[0341] Pravoslavna eparhija u Zadru (1762. – 1921.)

Signatura: HR–DAZD–341

Klasifikacija: J.2

Naziv fonda: Pravoslavna eparhija Zadar

Vrijeme nastanka gradiva: 1800.–1918.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 225 knj., 270 svež.; 28 d/m

Stvaratelj: Pravoslavna eparhija Zadar

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Glavna seoba Srba u sjevernu Dalmaciju događa se u 16. st. u vrijeme osmanlijske vlasti na tom prostoru, istodobno kada dolazi do migracija domaćeg stanovništvva na otoke i u Italiju. Obnovom Pećke patrijaršije (1557.) pravoslavno stanovništvo u Dalmaciji dolazi pod vlast dabrobosanskog mitropolita, kao patrijarhovog namjesnika – egzarha. Nad južnom Dalmacijom i Bokom kotorskom duhovnu vlast obnašali su zetski i zahumski episkopi.

U vrijeme mletačke uprave Dalmacijom nakon 1420. pravoslavni vjernici u Dalmaciji podvrgnuti su jurisdikciji Carigradske patrijaršije, koja je upravljala u Dalmaciji preko filadelfijskoga arhiepiskopa Grka sa sjedištem u Mlecima. Nakon Karlovačkog mira (1699.) i Požarevačkoga mira (1718.) i pravoslavci s novoosvojenog područja podvrgnuti su filadelfijskom arhiepiskopu. On je u Dalmaciji upravljao preko svog administratora arhimandrita manastira Krke, koji je imao titulu „general–vikar arhiepiskopa od Filadelfije“.

Mletačka vlast sve je činila da pravoslavni Srbi u Dalmaciji i filadelfijski arhiepiskop priznaju uniju s Rimom, što je arhiepiskop Melentije Tibaldi (1685.–1713.) i učinio. Zbog svega toga, stvarni nadzor nad pravoslavnim vjernicima u Mletačkoj Dalmaciji imali su katolički nadbiskupi i biskupi. Zbog priznavanja unije narod se počeo odupirati jurisdikciji filadelfijskog arhiepiskpa i bilo je više pokušaja osnivanja samostalne pravoslavne eparhije. Tako je od 1692. do 1693. u Dalmaciji episkop bio Vasilije, koji je prebjegao iz Bosne pred Osmanlijama. Kako je mletačka vlast od njega tražila da prizna filadelfijskog arhiepiskopa, vratio se u Bosnu. Isto se dešava i Vasilijevu nasljedniku Nikodimu Busoviću kojeg je u Mlecima posvetio arhiepiskop Tibaldi 1693. godine. Došavši u Dalmaciju i on se suprotstavio unijatstvu te je zbog toga morao napustiti Dalmaciju. Neko vrijeme u Dalmaciji upravlja hercegovački mitropolit Savatije Ljubobratić koji se sklonio pred Osmanlijama (umro je 1716.). Tri godine kasnije (1719.) pećki patrijarh Mojsije Rajović posvetio je u Boki za dalmatinskog episkopa Savatijevog sinovca, arhimandrita Stefana Ljubobratića, ali su i njega protjerale mletačke vlasti 1722. godine. Srpsko pravoslavno svećenstvo izabralo je 1750. godine za episkopa u Dalmaciji benkovačkog protu Simeona Končarevića kojeg je posvetio dabrobosanski mitropolit Gavrilo. Upravljao je Pravoslavnom crkvom u Dalmaciji do 1753. kada je morao preseliti u Liku pod austrijskom vlasti. Odatle je upravljao svojom eparhijom do 1762. kada se odselio u Rusiju. Tek 1780. ukinut je u Mletačkoj Republici zakon da pravoslavci moraju priznavati uniju i da su pravoslavci u Dalmaciji podčinjeni obnovljenoj Grčkoj episkopiji u Mlecima. U razdoblju mletačke uprave do 1790. Pravoslavna crkva u Dalmaciji, Istri i Boki kotorskoj bila je u nadležnosti mletačkog arhiepiskopa. Godine 1790. umro je posljednji grčki episkop u Veneciji, koji do pada Mletačke Republike 1797. nije dobio nasljednika. Kad je 1797. mirom u Campo Formiju uprava nad Dalmacijom pripala Austrijancima (1797.–1805.), Pravoslavna crkva u Dalmaciji podložena je katoličkim biskupima, a arhimandrit Gerasim Zelić priznat je za njenog duhovnog upravitelja.

Dolaskom Francuza dolazi do promjena u upravljanju Pravoslavnom crkvom u Dalmaciji (1805.), donošenjem Zakona o vjerskoj toleranciji. Odluku o osnivanju Eparhije dalmatinske sa sjedištem u Šibeniku potpisao je Napoleon 19. rujna 1808. godine. Za prvog dalmatinskog episkopa Napoleon je postavio Venedikta Kraljevića. Dalmatinskoj eparhiji bile su podčinjene i pravoslavne župe Pula i Peroj u Istri. Arhimandrit Gerasim Zelić, koji je za vrijeme Prve austrijske uprave imao duhovnu upravu nad pravoslavcima u Dalmaciji, postavljen je za episkopskog namjesnika u Boki kotorskoj.

Nakon drugog dolaska Austrijanaca 1814. nije se u uređenju Pravoslavne crkve u Dalmaciji ništa bitno mijenjalo, jer su austrijske vlasti pridobile episkopa Venedikta Kraljevića za uniju koju je trebalo širiti preko bogoslovije. Nakon umirovljenja episkopa Kraljevića godine 1829. Dalmatinska eparhije bila je podčinjena Karlovačkoj mitropoliji. Episkop Josip Rajačić (1829.–1834.) nije uspio osnovati konzistorij, ali je 1833. u Šibeniku otvorio klerikalnu školu. Sjedište Dalmatinske eparhije i bogoslovije 1841. godine premješteno je iz Šibenika u Zadar gdje je bilo do kraja Prvog svjetskog rata i talijanskog preuzimanja Zadra, a zatim ponovno vraćeno u Šibenik.

Iako je pravoslavna „klirikalna škola“ imala karakter pravoslavne bogoslovije, dva desetljeća je za primitak učenika u tu školu bila dovoljna kvalifikacija pučke škole. Kasnije je carskom odlukom „klirikalna škola“ pretvorena u „bogoslovni zavod“, pa su pripravnici za upis u bogosloviju morali završiti barem šest razreda državne gimnazije.

Za vrijeme episkopa Stefana Kneževića (1853.–1890.) ustanovljen je 1860. konzistorij i preuređena je bogoslovija. Godine 1870. provedena je dioba Pravoslavne crkve u Zadru na Dalmatinsko–istrijsku sa sjedištem u Zadru i Bokokotorsko–dubrovačku sa sjedištem u Kotoru. Obje su eparhije 1874. izdvojene od duhovne vlasti Karlovačke mitropolije i ušle u sastav nove Bukovinsko–dalmatinske mitropolije.

Episkopa Stefana Kneževića naslijedio je 1890. episkop Nikodim Milaš i na episkopskoj katedri ostao do 1910. godine. Nakon Prvog svjetskog rata Zadar je pripao Italiji, pa je i središte Dalmatinske eparhije ponovno premješteno u Šibenik. Šibenski episkop Dimitrije Branković aktivno je sudjelovao u ujedinjenju Srpske pravoslavne crkve, koje je provedeno 1920. godine.

Pravoslavna eparhija Dalmatinska je po osnutku bila nadležna za upravu i duhovni nadzor nad pravoslavnim župama Dalmacije, Boke kotorske te dvije pravoslavne župe u Istri, Pula i Peroj. Godine 1870. osnovana je za Boku kotorsku i Dubrovnik posebna eparhije sa sjedištem u Kotoru, a 1874. obje su eparhije (zadarska i kotorska) ušle u sastav nove Bukovinsko–dalmatinske mitropolije u upravnom i duhovnom smislu, čime je Karlovačkoj mitropoliji oduzet duhovni nadzor nad dalmatinskim pravoslavnim eparhijama.

Spisi datirani prije 1808. godine odnose se na njeno osnivanje. Od osnivanja do 1860. godine spisi se vode isključivo kronološki uz unošenje u urudžbeni zapisnik. Godine 1860. započinje razvrstavanje spisa na četiri razredbene skupine (referade): I – Arhimandrit, II – Iguman, III – Protoprezbiter i IV – Prezbiter. Nakon 1885. ukida se četvrta razredbena skupina, a godine 1894. postoji skupina spisa imotskog prezbitera. Za glavni urudžbeni zapisnik izrađivani su indeksi. Osim glavnog urudžbenog zapisnika odvojeno se urudžbiraju prezidijalni spisi episkopa s oznakom pr. ili ep., spisi Bogoslovije s oznakom b.z., te Sjemeništa s oznakom sem. koji su djelovali pri Eparhiji.

POVIJEST FONDA

U literaturi (Foretić) nalazimo podatak da je gradivo fonda Dalmatinske eparhije u Zadru za vrijeme talijanske uprave predano Povijesnom arhivu kraljevske prefekture u Zadru. Pregledom gradiva Državnog arhiva u Zadru za navedeno razdoblje nije pronađen podatak o toj predaji. Godine 1953. napravljen je popis gradiva. Gradivo nije arhivisički obrađeno.

SADRŽAJ

U ovom fondu sačuvani su spisi, okružnice i izvještaji značajni za povijest Pravoslavne crkve u Dalmaciji, zatim o prihodima i rashodima manastira te potrebama parohija. Gradivo sadrži podatke o materijalnom poslovanju i imovinskom stanju parohija i crkava te o osnivanju vjerskih zaklada. Sačuvana je i korespondencija s građanskim vlastima o problemima Pravoslavne crkve u Dalmaciji te zapisnici sjednica Konzistorija. Sačuvani su i statistički podaci o stanju crkava, manastira i pripadnika pravoslavne vjere u Dalmaciji. Sačuvani su i zapisnici profesora sjemeništa i bogoslovije, bogoslovska skripta, popisi bogoslova. Fond sadrži nekoliko matičnih knjiga, knjige stanja duša i neke računovodstvene knjige.

POPIS GRADIVA

Urudžbeni zapisnici i kazala

1. Urudžbeni zapisnici, 1813.–1918., sv. 80

2. Kazala, 1823.–1918., sv. 51

3. Repertoriji, 1858., 1876.–1877., 1907., knj. 4

4. Urudžbeni zapisnici Bogoslovije i Sjemeništa, 1860.–1918., knj. 8

5. Urudžbeni zapisnik Imotskog Protoprezbiterijata, 1896.–1911., knj. 1

Predmetne knjige

6. Pastirski zborovi Imotskog Protoprezbiterijata, 1900.–1912., knj. 1

7. Inventari biblioteke, knj. 7

8. Inventari crkava, 1900.–1903., knj. 11

9. Zapisnici konzistorijskih sjednica, 1860.–1904., knj. 30

10. Knjige Zaklada Čurlić, Knežević, Vučković, Vukadinović i Zelić, knj. 5

11. Zapisnici sjednica profesora Bogoslovije, 1883.–1915., knj. 10

12. Knjige s popisom nastavnika i upravitelja Bogoslovije, 1834.–1894., knj. 2

13. Popis polaznika Bogoslovije, 1860.–1916., knj. 1

14. Knjiga inventara Bogoslovije, 1889., knj. 1

15. Knjiga inventara Sjemeništa, 1904.–1917., knj. 1

16. Knjiga inventara rublja sjemeništaraca, 1905.–1917., knj. 1

17. Knjiga klasifikacije sjemeništaraca koji pohađaju Veliku gimnaziju u Zadru, 1888.–1906.,

knj. 1

18. Knjiga evidencije dopusta bogoslova, 1905.–1914., knj. 2

19. Knjiga arhiva Konzistorija, 1820.–1891., knj. 1

20. Knjiga evidencije pogodbi za popravke crkava, knj. 1

21. Blagajnički dnevnici zaklada, 1868.–1899., knj. 1

22. Kontrolni dnevnici polaznika Bogoslovije, 1903.–1907., knj. 1

Spisi

1. Okružnice carigradskog patrijarha, Okružnice G. Zelića, kut. 1

Spisi prema urudžbenom zapisniku i Anagraf iz 1810.,1762.–1810.

2. Spisi prema urudžbenom zapisniku i Anagraf iz 1811., 1810.–1811., kut. 2

3. Spisi bez broja, 1810.–1812., kut. 3

4. Razna župna izvješća i statistički prikazi, 1810.–1830., kut. 4

5. Spisi prema urudžbenom zapisniku br.132–485, 1811., kut. 5

6. Br. 489–871 iz 1812. i 873–1113 iz 1813., 1812.–1813., kut. 6

7. Spisi sjemeništa bez broja, 1812.–1879; br.114–1446, 1814., kut. 7

8. Spisi prema urudžbenom zapisniku, 1815., kut. 8

9. Spisi prema urudžbenom zapisniku 1816., kut. 9

10. Izvodi iz matica rođenih, vjenčanih i umrlih, 1816.–1830., kut. 10

11. Spisi prema urudžbenom zapisniku, 1817.–1819., kut. 11–13

12. Prikazi prihoda i rashoda manastira Krka, 1819.–1859., kut. 14

13. Spisi prema urudžbenom zapisniku, 1820.–1821., kut. 15

14. Spisi prema urudžbenom zapisniku, 1824.–1825., kut. 16

15. Spisi prema urudžbenom zapisniku, 1826.–1860., kut. 17–76

16. Spisi Bogoslovije i Sjemeništa, 1860.–1862., kut. 77

17. Spisi prema urudžbenom zapisniku R I–IV, 1861.–1862., kut. 78–81

18. Izvodi iz materijalnog poslovanja pojedinih župa, 1860.–1901., kut. 82

19. Prezidijalni spisi i spisi R III., 1862., kut. 83

20. Spisi prema urudžbenom zapisniku R I., 1862.–1863., kut. 84

21. Prezidijalni spisi prema urudžbenom zapisniku,1863.–1870., kut. 85–99

22. Spisi Sjemeništa i prezidijalni spisi, 1869.–1871., kut. 100

23. Prezidijalni spisi – prema urudžbenom zapisniku, 1870.–1875., kut. 101–111

24. Spisi Sjemeništa, 1875.–1877., kut. 112

25. Prezidijalni spisi, spisi prema urudžbenom zapisniku, spisi Sjemeništa, 1876.–1885., kut. 113–134

26. Izvodi iz dnevnika prihoda i rashoda župnih crkava, 1883.–1889., kut. 135

27. Prezidijalni spisi, spisi prema urudžbenom zapisniku, spisi Sjemeništa, 1884.–1888., kut. 136–146

28. Spisi prema urudžbenom zapisniku R II., Katalog bogoslovske knjižnice, Popis duša, 1886.–1888., kut. 147

29. Izvodi iz dnevnika prihoda i rashoda župnih crkava, 1886.–1896., kut. 148

30. Prezidijalni spisi, spisi prema urudžbenom zapisniku, spisi Sjemeništa, 1888.–1890., kut. 149–158

31. Izvodi iz materijalnog poslovanja pojedinih župa, 1890.–1895., kut. 159

32. Prezidijalni spisi, spisi prema urudžbenom zapisniku, spisi Sjemeništa, 1891.–1899., kut. 160–204

33. Spisi Imotskog Protoprezbiterijata, 1898.–1902., kut. 205

34. Prezidijalni spisi prema urudžbenom zapisniku, spisi Sjemeništa i Bogoslovije,

1900.–1921., kut. 206–260

35. Inventari pokretnog i nepokretnog imanja svih dalmatinskih pravoslavnih župa, 1872.–1899., kut. 261

36. Zaklada Babić–Vujinović, bilježnice bogoslova, 1800.–1880., kut. 262

37. Zaklade: Vučković, Vukadinović, Pavković, Čurlić, Kovačević, Miletić, Knežević; Prijedlozi „Štatut tutorski“, Elaborati za crk. i polit zakone, 1890., kut. 263

38. Župni inventari, Shematizam za 1849., Planovi za nepoznatu crkvu, 1890., kut. 264

39. Spisi Metropolije u Černovicama, skripta bogoslova, polaznici Bogoslovije, 1842./3., stanje u župama, 1834.–1852., kut. 265

40. Djelomični duplikati glavnog ur. zapisnika, Vrcelj; Po dogmatici – Stvaranje

svijeta i meterijalistički pogled na materiju (rkp), kut. 266

41. Školski uspjesi svećeničke škole u Šibeniku i Zadru, 1836.–1842.; računovodstveni spisi, 1841.–1863., kut. 267

42. Računovodstvene knjige Sjemeništa, statistički podaci po župama, 1893.–1916.
Popisi duša 1884.–1917., kut. 269–270

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–88: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju 1813.–1918.

HR–DAZD–91: Namjesništvo za Dalmaciju, Odjel bogoštovlja 1815.–1918.

JEZIK/ PISMO:

srpski, talijanski, njemački; ćirilica, latinica, njemačka gotica

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

BIBLIOGRAFIJA

Bakotić, Lujo. Srbi u Dalmaciji: od pada Mletačke Republike do ujedinjenja. Beograd, 1936.*** Dalmatinska pravoslavna crkva, u: Enciklopedija pravoslavlja, sv. 1, A–Z, Beograd: Savremena administracija, 2002.: str. 508–512. *** Dalmatinska eparhija, kalendar Crkva, 1996.*** Sava, ep. Šumadijski. Dalmatinska eparhija, u: Srpska pravoslavna crkva 1920.–1970. *** Golubinski, I. Dalmatinska eparhija. Moskva, 1871. *** Miloš, E. N. Pravoslavna Dalmacija, Istorijski pregled. Novi Sad, 1901.*** Ružičić, Nikanor. Srpska crkva u Dalmaciji, Historija srpske Crkve, tom 1–2. Zagreb–Beograd, 1893.–1895. *** Slijepčević, Đoko. Istorija Srpske pravoslavne crkve, vol. 2. München, 1966. *** Stefan, ep. Srpska crkva u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, u: Srpska pravoslavna crkva 1219.–1969. Beograd, 1969. *** Stogodišnjica Dalmatinske eparhije (1808.–1908.), Glasnik Pravoslavne dalmatinske crkve, br. 9. Zadar, 1908.