[0343] Obitelj Alberti – Zadar (1603. – 1927.)

Signatura: HR–DAZD–343

Klasifikacija: K.2.

Naziv fonda: Obitelj Alberti

Vrijeme nastanka gradiva: 1603.–1927.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 5 kut.; 0,5 d/m

Stvaratelj: Obitelj Alberti

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Alberti (de Albertis, degli Alberti), splitska patricijska obitelj, prema F. Carrari podrijetlom iz Firence. Prema K. Jiričeku u Split su došli u 13. st., a prvi poznati član te obitelji, sudac Albertus Jancii spominje se 1260. godine. Grga Novak misli da je u Splitu prvi član obitelji s oblikom prezimena de Albertis bio Dujam Teodosijev, splitski rektor između 1383. i 1387. godine. Nije do kraja razriješen niti odnos splitske obitelji Alberti s plemićkom obitelji Alberti iz Trogira. I povjesničari i obiteljska tradicija slažu se da su Albertijevi u Dalmaciju došli iz Firence. Austrijsko plemstvo je obitelji potvrđeno 1822. i to splitskim plemićima Lovri i Petru degli Alberti. Potomci obitelji u Zadru zatražili su 1925. potvrdu plemstva od tadašnjih talijanskih vlasti.

Do 18. st. odnosno do vremena iz kojega su dokumenti ovoga fonda, obitelj je dala istaknute državne službenike, junake rata protiv Osmanlija, pjesnike i glazbenike. Iz obitelji Albertis potječe i Dobrica, majka Marka Marulića. Početkom 19. st. članovi obitelji dodaju svom prezimenu padežni prijedlog degli, pa Albert Alberti 1927. traži od Heraldičkog savjeta pri Predsjedništvu Vijeća ministara u Rimu da mu se odobri korištenje tog padežnog prijedloga uz prezime.

Dokumenti ovog fonda sadrže dokumente članova obitelji Alberti od konca 18. st. do prve polovice 20. stoljeća. Prvi je Petar Alberti, sin Ivana–Gianlorenza (Split, 24. VIII. 1771.–Split, 15. V. 1822.), koji je za francuske uprave u Dalmaciji od 1806. do 1810. bio prisjednik, a potom i načelnik. Na tom je položaju ostao i nakon 1814. godine. Godine 1816. došao je u sukob s Vladom u Zadru zbog načina izbora delegata za poklonstvo caru prilikom njegova dolaska u Trst. Sa svojim zahtjevima obratio se izravno u Beč, što mu se u Zadru jako zamjerilo. Iste te godine je suspendiran s dužnosti načelnika. Austrija je njemu i njegovom bratu Ivanu–Gianlorenzu (1795.–1879.) potvrdila pravo na plemićku titulu čemu je prethodila korespondencija s Heraldičkom komisijom u Veneciji (I.R. Commissione Araldica per le provincie Venete). U braku s Elenom iz splitske plemićke obitelji Capogrosso imao je devetero djece, dvije kćeri i sedam sinova. O njegovoj djeci ne znamo mnogo. Kći Katarina udala se za splitskog plemića Aleksandra Martinis Marchija. Ivan–Gianlorenzo, pravnik i političar (Split, 6. VIII. 1795. – Split, 1. IV. 1879.) bio je na početku karijere u službi na Prvostupanjskom sudu u Zadru, a kasnije je u Splitu javni bilježnik. Aktivno se bavio politikom kao istaknuti pripadnik talijanske autonomaške struje u Splitu. Na općinskim izborima 1849. godine postao je prisjednik splitskog općinskog vijeća. Kao najstariji član općinske uprave, u ljeto 1865. godine vodio je skup u kazalištu pri proglašenju Bajamontija za prvog izabranog splitskog načelnika. Najmlađi Vincenzo bio je direktor Financijske uprave u Zadru, a osim toga poznato je samo da u braku nije imao djece.

O Petrovih devetero djece u gradivu ima tek nekoliko dokumenata o Jerolimu (Girolamo) rođenom 1797. godine. U molbi njegove majke Elene, upućenoj Vladi u Zadru, kojom traži povlašteno mjesto u Terezijanskoj akademiji u Beču za najmlađeg sina Vincenza, nalazimo podatak da je 1822. godina bio pisar na Prvostupanjskom sudu u Splitu. Oženio se Marijom iz ugledne splitske obitelji Bergelić. U tom braku je rođeno petero djece. Najstariji sin Petar 1858. vjenčao se s Filomenom plemenitom Vranyczany–Dobrinović iz Rijeke. Živio je u Maslinici na otoku Šolti i bio načelnik općine Šolta, car ga je odlikovao ordenom Marijinog križa za dobrovoljno sudjelovanje u sanitetu 1875. godine. Godine 1907. obratio se Vladi i Ministarstvu unutrašnjih poslova u Beču da mu se potvrdi pravo članova obitelji na titulu grofa (conte). U literaturi se navodi da je Petar Alberti bio prisjednik splitske općinske uprave 1853. te da je potpisao zahvalnicu grofu Franji Borelliju Vranskom za istup u autonomaškom duhu u Pojačanom carevinskom vijeću u Beču 5. ožujka 1860. godine. Bio je član deputacije koja je početkom 1861. boravila u Beču s ciljem da spriječi sjedinjenje Dalmacije s hrvatskim zemljama. U bilježnici Alberta Albertija, u kojoj on bilježi podatke iz obiteljske povijesti u razgovorima s jednom svojom starijom rođakinjom, upravo je Petar pok. Jerolima označen kao krivac za gubitak obiteljskih dragocjenosti i dokumenata. Navodi se da je živio iznad svojih mogućnosti i da je do kraja života rasprodao obiteljsko nasljeđe. Iz istog izvora doznajemo da je imao jednu kćerku Mariju Kristinu koja je umrla siromašna i bez potomaka. Obiteljsku lozu nastavio je njegov rođak Jerolim–Girolamo (rođen 1850.), sin njegovog strica Ivana–Gianlorenza i Ane Nonković. On se 1880. godine vjenčao u zadarskoj Katedrali s Marijom Zanchi. U tom braku imao je tri sina: Ivana–Gainlorenza (***1882.), Alberta (***1885.) i Leon Battistu (***1887.). Jerolim–Girolamo je sukladno obiteljskoj tradiciji bio autonomaš, član Lege Nazionale, organizacije koja se u austrijskim pokrajinama s talijanskim stanovništvom zalagala za promicanje talijanskog jezika i kulture. Prigodom osnivanja splitske podružnice te organizacije izabran je za člana uprave. O njegovoj djeci i čini se posljednjoj generaciji Albertijevih u Dalmaciji, znamo vrlo malo. Alberto je živio u Zadru, a u jednom dokumentu iz 1932. godine stoji da je viceprefekt Prefekture u Zadru. Leon Battista se oženio i živio u Cadizu u Španjolskoj. O najstarijem Jerolimovom sinu, Gianlorenzu nemamo nikakvih podataka, kao ni podataka o okolnostima nestanka loze Albertijevih iz Dalmacije. Najvjerojatnije je da su se poput mnogih drugih talijanskih obitelji odselili nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu. Iz članka Krune Prijatelja „Dva splitska portreta iz 18. stoljeća“, u kojem opisuje dva portreta članova obitelji Alberti, doznajemo da obitelj ima potomke u Italiji u Bressanoneu. Albertijevi iz Bressanonea predali su na čuvanje bratovštini S. Giorgio degli Schiavoni (Scuola dalmata dei SS. Giorgio e Trifone) u Veneciji neke predmete i dokumente koji dokazuju da su to upravo potomci Albertijevih iz Splita.

POVIJEST FONDA

Obiteljski fond Alberti nastao je djelatnošću četiri generacije obitelji. Dio fonda nastao je djelatnošću Franje Zanchija koji je bio djed Alberta Albertija, posljednjeg u generacijskom nizu. O povijesti ovog fonda znamo vrlo malo. Obitelj je dio obiteljskih dokumenata ponijela sa sobom u Italiju i tamo ih predala na čuvanje bratovštini S. Giorgio degli Schiavoni (Scuola dalmata dei SS. Giorgio e Trifone). Podatak o godini predaje ovog fonda Arhivu nalazimo u rukopisu Enrica Böttnera „Descrizione annesa del I. R. Archivio di stato e della Biblioteca in Zara“. On kaže da su dokumenti preuzeti 1903. godine, a da je iste godine izrađen i popis dokumenata. Isti nije sačuvan, a o njegovu postojanju svjedoče brojčane oznake na dokumentima.

SADRŽAJ

Gradivo obiteljskog fonda Alberti sadrži fragmentarnu dokumentaciju četiri generacije obitelji Alberti iz Splita u rasponu od 1603. do 1927. godine. Za dokumentiranje molbi za priznavanje plemstva, članovi obitelji sakupili su velik broj osobnih dokumenata (rodnih listova, krštenica, vjenčanih listova, smrtovnica). Sadržajno je najcjelovitije gradivo Frane–Francesca Zanchija, djeda posljednjeg Albertija. Naročito je bogata serija njegovih poslovnih dokumenata zahvaljujući nizu visokih funkcija koje je obnašao u austrijskoj administraciji. Premda je gradivo sačuvano vrlo fragmentarno, ono je značajno ne samo za povijest drevne splitske plemićke obitelji Alberti, čiji su članovi stoljećima imali važnu ulogu u političkom, društvenom i kulturnom životu Splita. Osim za Albertijeve, u fondu se mogu iščitati i podaci o članovima srodnih obitelji Bergelić, Marchi, Martinis i Capogrosso, ali i drugim plemićkim obiteljima kao što su Marcocchia, Cindro, Cambi, Bergelić, Micheli–Vitturi, Fanfogna. Serija Miscellanea u koju su razvrstani dokumenti koji ne pripadaju članovima obitelji Alberti sadrži niz zanimljivih dokumenata i tekstova među kojima se može s velikom vjerojatnošću izdvojiti autograf Alberta Fortisa pod naslovom „Disseratazione sopra la pesca della Dalmazia“. Osobito je vrijedna knjiga s prijepisima pisama raznih izvješća i dnevničkih zapisa neidentificiranog autora, koja sadrži podatke o prekidu opsade Sinja od Turaka, o dubrovačkoj trgovini, zakonima i proceduri postupanja prema banditima, povlasticama crkve i samostana, obraćanja generalnog providura Pietra Civrana Senatu vezano za status pokrajina Dalmacije i Albanije.

POPIS GRADIVA

U popisu su naznačeni najvažniji predmeti. Izrađen je i analitički inventar s popisom svih predmeta.

1. Obitelj Petra Albertija i njegove žene Elene rođene Capogrosso, 1768.–1866., kut. 1, br. 1–25: Osobni dokumenti, oporuke, zemljišni posjedi; zapisi o obitelji; zapisi o radu Petra Albertija kao načelnika općine; Imovinsko–pravni dokumenti.

2. Obitelj Girolama Albertija i njegove žene Marije Bergelić, 1797.–1905., kut. 2, br. 26– 43: Osobni dokumenti, oporuke, Korespondencija s Općinom Split radi sukoba kolona sa Šolte i općine.

3. Obitelj Girolama Albertija i njegove žene Marije Zanchi, 1850.–1927., kut. 2, br. 44–53: Osobni dokumenti, Dozvola Konzervatorskoga ureda za Dalmaciju za iznošenje slike iz države u Zadar, 1929. Otvaranje sirotišta Martinis–Marchi.

4. Francesco Zanchi, otac Marije Zanchi, 1822.–1890., kut. 2–4, br. 54–91

Osobni dokumenti, Zapisi nastali radom F. Zanchija kao savjetnika u Namjesništvu, okružnog kapetana Splita i službenika Preture Pag i Skradin. Anagrafi. 1851./1857. Opis Knina i okolice 1856. godine. Elaborat o reorganizaciji općina 1857. godine. Pravo Židova na posjedovanje nekretnina. Molba za uspostavu preture na Silbi 1864. Poslovanje Kotarskog poglavarstva u Zadru 1869.–1871. Elaborat o inspekciji kotara Zadar 1870.–1871. Dokumentacija Komisije za podjelu močvarnih zemljišta u dolini Neretve između Carske blagajne, općina i privatnika 1875.–1880. Generalni obračun sudjelovanja Dalmacije na Svjetskoj izložbi u Beču 1873.

5. Dokumentacija za rodoslovlje i potvrdu plemstva obitelji Alberti 1691.–1907., kut. 4–5, br. 92–121: Zapisi Alberta Albertija o povijesti obitelji. Skice genealoških stabala i bilješke o raznim splitskim i trogirskim plemićkim obiteljima kao što su Marchi, Martinis Marchi, Jeličić Martinis Marchi, Marcocchia, Cindro, Cambi, Bergelić, Micheli–Vitturi, Fanfogna.

6. Dokumenti obitelji Bergelić i Capogrosso 1694.–1814., kut. 4, br. 122–130: Posjedi, sudski sporovi za zemljišta, kupoprodajni ugovori, Gospodarstvo društvo u Splitu 1794. – izlaganje Mons. Orazia Bergelića. Izbor skradinskog biskupa 1813.

7. Miscellanea 1603.–1913. kut. 5, br. 131–163: Podjela župa Kaštel Kambelovac i Kaštel Gomilica 1603.–1604. Pašnjaci na Braču 1625. Opsada Sinja. Dubrovačka trgovina. Izvještaj providura Petra Civrana Senatu o stanju Dalmacije i Albanije i dr. 1706.–1773. Odnos monete cekina i lira 1732.–1734. Alberto Fortis, Dissertazione sopra la pesca della Dalmazia 1774, Terminacija o Bračkom statutu 1781. Tiskovine i karte 1781. Anagraf Dalmacije 1781. Tablica mjera 1822.

JEZIK/PISMO

Talijanski, latinski, njemački; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Analitički inventar.

DOPUNSKI IZVORI

Dokumenti obitelji Alberti koje je obitelj povjerila na čuvanje bratovštini S. Giorgio degli Schiavoni u Veneciji (popis dostupan u inventaru).

BIBLIOGRAFIJA

Antoljak, Stjepan. Bune pučana i seljaka. Zagreb: Matica hrvatska, 1956. *** Carrara, Frano. Znameniti Spletjani, Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 12. Zagreb, 1846. *** Hrvatski biografski leksikon, sv. 1. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983., str. 59–64.*** Jireček, Josef Konstantin. Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters, sv. 1–3. Wien: Carl Gerold’s Sohn, 1901, 1903, 1904. *** Novak, Grga. Povijest Splita 1–4. Split, 1978. *** Ostojić, Ivan. Nadbiskupsko sjemenište u Splitu (1700.–1970.). Split: Nadbiskupsko sjemenište, 1971. *** Perić, Marinko. Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu. Sinj: Cetinska krajina, Alkar, 1974.*** Prijatelj, Kruno. Studije o umjetnicima u Dalmaciji, sv. 4. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske, 1983., str. 129–132.