[0354] Obitelj Fanfogna – Zadar (1355. – 1637.)

Signatura: HR–DAZD–354

Klasifikacija: K.2.

Naziv fonda: Obitelj Fanfogna

Vrijeme nastanka gradiva: 1355.–1637.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 1 kut.; 0,1 d/m

Stvaratelj: Obitelj Fanfogna

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Zadarska plemićka obitelj Fanfogna spominje se od 12. stoljeća. U dokumentima se njihovo prezime pojavljuje u oblicima: Fanfogna, Fafogna, de Fanfognis, de Fanfoneis, a u glagoljskim ispravama s kraja 17. i početka 18. st. kao Fafunić.

Već u 12. st. članovi obitelji Fanfogna obnašaju visoke službe u gradu Zadru. Martin, sin Marka Fanfogna 1215. godine član je Malog vijeća u Zadru. Njegov unuk Deša sudac je examinator (iudex examinator) i član zadarskog izaslanstva u nagodbi između Zadra i Raba 1270. godine.

Obitelj u 14. st. širi posjed na otoke i na unutrašnjost Dalmacije. Od godine 1302. do 17. st. šire se na otok Iž, Božavu na Dugom otoku, Zverinac, Poljanu na Pašmanu, otoke Kornate.

U 14. stoljeću obitelj Fanfogna spada među 25 najistaknutijih zadarskih patricijskih obitelji s velikim zemljišnim posjedom od 20 ždrijebova odnosno preko 140 ha. Njihov se zemljišni posjed ravnomjerno prostire po svim dijelovima zadarskog distrikta i na kopnu i na otocima. Članovi te obitelju su u 14. st. četiri puta među rektorima Zadra. U 15. st. imaju brod i trguju. U tome se ističu i Dešini sinovi Mihajlo i Jakov. Imaju posjede na otocima (Dugi otok) i na astareji (u Crnome), i prodiru u unutrašnjost. Mihajlo Dešin kupuje 1315. zemljište u Rači, a Jakov 1318. u Skrilu i u Poličanima. Jakov je jedan od zakupnika Zemunika. Osobito se trgovačkom djelatnočću ističe Jakov Fanfogna. On kapital koji dobiva od trgovine ulaže u širenje zemljišnog posjeda. Godine 1317. spominje se Črna de Fafonis, koji je egzaminator i njegova braća Miho i Tomša iz Vrane, što upućuje na to da se obitelj svojim posjedima proširila i na susjednu Vranu. Već 1315. godine njihovi se posjedi nalaze na Pagu, a 1328. Mihovil de Fanfogna je i knez Paga. U prvoj polovici 15. st. kupuju velike površine zemljišta u Bokanjcu, Sv. Ciprijanu i Brdima te na otoku Ugljanu.

Fanfogne su u 14. st. bili pristalice anžuvinske dinastije te u mletačko–ugarskim ratovima sudjeluju uz Karla I. (Roberta), a zatim uz Ludovika I. Ludovik je Črnu Fanfognu imenovao vitezom te ga postavio na čelo jednog dijela vojske. U sukobu između Žigmunda i Ladislava Napuljskog Zadar je pristao uz Ladislava, kojeg je u grad 1402. uveo gradski knez Šimun Macin Fanfogna. I nakon mletačkog preuzimanja vlasti nad Zadrom članovi obitelji Fanfogna zauzimaju važne položaje u upravi grada.

U 15. st. članovi obitelji težište svog djelovanja prebacuju s političkog na gospodarsko. Kupuju posjede na Bokanjcu, Svetom Ciprijanu, u Brdima te na otoku Ugljanu. Samo između 1413. i 1441. godine kupuju zemljište za oko 2700 dukata. To se smanjuje, pa između 1474. i 1498. kupuju na Ižu 88 gonjaja. Fanfogna i u 15. st. raspolažu velikom imovinom pa i dalje pripadaju najbogatijim i najutjecajnijim zadarskim plemićkim obiteljima. U 16. st. su članovi Velikog vijeća i spadaju u obitelji koje su davale savjetnike. Tako u popisu iz 1527. godine među 20 rodova navode se i Fanfogne s 3 roda i 22 člana. O njihovom bogatstvu govori i miraz koji je donijela Magdalena Fanfogna u iznosu od 1300 dukata. U 16. st. posjeduju solane na otoku Pagu. Godine 1520. Nikola Grigorije, sin Franin, dobio je titulu viteza sv. Marka za zasluge u protuturskim ratovima. Njegov sin Petar bio je doktor prava, brat mu Frane kao mletački satnik istaknuo se u ratu protiv Turaka. Franin sin Grgur je kao zapovjednik na zadarskoj galiji u jednom sukobu pao u tursko ropstvo. Drugi sin, Karlo, bio je poručnik u mletačkoj vojsci, dok je treći, mletački satnik Jeronim, za svoje ratne zasluge 1646. dobio naslov zlatnog viteza sv. Marka. Jeronimovi sinovi Petar, Frane i Ludovik također su bili vojnici; prvi je dobio čast mletačkog viteza, drugi naslov mletačkoga kneza, dok se treći spominje kao satnik u Kandijskom ratu. Nasljednici Frane i Petra su osnivači dvaju ogranaka obitelji. Franini sinovi su Šimun, Gašpar i Antun, također časnici u mletačkoj vojsci. Šimunovi su sinovi Josip i Krsto vojnici, dok je treći Frane latinski pisac. Josipovi su sinovi Ante, poručnik mletačke vojske, koji je poslije postao redovnik, Šimun, natpop i učitelj prava, Ivan Antun, također učitelj prava i sudac, te Faustin (umro 1790.) mletački poručnik. Ogranak potekao od Petra nastavlja njegov sin Anđelo (1656.–1699.), gradski sudac. Kao nagradu za svoj rad dobio je čast mletačkog kneza zajedno sa svojim stricem Franom i bratom Ludovikom. Anđelovi su sinovi Jeronim, satnik koji je ratujući protiv Turaka upropastio obiteljsko imanje i Petar, učitelj prava i sudac. Godine 1694. Antun Fanfogna je član književnog društva Accademia degli incaloriti. Anđelo Fanfogna (1757.–1846.) oženio se Dijamantom, kćerkom i baštinicom Faustina iz prvog ogranka i tako ponovo ujedinio obitelj. Iz njihova braka su Faustin, Frane, Antun i Ivan. U 17. i 18. st. se spominju njihovi otočni posjedi na otoku Ižu i Zverinac. Anđelo Fanfogna je 1822. carsko–kraljevskim ukazom dobio priznanje plemstva. Njegova su djeca 1859. dobila potvrdu mletačkog plemstva. Faustin je bio bojnik i doživotni član Dvorskog vijeća. Antun se 1840. oženio Katarinom Garagnin, posljednjom nasljednicom trogirske obitelji Garagnin i preselio u Trogir i tako nastaje novi ogranak obitelji Fanfogna Garagnin.

POVIJEST FONDA

Obiteljski fond Fanfogna pohranjen je u Državnom arhivu u Zadru, a nastao je djelatnošću njenih članova od 14. do 17. stoljeća. Gradivo je u Arhiv preuzeto između 1895. i 1910. godine (I. Grgić, Historijski arhiv u Zadru, Zadar – zbornik, Matica hrvatska 1964).

SADRŽAJ

Gradivo obiteljskog fonda Fanfogna sadrži dokumente nekoliko generacija obitelji Fanfogna, kao što su bračni ugovori, oporuke, dokumenti o imovinsko–pravnim sporovima i financijskim obvezama članova obitelji. Fond ima 69 dokumenata od 1355. do 1637. godine. Prvi zapis je rodoslovlje obitelji. Ima više dokumenata (oporuke, ugovori o mirazu) Šimuna i Simonelle Fanfogna i drugih članova obitelj Fanfogna iz druge polovice 15. stoljeća. Nekoliko je dokumenata spočetka 16. st. o posjedu na Kornatima i upravljanju njime. Iz 16. st. sačuvano je nekoliko zapisa o posjedima Šimuna Fanfogne na Pagu. Nekoliko dokumenata odnosi se na obveze prema ženskom Samostanu sv. Nikole u Zadru. Ovo je gradivo dio veće cjeline, vjerojatno integralni dio dijelova što se čuvaju u HDA i u DAST.

POPIS GRADIVA

Spisi, 1355.–1637. sign. 1–69

JEZIK/PISMO

latinski, talijanski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Analitički inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAST–156: Obitelj Fanfogna–Garagnin

HR–HDA–713: Obitelj Fanfogna–Garagnin

HR–DAZD–349: Obitelj Corponese

HR–DAZD–377: Miscellanea – svež. 15, Poz. 20. Priznanje plemićkih naslova obitelji

HR–ZKZD–100: Obitelj Fanfogna

BIBLIOGRAFIJA

Hrvatski biografski leksikon sv. 4. Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1998., str. 130–131. *** Danilo, I. Obitelj zadarskih de Fanfogna, Narodni kalendar (Zadar), 8 (1870), str. 116–142. *** Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni–Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini / ur. Viktor Anton Duišin. Zagreb: V.A. Duišin, 1938., str. 226–229. *** Benvenuti, Angelo de. Storia di Zara dal 1409. al 1797. Milano: Fratelli Bocca, 1944., str. 210. *** Cvitanović, Vladislav. Otoci Iž i Premuda, Radovi instituta JAZU, 1(1954), str. 71, 73. *** Rubić, Ivo. Otok Zverinac, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1(1954.), str. 176–183. *** Raukar, Tomislav. Zadar u XV. stoljeću: ekonomski razvoj i društveni odnosi. Zagreb, 1977. *** Raukar, Tomislav; Petricioli, Ivo; Švelec, Franjo; Peričić, Šime. Zadar pod mletičkom upravom 1409.–1797. Zadar: Matica Hrvatska, 1987.