratelj: Obitelj Filippi

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Obitelj Filippi istaknuta je građanska obitelj u Zadru tijekom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. U literaturi se kao prvi njezin član spominje Ivan (Giovanni) Filippi 1751. godine. Najstariji datirani dokumenti pripadaju njegovim sinovina Petru (Pietro) i Karlu (Carlo). I literatura i dokumenti u fondu donose vrlo malo podataka o Carlu Filippiju, dok se o njegovom bratu Pietru zna nešto više.

Petar (Pietro) Filippi je od 1783. godine bio pravobranitelj pri uredu generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju. Zbog dopirinosa u administrativnom odvajanju Skradina od Šibenika, godine 1798. uvršten je zajedno s bratom Carlom u plemstvo grada Skradina. Za vrijeme Prve austrijske uprave bio je činovnik u pokrajinskoj Vladi. Umro je 1806. godine.

Petrov sin je Ivan Josip (Giovanni Giusepe) (1787.–1851.). Vicko Dandolo ga je 1806. postavio na čelo Ureda za javne objave (Ufficio delle pubbliche notificazioni) i na toj dužnosti ostaje do 1809. godine, a 1. rujna 1806. imenovao ga je odvjetnikom. Godine 1818. imenovan je povjerenikom za kaznene predmete Prizivnog (Apelacionog) suda. Obiteljsko bogatstvo uvećao je ženidbom s Chiarom iz stare plemićke obitelji Fondra Ferra 1819. godine. Osim nekretnina, obitelj je preko Ivanova punca Pietra Fondra Ferre došla u posjed iznimno vrijednog arhivskog gradiva iz prošlosti Zadra i Dalmacije. Ivan Josip bio je aktivan u društvenom i političkom životu grada Zadra. Bio je član izaslanstva grada Zadra za poklonstvo caru Ferdinandu I. prilikom njegova posjeta Trstu 1844. godine te zastupnik grada Zadra u prvoj Konstitutivnoj skupštini Carstva 1848. godine. Zalagao se za autonomni položaj Dalmacije unutar Carstva te priključenje Kvarnerskih otoka Dalmaciji. Bio je dugogodišnji član i predsjednik crkovinarstva katedrale i glavni promicatelj štovanja svete Stošije.

Božo (Natale) Filippi (1823.–1873.) kao odvjetnik i političar pošao je putem svoga oca Ivana Josipa. Diplomirao je pravo u Padovi 1847. godine. Kratko je bio u državnoj službi, a kasnije se čitav život bavio odvjetništvom. Bio je među rijetkim izvrsnim pravnicima koji su imali dozvolu dalmatinske Vlade za privatno podučavanje. Bio je član, a od 1871. i predsjednik zadarske Odvjetničke komore. I u političkim uvjerenjima pravi je sin svog oca. Pripadao je liberalnoj struji zadarske autonomaške frakcije i kao takav, protivnik sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Zalagao se za prednost talijanskog jezika pred hrvatskim i rješavanje feudalnog pitanja u Dalmaciji. Nema podataka o tome da je bio u braku i imao djecu. U fondu je sačuvana mala Količina gradiva koje se odnosi na njega.

Drugi sin Ivana Josipa Donat (Donato) (1832.–1912.) bio je zemljoposjednik i vlasnik više kuća u Zadru i okolici te vlasnik otoka Oliba do godine 1900. kada su ga njegovi stanovnici otkupili za 50.000 forinti. Nije bio poput brata i oca politički aktivan, a njegove društvene aktivnosti vežu se uz crkovinarstvo zadarske katedrale i društvo Teatro nuovo. Poznato je da je 1906. prodao vrijednu obiteljsku zbirku goblena da namakne sredstva za obnovu stropa u dijelu katedrale. U braku s Marijom Hislbeg de Hilgesberg imao je troje djece: Giovannia Giuseppea rođenog 1862., Allesandra rođenog 1874. i Nataliju koja je umrla kao dijete između 1888. i 1890. godine.

Ivan Josip (Giovanni Giuseppe) Filippi (1862.) umro je 1900. godine, a ne 1910. kako se može naći u literaturi. Gradivo u fondu koje se odnosi na njega također je oskudno. Znamo da je bio jedan od voditelja brodarskog poduzeća Società di navigazione a vapore „Zaratina“. Oženio se s Ester Fenzi s kojom je 1895. dobio sina Natala (Lina).

Natale (Lino) Filippi po povratku sa studija u Italiji predavao je prirodopis u Učiteljskoj školi u Zadru, a bio je i neplaćeni kustos Prirodoslovnog muzeja. Godine 1943. emigrirao je u Italiju i do smrti 1959. živio u Veneciji. U gradivu fonda nema dokumenata nastalih njegovom djelatnošću.

POVIJEST FONDA

Glasovitost ovog fonda nije u njegovu sadržaju, već u onome što u njemu nedostaje. Posredstvom rodbinskih veza s obitelji Fondra Ferra, ali i baštinivši imovinu drugih osoba (npr. biskupa Carsane ili bilježnika Giovannija Sorarija), obitelj Filippi je došla u posjed iznimno vrijednog arhivskog gradiva. Između ostalog, posjedovali su više pergamena iz arhiva samostana Sv. Krševana, dio zemljišnika Zadra i okolice iz 15. st., matrikule i statute nekih zadarskih bratovština i bogati fond knjiga. Najpoznatiji rukopis iz njihove knjižnice (tzv. Anonim Filippi), većim je dijelom rad Marchia Sorarija započet 1782. pod naslovom „Notizie istoriche della città di Zara, capte della Dalmazia, divise in otto libri, nei quali si tratta di tutte le cose sacre e profane in essa esistenti, del suo contado ed uomini illustri ecc., fatiche dedicate alla gioventù zaratina dallo scritore ec“. Sadrži gotovo 1000 stranica, a smatra se „rudnikom za kulturnu povijest Zadra, Nina i okolice“. Koristili su ga svi talijanski povjesničari Zadra, ali ipak je većim dijelom ostao neiskorišten. Prijepis tek malog dijela sačuvan je u ostavštini don Luke Jelića, koji se čuva u knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu. U članku H. Morovića „Jedan nestali izvor za kulturnu povijest grada Zadra“ (Zadarska revija 1952.), iznosi se zanimljiva teza o tzv. Anonimu Filippi. Kaže da razlozi šutnje o samom rukopisu i tajnovitost kojom je njen sadržaj objavljivan, često bez navođenja izvora, leže upravo u njegovu svjedočenju o hrvatstvu grada Zadra kroz vjekove. Dugo se pretpostavljalo da je rukopis, kao i čitava knjižnica obitelji Filippi, uništen tijekom bombardiranja grada u II. svjetskom ratu, no u novije vrijeme javljaju se mišljenja da je odnesen u Italiju gdje i danas žive potomci obitelji Filippi. Godine 1998. benediktinski samostan Sv. Marije je na dražbi u Londonu otkupio rukopis legende o svetom Krševanu iz 13. st. (koji je izvorno pripadao Arhivu sv. Krševana, jer ima izvorne oznake toga Arhiva), a kasnije je očito neovlašteno dospio među arhivsko i knjiško blago obitelji Filippi.

Način na koji je ostatak fonda Filippi stigao u Arhiv nije moguće u potpunosti dokumentirati. Imajući u vidu raspon gradiva odnosno činjenicu da sadrži dokumente do početka II. svjetskoga rata, jasno je da je fond primljen u Arhiv nakon 1945, a navodi se u općem inventaru DAZD–a objavljenom 1955. godine. U Knjizi primljenog arhivskog gradiva postoji upis pod rednim brojem 7, gdje je navedeno da je 8. svibnja 1948. od Arheološkog muzeja u Zadru primljeno „nekoliko pisama obitelji Filippi“. Drugih podataka nema. Datum se poklapa s našim pretpostavkama, međutim, opis primljenog gradiva kao „nekoliko pisama obitelji Filippi“ teško se može povezati sa 6 svezaka kolika je stvarna količina navedena u inventaru iz 1955. godine.

Godine 2010. primljeno je od don Pavla Kera 0,3 d/m gradiva koje se odnosi na posjede Donata Filipija na Olibu. Gradivo je priključeno fondu kao 6, 7. i 8. kutija, a dio je serije 5. posjedi i novo formirane podserije 5.5. Olib.

SADRŽAJ

Gradivo fonda Filippi sadrži privatnu i poslovnu dokumentaciju četiriju generacija obitelji Filippi u razdoblju od 1770. do 1941. godine. Osim dokumentacije koja pripada članovima obitelji, u fondu se nalazi i određena količina gradiva splitske obitelji Degli Alberti. Niti jedan nama poznat podatak ne objašnjava zbog čega su se dokumenti obitelji Degli Alberti našli u ovom fondu. Jedna od mogućih pretpostavki je da su bili dijelom poslovne dokumentacije jednoga od dvojice odvjetnika iz obitelji Filippi. Gradivo koje se odnosi na članove obitelji Filippi nema većih vremenskih praznina, ali su sadržajne praznine znatne.

POPIS GRADIVA

1. Dokumenti Pietra i Carla Filippija, 1770.–1816., 1–10

2. Giovanni Giuseppe Filippi, sin Petra, 1806.–1871., 11–81

3. Braća Natale i Donato Filippi, sinovi Giovannia Giusepea, 1821.–1911., 82–114

4. Braća Giovanni Giuseppe i Alesandro Filippi, sinovi Donata, 1826.–1932., 115–126

5. Spisi o obiteljskom posjedu, 1783.–1941., 127–154, 172–198

5.1. Olib, 1783.–1941.

6. Miscellana

6.1. Degli Alberti, 1827.–1917., 155–163

6. 2. Ostalo, 1746.–1941., 164–171

JEZIK/PISMO

latinski, talijanski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Analitički inventar.

BIBLIOGRAFIJA

Lučić, Nikša. Filippi, zadarska građanska obitelj, u: Hrvatski biografski leksikon, sv. 4. Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1998., str. 251–253; Filippi, Natale (Božo, Božidar), str. 253–254; Filippi, Natale (Lino), str. 254.