[0348] Obitelj Borelli-Galbiani. Vranski feud – Zadar (1439. – 1934.)

Signatura: HR–DAZD–348

Klasifikacija: K.2.

Naziv fonda: Obitelj Borelli–Galbiani – Vranski feud

Vrijeme nastanka gradiva: 1439.–1934.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 118 kut.; 18 d/m

Stvaratelj: Obitelj Borelli i Galbiani

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Borelli Vranski, obitelj normanskog podrijetla nastanjena u Italiji, spominje se u plemstvu Bologne već 1281. godine. Jedan ogranak obitelj doselio se krajem 17. st. u Dalmaciju. Utemeljitelj dalmatinskog ogranka je Bartul iz Bologne (1674.–1736.), mletački general i zapovjednik kninske tvrđave. Njegov sin Frane (Francesco) (1704.–1762.) također je stupio u vojnu službu, ali ubrzo postaje kancelir, a preko mreže pouzdanika u Turskoj obavljao je i obavještajnu službu za Mletačku Republiku. Godine 1752. investiturom stječe vranski feud i nekoliko okolnih sela pod uvjetom da prokopa kanal između jezera i mora te tako isuši suvišnu vodu. Time je stekao i naslov „vranski knez“. Imao je i obvezu da zakupce i kolone za prvih deset godina oslobodi svih daća osim uobičajene desetine. Borelli s ortacima su bili obvezni u slučaju rata u Dalmaciji, na vlastiti trošak uzdržavati šest konjanika, što je bila tipična feudalna obaveza, znak lenske ovisnosti feudalca prema vladaru odnosno državi. Francesco je upravljao radovima na melioraciji zemljišta. Godine 1761. mletačka vlast mu je dodijelila licencu za rudarske istraživačke radove u Dalmaciji. Istupao je protiv mletačke politike prema Dalmaciji i zalagao se za njezinu gospodarsku obnovu. Njegov sin Andrija (Andrea) Borelli Vranski (1758.–1816.) prvi je iz obitelji primljen u zadarsko plemićko vijeće 1796. godine. Sudjelovao je u radu zadarske Ekonomsko–agrarne akademije osnovane 1787. godine. Poticao je gospodarsko unapređenje Dalmacije kao i njezino gospodarsko povezivanje sa sjevernom Hrvatskom i Bosnom. Obiteljskim posjedom Vrana upravljao je od 1791. s ortacima braćom Galbiani iz Šibenika. Kao pristalica ideja Francuske revolucije uključio se u javni i politički život nakon francuskog preuzimanja uprave u Dalmaciji. Bio je predsjednik novoosnovanog Državnog vijeća i član zadarskog općinskog vijeća 1806. godine. Iste godine imenovan je članom Centralnog povjerenstva za poljoprivredu (Commisssione centrale di agricoltura) u Zadru. Jedan je od osnivača zadarske masonske lože i čitaoničkog društva „Gabinetto di lettura“ 1807. godine. Car Napoleon I. odlikovao ga je 1810. godine Legijom časti. Kad su osnovane Ilirske pokrajine postao je zadarskim gradonačelnikom (1811.–1813.). U Državnom arhivu u Zadru pod signaturom br. 214 i 215 sačuvan je njegov spis na talijanskom jeziku „Escogitazioni slegate di un Infermo occasionate dalla imminente organizzazione della Dalmazia“. Spis je nastao najvjerojatnije 1797. a cilj mu je bio usmjeriti sunarodnjake na put ekonomske i društvene obnove u svjetlu načela Francuske revolucije. Uz misli o organizaciji političkog, gospodarskog i društvenog života zemlje (uloga staleža u skladu s idejama Montesquieua, organizacija općinske i političke vlasti, sudstvo, školstvo, zdravstvo i dr), posebno su zanimljivi prijedlozi o uspostavljanju trgovine Dalmacije s hrvatskim zaleđem, uključujući i sjevernu Hrvatsku, te s Bosnom.

Frane (Francesco) Borelli Vranski, sin Andrije (1810.–1884.) naslijedio je oca u njegovim interesima za politiku i poljoprivredu. U razdoblju od 1841. do 1843. bio je zadarski načelnik, a 1848. zapovjednik Narodne straže. Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Agronomskog društva u Zadru (Società agronomica centrale di Zara). O poljoprivredi i ekonomiji objavio je nekoliko radova. Bio je pozvan u saziv Carevinskog vijeća u Beču 1860. godine, gdje je u raspravi o potrebi sjedinjenja hrvatskih zemalja održao govor protiv sjedinjenja Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Osim javnog djelovanja uspješno je upravljao obiteljskim posjedom. Austrijske vlasti su mu pokušale oduzeti dio posjeda zbog čega je s državom vodio tridesetogodišnju parnicu za obranu svojih feudalnih prava koja je završila u njegovu korist. Imao je pet sinova, Manfreda, Huberta, Andriju, Huga i Alfonsa.

Manfred Borelli Vranski, političar i javni djelatnik (Sveti Filip Jakov, 2. VIII. 1836. – Zadar, 20. I. 1914.). Pravo je studirao u Padovi. Poticao unapređenje gospodarstva i zadrugarstva Dalmacije. Predsjednik Zemaljskog gospodarskog vijeća Kraljevine Dalmacije (1886.–1895.). Za razliku od oca nije bio autonomaški orijentiran, već je kao predstavnik Narodne stranke bio zastupnik u Dalmatinskom saboru (1876.–1883.) i u Carevinskom vijeću (1879. i 1885.). Bio je promicatelj ideja Hrvatskog narodnog preporoda. U oba tijela najviše je djelovao na gospodarskom planu. Car ga je 1902. godine imenovao doživotnim članom Gospodarske kuće. U kulturnom životu Zadra zalagao se za školovanje na hrvatskom jeziku. U Zadru je poticao uvođenje hrvatskog jezika u škole. Osnivač je i sudionik u radu mnogih zadarskih kulturno–prosvjetnih i znanstvenih društava.

Hubert Borelli Vranski, sin Francesca Borellija, kao i njegov brat gospodarski je stručnjak i javni djelatnik (Zadar, 29. VII. 1854. – Šibenik, 7. III. 1938.). Školovao se na Visokoj tehničkoj školi u Beču i Pragu, a nakon toga i na Visokoj agrarnoj školi u Beču. Po povratku u Zadar sudjelovao je u društvenom i gospodarskom životu Zadra i Dalmacije. Kao zastupnik Narodne stranke u Dalmatinskom saboru (1895.–1901.) i predsjednik Zemaljskog gospodarskog vijeća Kraljevine Dalmacije (od 1905.), zauzima se za unapređenje poljoprivrede i osnivanje gospodarskih zadruga. Poticao je i pomagao izdavanje stručnih časopisa Gospodarski vjesnik i Poljodjelska poslovnica. Bio je član više stručnih vijeća austrijskog Ministarstva poljoprivrede i općinski načelnik u Biogradu od 1892. do 1914. godine. Osnivač je i član mnogobrojnih zadarskih narodnih kulturnih, dobrotvornih i sportskih društava.

Potomci obitelji Borelli nisu poput većine obitelji talijanskog podrijetla napustili Zadar nakon kapitulacije Italije 1943. godine. Dio obitelji i danas živi u Hrvatskoj.

Obitelj Galbiani, ortaci obitelji Borelli, podrijetlom iz okolice Bergama u Italiji. U Šibenik su se doselili početkom 18. st. i osnovali dalmatinsku granu obitelji. Prvi se spominju Giovanni Battista i njegov brat Antonio, koji su od države dobili dozvolu za vađenje koralja na cijelom morskom prostoru mletačkog posjeda. Trgovinom koraljima braća su zaradila bogatstvo, a plemstvo grada Nina dobili su 1775. godine. Nakon što su dobili investituru za polovicu vranskog feuda, upisani su dukalom dužda Lodovica Manina u „Libro Aureo“ i stekli titulu mletačkih conta. Godine 1838. umro je posljednji muški potomak obitelji Giovanni Battista.

Braća Galbiani sklopila su 9. prosinca 1791. s Andreom Borellijem ugovor kojim su postali korisnici i vlasnici jedne polovine vranskog feuda. Naime, Borelli su i invenstituru iz 1752. dobili s partnerima braćom Zavoreo i Antunom Feltrijem. Prema uvjetima investiture posjed se dijelio na tri dijela s jednakim pravima i dužnostima. Posjed je samo potencijalno bio vrijedan, u njega je trebalo ulagati znatna sredstava radi isušivanja zemljišta i gradnje kanala. Braća Zavoreo i Antun Feltri nisu mogli podnositi financijske obveze, pa su već 1756. na vlastiti zahtjev prekinuli ortaštvo. Francesco Borelli je postao jedini posjednik i korisnik svih dionica posjeda. Zbog obveza prema državi i vlastite financijske situacije morao je naći nove ortake što nije uspio do svoje smrti 1762. godine. Njegovoj udovici i maloljetnom sinu Andriji ortak je postao Sebastian Carrara, koji je postao i Andrijin očuh. I Carrara se odrekao ortaštva i prava na feud 1779. Godine, pa su Borellijevi još jednom postali jedini korisnici čitavoga feuda. Andrija Borelli je, nakon što je postao punoljetan i samostalan u odlučivanju 1791. godine, u braći Galbiani iz Šibenika našao nove ortake. Kada je poslije propasti Mletačke Republike Dalmacija pripala Austriji, a potom Francuskoj, nisu dirani zatečeni agrarni odnosi. Nakon povratka Austrijanaca u Dalmaciju nastojalo se uvesti reda u feudalne odnose, pa je bečka vlada dekretima od 6. lipnja 1818. i 22. travnja 1823. obnovila investiture koje je Borellijevima podijelila Mletačka Republika za polovicu feuda, a braći Galbiani za drugu polovicu feuda. Iako postoje naznake da su i Galbijanijevi htjeli odustati od ortaštva zbog ogromnih ulaganja koje je ono tražilo, čini se da do toga nije došlo do 1838. godine, kada je umro posljednji od braće Antun. Tako je njihova polovina imanja pravno postala krunski alodij. Francesco Borelli, sin Andrije nije bio zadovoljan s državom kao ortakom, kojoj je prema ugovoru iz 1838. trebao plaćati 800 forinti za uživanje državnog dijela posjeda, već je tražio da mu se dodijeli investitura na cijeli posjed. Država je to odbila, jer Borellijevi navodno nisu u potpunosti ispunili svoje obveze vezane za melioraciju zemljišta utvrđene u prvoj investituri iz 1752. godine. Taj spor rješavan je na sudu u parnici koja je trajala punih trideset godina (1851.–1881.), a okončana je u korist obitelji Borelli.

POVIJEST FONDA

Gradivo ovog obiteljskoga fonda otkupljeno je od Folka Borellija, sina Huberta 26. svibnja 1949. godine. Preuzimanje je registrirano u Knjizi primljenog arhivskog gradiva pod brojem 13/1949. Naznačeno je da je primljeno 150 svezaka nacrta, spisa, dopisa o feudu, katastarskih knjiga, dva manja arhiva (Maschek, Società agraria), spisa općeg značenja za Dalmaciju i posebno za zadarsku općinu. Prilikom predaje nije sastavljen popis gradiva. Među spisima Arhiva za 1949. godinu, u tromjesečnom izvještaju (br. 368/49) stoji da je gradivo ovog arhivskog fonda ubrzo nakon dolaska u Arhiv sredio tadašnji upravitelj Arhiva dr. Stjepan Antoljak. Budući da se radi o brojnoj i razgranatoj obitelji, dijelovi njihovog arhiva još uvijek pristižu u Arhiv što darovanjima što otkupom. Gradivu ovog fonda priključeni su dokumenti otkupljeni 2009. godine od Zdeslava Vukasa (Knjiga primljenog arhivskog gradiva br. 440/09). Ista osoba je 2010. poklonila dvije karte slivnog područja Krke bez oznake datuma, nacrt vanjske fasade nepoznate kuće obitelji Borelli, nacrt zgrade na Vrani, te dvije diplome članova obitelji iz 50–ih godina 20. stoljeća (Knjiga primljenog arhivskog gradiva br 450/10. i 460/10). Nacrt kuće i diplome priključit će se obiteljskom arhivskom fondu. S obzirom na to da se ne odnose na obiteljski posjed, karte su priključene fondu HR–DAZD–383: Geografske i topografske karte Dalmacije. U istom fondu se već nalaze pohranjene i registrirane karte koje je sedamdesetih godina Arhivu poklonio Folko Borelli. Radi se o 64 zemljopisne, topografske, vojne karte i nešto planova nastalih u razdoblju od 1687. do 1781. godine koje prikazuju sve predjele svijeta. U knjižnici Državnog arhiva u Zadru nalazi se pohranjeno više od stotinu knjiga i periodike otkupljene od članova obitelji Borelli.

Ovom arhivskom fondu pridružen je osobni arhivski fond Andrija Borelli–Vranski koji je u Pregledu arhivskog gradiva (2006.) označen HR–DAZD–367.

Iz fonda je izdvojeno gradivo Poljoprivrednog društva (3 kutije) i formiran je arhivski fond: HR–DAZD–498 i osobni arhivski fond HR–DAZD–581: Luigija Mascheka, namjesničkog savjetnika, koji se bavio državnom statistikom, a oženio se djevojkom iz obitelji Borelli.

SADRŽAJ

Prva serija ovog arhivskog fonda sadrži nacrte i katastarske mape Vranskog feuda. To su karte područja Raštana, Tinja, Vrane, Radašinovaca, Banjevaca, Modrava, Pakoštana, Sv. Filipa i Jakova, Biograda n/m i Tustice koje su uključene u seriju Ekonomija feuda.

Skupina spisa nazvana Feudalni spisi odnosi se na feudalne odnose, strukturu zemljišta i davanja s tih zemljišta, popise obitelji koje tu žive i obrađuju zemlju, prijepisi pisama mletačkih dužnosnika što se odnose na investituru feuda Vrana obitelji Borelli, melioracijske radove, parnice koje su Borellijevi s ortacima vodili protiv države. Zajedno sa skupinom spisa nazvanim Ekonomija feuda izvor su za istraživače feudalnih i kolonatskih te općenito gospodarskih odnosa u Dalmaciji. Riječ je o kronološki i sadržajno cjelovitom gradivu nastalom radom uprave jednim od najvećih feuda u Dalmaciji. Ono sadržajno i kronološki korespondira s prvih sedam svežnjeva fonda HR–DAZD–92: Namjesništvo za Dalmaciju – Spisi o feudima. Fond sadrži šest svežnjeva korespondencije obitelji Borelli složene abecedno po pošiljateljima. Udaja Antonije Cattani za Francesca Borellija objašnjava jedan svežanj spisa obitelji Cattani, a zbog ženidbe s jednom od kćeri Francesca Borellija dijelom ovog fonda je jedan svežanj dokumenata namjesničkog savjetnika Luigija Mascheka. Naposljetku, fond sadrži i tri kutije Agronomskog društva čiji je osnivač i prvi predsjednik bio Francesco Borelli (1810.–1884.). Gradivo tih dviju skupina izdvojeno je iz fonda i registrirano posebno.

POPIS GRADIVA

1. Nacrti granica Vranskoga feuda: nacrti granica, šuma i pašnjaka; katastarske mape područja koje je bilo dio Vranskoga feuda. To su karte područja Raštana, Tinja, Vrane, Radašinovaca, Banjevaca, Modrava, Pakoštana, Sv. Filipa i Jakova, Biograda n/m i Tustice koje su uključene u seriju Ekonomija feuda, 1–6, 89–96, kut. 115

2. Spisi Vranskog feuda

Urudžbeni zapisnici – Protokoli spisa Vranskog feuda,1563.–1834., kut. 116

Urudžbeni zapisnici – Protokoli spisa Vranskog feuda, 1835.–1865. kut. 117

Spisi Vranskog feuda koji se odnose na kolonatske odnose, strukturu zemljišta i davanja s tih zemljišta, popise obitelji koje tu žive i obrađuju zemlju, prijepisi pisama mletačkih dužnosnika koji se odnose na investituru feuda Vrana obitelji Borelli, melioracijske radove, parnice koje su Borellijevi s ortacima vodili protiv države, 1580.–1790., kut. 7–48

Sudska parnica protiv države, dodjela invenstiture za drugu polovicu feuda, 1851.–1881., kut. 49–51

3. Korespondencija obitelji Borelli složena abecedno po pošiljateljima. 18–19. st., kut. 51–60

4. Ekonomija Vranskog feuda: knjige evidencija prihoda i rashoda (zakupi, desetina, travarina), 1752.–1889. Podaci o stanovništvu, izvaci iz katastarskih mapa (Banjevci, Radašinovci, Sv. Filip i Jakov, Raštane, Biograd na moru), 1709.–1864., kut. 61–99

5. Spisi od općeg značaja o upravi Dalmacije.

Mletačka uprava – statistički podaci o stanovništvu i ekonomiji.

Spisi od općeg značaja iz doba francuske uprave, Prve austrijske uprave i Druge austrijske uprave: borba za feudalna prava, kut. 100–104

6. Poljoprivredno društvo (Società agraria)

Protokoli 1850.–1859., spisi 1850.–1872., kut. 105–107 (Izdvojeno u posebni fond HR–DAZD–498: Središnje agronomsko društvo Zadar 1850./1872.)

7. Razno, kut. 108–118

Ostavština Luigija Mascheka, kut. 109. Korespondencija se odnosi na industriju i trgovinu, tiskani mletački dokumenti o Perastu i Kotoru, 1439.–1713., statistike za Dalmaciju 1857., 1882., statistički obrasci iz godine 1869. za Knin, Makarsku, Sinj, Korčulu, Benkovac, Šibenik, Dubrovnik, Hvar, Imotski; statistika o stoci i općim gospodarskim podacima, spisi obitelji Cattani, rukopisi (studije) članova obitelji i drugih osoba povezanih s njom. Izdvojeno u poseban osobni arhivski fond HR–DAZD–581: Maschek, Luigi.

Karte i planovi primljeni 2009. i 2010. godine: dvije karte slivnog područja Krke bez oznake datuma; nacrt vanjske fasade kuće obitelji Borelli; nacrt zgrade na Vrani. Dvije diplome članova obitelji iz 50–ih godina 20. st., 64 zemljopisne, topografske, vojne karte i nešto planova nastalih u razdoblju 1687.–1781. koje prikazuje sve predjele svijeta, kut. 119

8. Gradivo dobiveno 2009. i 2010. (br. označuje broj popisa arhivske jedinice)

Genealoško stablo, 1838., br. 53

Bartolomeo Borelli (1674.–1736.), vojna karijera, službovanje i unapređenje 1696.– 1745., br. 10, 14 i 19

Francesco Borelli, sin Bartola (1704.–1762.). Službovanje, 1704.–1762., br. 12–13

Potvrda investiture na feud, 1749./1816., br. 11, 42, 63, 65

Andrea Borelli, sin Francesca (1758.–1816.). Dozvola za podizanje zida u vrtu; bolest 1800.–1801., br. 17, 22, 46. Kupoprodajni ugovor za kuću, 1801., br. 41

Francesco Borelli, sin Andrije (1810.–1884.). Ugovor o najmu s Fabom Vučkov iz Pakoštana 1845., br. 18, pismo Antonija Fanfogne Francescu Borelli 1844., br. 21 Dućan Vincenza Giurato u Vrani. Ugovor o partnerstvu i završni računi, 1837./1845., br. 1–9. Tužba Francesca Borelli za oduzimanje nadležnosti br. 60 Žalba poglavara sela u Vrani protiv feudalaca Borelli i Galbiani, 1821., br. 62

Spor s državom: prodaja polovine feuda, upravljanje, desetina, sječa drva 1837.–1881., br. 31–32, 55, 56, 58, 59, 64, 66–68, 72–74

Smrt Giovannija Borellija, 1932., br. 57

Hubert Borelli, sin Francesca (1854.–1938.). Likvidacija dugova i imanja, 1918., br. 43

Alfonso Borelli. Sanacija područja Vrane 1905.–1907., br. 44; Kopijalna knjiga pisama, 1907.–1911., br. 47; Bankovno poslovanje 1927.–1931., br. 48; Poslovni dokumenti, 1886.–1934., br. 49; Poslovanje s osiguravajućom kućom „Braća Mandel i nećak“ 1924.–1931., br. 50; Punomoći, korespondencija s klijentima, 1841.–1910., br. 51

Manfred Borelli (1836.–1914.). Competenze di patrocinio, 1885.–1890., br. 35

Zaklada sv. Dimitrija, 1806./1924., br. 24–30, 33–34, 52

Spor Jose Klarića i Paška Bakmaza, 1886., br. 54

Ispisi: Germanijev zakon iz 1755., br. 20; Koncept pjesme nepoznatog autora br. 15; Izvaci iz srednjovjekovnih statuta Krka, Brača, Hvara i Šibenika o travarini br. 37; Tekst o bosanskoj povijesti br. 39; „La voce dalmatica“ ekonomsko–literarni dnevnik 1861., br. 45

Razno: Ured Bartola Mazanovića 1871., br. 61; Objavitelj Dalmatinski. Tiskanica 1913./1920., br. 69, 70; smrt Giovannia Borelli, 1932., br. 57; Giovanni Borelli punomoć za zastupanje na sudu, 1819.

JEZIK/PISMO

latinski, talijanski, francuski, njemački, hrvatski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–92: Spisi o feudima 1815.–1918.

HR–ZKZD–87: Obitelj Borelli

BIBLIOGRAFIJA

Hrvatski biografski leksikon, sv. 2. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1989., str. 153–157. *** Čolak, Nikola. Spis Andrije Borellija o uređenju Dalmacije krajem XVIII. stoljeća, Mogućnosti 4 (1957), 5, str. 397–410. *** Maštrović, Vjekoslav. Hrvatska društva u Zadru (1848–1920), Zadar: geografija, saobraćaj, povijest, kultura: Zbornik. Zagreb: Matica hrvatska, 1964., str. 471–486. *** Maštrović, Vjekoslav. Osnivanje Ilirske čitaonice u Zadru 1847. i 1848. god. s osvrtom na zadarsku čitaonicu iz 1807., Radovi Instituta JAZU u Zadru, 21 (1974): str. 33–36 *** Peričić, Šime. Vranski feud i obitelj Borelli, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 18 (1971): str. 389–412.