[0340] Skradinska biskupija (1788. – 1802.)

Signatura: HR–DAZD–340

Klasifikacija: J.1.2.

Naziv fonda: Skradinska biskupija

Vrijeme nastanka gradiva: 1788./1802.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 1 kut.; 0,1 d/m

Stvaratelj: Skradinska biskupija (Dioecesis Scardonensis)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Skradinska biskupija se prvi put spominje na crkvenom saboru u Saloni 4. svibnja 533. godine, a moguće je da je utemeljena i ranije. Odlukom Splitskog sabora (925.927.) ninski biskup Dobre (Grgur Ninski) premješta se iz Nina u Skradin. Godine 1126. iz porušenog Biograda prenesena je biskupska stolica u Skradin, a s njom se preselio i dio stanovništva. Najstariji opis granica biskupije nalazi se u odlukama Splitskog sabora iz 1185. Tada skradinski biskup ima župe: Skradin, Bribir i Biograd s cijelom župom Sidragom.

Za vrijeme bribirskih knezova, u Skradinu su njihovim sredstvima sagrađena dva samostana. Nakon pada moći knezova bribirskih, Skradin gubi na značaju. Žigmund Luksemburški 1410. dopušta Šibenčanima rušenje skradinskih zidina, a 1493. mletački dužd podvrgava grad sa svim svojim dobrima Šibeniku. Nakon pada Skradina i ostalih dijelova biskupije u osmanlijske ruke 1522., biskupiju obilaze susjedni biskupi (ninski, šibenski, zadarski). U 17. st. skradinski biskupi imaju jurisdikciju i u Kninskoj i Bosanskoj biskupiji. Nakon Kandijskog rata (1673.) Sveta Stolica povjerava biskupiju makarskom biskupu fra Marijanu Lišnjiću. Zbog toga je nastao prijepor između šibenskog i makarskog biskupa, riješen u korist Šibenske biskupije.

Prvi biskup obnovljene biskupije nakon izgona Turaka 1700. bio je Grgur Civalleli. Pokušao je vratiti teritorij koji su preuzeli biskupi Nina, Šibenika i Zadra, no bezuspješno. U Zadru 7. svibnja 1708. generalni providur izdaje rješenje kojim nove granice biskupije idu od Prukljana i Krke, izostavivši Raslinu i Zaton, do Vrane te na sjever prema Bukovici, do Šupljaje i Krkom do Skradina.

Prema popisu iz 1770. u biskupiji se nalaze 22 crkve, 8 kapela i samostan na Visovcu. Biskupija broji 4837 katolika po župama: Banjevci 323, Čista 479, Dubravice 606, Krković 578, Lišane 825, Rupe 374, Skradin 679, Stankovci 671 i Vaćane 302.

Posljednji biskup bio je Ivan Dominik Altei (1803.1813.). Nakon njegove smrti biskupijom upravljaju generalni vikari. Papinskom bulom Locum beati Petri iz 1828. godine, biskupija je spojena sa Šibenskom biskupijom.

Od 530. do 1813. skradinska je biskupija imala 46 po imenu poznatih biskupa.

POVIJEST FONDA

Spisi ovog fonda preuzeti su u zadarski Arhiv 1950. godine od Kotarskog suda u Šibeniku (Knjiga primljenog arhivskog gradiva br. 37/50). Primljeno gradivo sadržavalo je spise Općine Skradin, skradinskih bilježnika, Mirovnog suda, Mjesnog starješinstva Skradin i Kotarskog suda u Skradinu. Najmanji dio gradiva nastao je u kancelariji Skradinske nadbiskupije.

SADRŽAJ

Sačuvana je mala Količina gradiva nastalog u razdoblju 1788.–1802. u kancelariji ekonoma Biskupske menze (Mensa Vescovile) Skradinske biskupije, a odnosi se na kontakte ekonoma s kolonima iz sela skradinske okolice. Najčešće se radi o molbama seljaka za odgodu plaćanja ili dozvolu sklapanja ugovora o prodaji kolonskih prava trećoj osobi.

POPIS GRADIVA

Spisi, 1788./1802., kut. 1

JEZIK/PISMO

Talijanski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–358: Zbirka Marcatti

Tajni Vatikanski arhiv (Archivio Segreto Vaticano)

BIBLIOGRAFIJA

Bačić, Stanko. Visovački franjevci u Skradinskoj biskupiji: pastoralno djelovanje franjevaca od dolaska Osmanlija (1522.) do danas. Split: Zbornik „Kačić“, 1991.