[0337] Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.)

Signatura: HR–DAZD–337

Klasifikacija: J.1.6.2.

Naziv fonda: Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu

Vrijeme nastanka gradiva: 1058.–1774.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 6 kut., 200 pergamena; 1 d/m

Stvaratelj: Samostan Sv. Kuzme i Damjana (Monasterium Sancti Iohannis Biograd) (Monasterium Sanctorum Cosmae et Damiani)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Na povratku s križarske vojne 1124./1125. Mlečani su osim Biograda razorili i samostan Sv. Ivana Evanđelista. Monasi su se sklonili u Šibenik kod crkve Sv. Krševana gdje se u izvorima spominje Monasterium sancti Grisogoni de Sibenico. Nakon smirivanja prilika monasi su sijelo (caput) svoje porušene opatije prenijeli na otok Pašman i to na brežuljak Ćokovac, dva kilometra sjeverozapadno od današnjeg Tkona.

Stari Samostan sv. Ivana Evanđelista podigli su monasi 1059. uz pomoć kralja Krešimira IV., koji im je tom prilikom u prisutnosti papina poslanika opata Majnharda udijelio privilegij kraljevske slobode i time biogradski samostan izuzeo ispod vlasti grada i biskupa te ga oslobodio plaćanja svih nameta. Tom samostanu, kao kraljevskoj zadužbini (monasterium regale) kralj je dao zaselak Rogovo, između današnjeg mjesta Turnja i Filip Jakova s velikom površinom zemlje. Po tom posjedu samostan će se i nakon presljenja na Pašman, sve do 17. st. nazivati Rogovskom opatijom. Kao kraljevsku zadužbinu samostan Sv. Ivana Evanđelista darivali su i pomagali najprije kralj Zvonimir, koji je samostanu potvrio posjede u Rogovu i Vrbici i darovao posjed u Kamenjanima. Kraljica Jelena poklonila je zemlje kraj Tkona na Pašmanu, biogradski biskup Prestancije crkvu Sv. Kuzme i Damjana s posjedima na Pašmanu. Samostan su kasnije darivali ugarski kraljevi i hercezi, kao i hrvatski velikaši i crkveni odličnici. Sve do Ciparskog rata (1570.), dok Turci nisu poharali kopnene posjede, opatija je imala znatne prihode. Ostali su joj posjedi u Tkonu i Ždrelcu na Pašmanu. Samostan je imao nekoliko crkava (Sv. Ivan Evanđelist u Biogradu, Sv. Mihovil u Rogovu, Sv. Mihovil u Miranju i Sv. Kuzma i Damjan na Ćokovcu). U zborniku isprava, poznatom kao Libellus Policorion, qui et Topicus vocatur ili Liber donationum, u prijepisu iz 14. st. sačuvani su kraljevski privilegiji i druge isprave o samostanskim posjedima.

Kako je u 13. st. popustila redovnička stega, papa Klement IV. odredio je 1268. da samostan reformiraju cisterciti i podvrgnu ga opatiji u Topuskom. Do toga ipak nije došlo i samostan je i dalje prema ranijem uređenju ostao benediktinska opatija.

Godine 1345. Mlečani ruše i samostan i crkvu do temelja. Tom prilikom stradao je i samostanski arhiv. Samostan i crkvu obnovili su redovnici između 1369. i 1418. Monasi Sv. Kuzme i Damjana 1373. kupili su u Zadru zemljište kako bi sagradili crkvu Začeća Djevice Marije. Pojedini monasi izabrani su za biskupe i obnašali su različite visoke službe u papinskoj kuriji u Avignonu ili su bili sakupljači papine desetine. Samostan je doživljavao i padove o čemu svjedoči činjenica da je papa Urban VI. 1382. naložio ostrogonskom nadbiskupu neka odredi sposobna opata za Rogovo.

Od svih benediktinskih samostana Rogovska opatija je do kraja sačuvala glagoljicu, o čemu svjedoče brojni glagoljski rukopisi, fragmenti časoslova iz 13. st., iluminirani brevijar, hrvatski prijevod regule sv. Benedikta iz 14. st. U Tkonskom zborniku iz 16. st. uz ostale sastavke sačuvana su i dva hrvatska prikazanja iz 15. st. Iz kasnijih vremena sačuvani su brojni rukopisi koji se čuvaju u Arhivu HAZU, a neki su dospjeli i u strane biblioteke. Kako su u liturgiji koristili staroslavenski jezik, nazivali su ih ilirskim monasima.

Češki kralj Karlo IV., želeći oživjeti glagoljsku pismenost u svojoj državi, zamolio je 1346. papu Klementa VI. da mu dopusti u Češkoj otvoriti glagoljaški samostan i u nj pozvati nekoliko benediktinaca iz Hrvatske. Papa je udovoljio Karlovoj molbi i osnovao opatiju Emaus u Pragu, kamo su došli rogovski benediktinci.

Samostan je u prvoj polovici 15. st. prešao u komendu, a time je i najveći dio prihoda odlazio komendatorima. Među komendatorima Rogovske opatije bila su i dva Dubrovčanina, Petar Beneša i njegov nećak Stjepan Gradić, obojica papini tajnici i vatikanski bibliotekari. Za opatiju je najzaslužniji komendator opat zadarski nadbiskup Mate Karaman. On je predlagao rimskoj kuriji, da se u Rusiju umjesto misionara drugih narodnosti šalju hrvatski glagoljaši, a monasi pašmanske opatije mogli bi po Rusiji podignuti više benediktinskih samostana. Kako je granica između Osmanskoga Carstva i Mletačke Republike dugo vremena išla sredinom posjeda opatije, ona je osiromašila. Godine 1808. francuska vlada je ukinula samostan, a posjed je prešao pod upravu komore 1809. godine, nakon smrti komendatara Ante Karamana. Posljednji benediktinac iz ovog samostana bio je Petar Pletikosić, koji je umro 1850. godine. Nakon zatvaranja samostana, od austrijske je Vlade kupio crkvu i samostansku zgradu s najbližom okolicom, restauriao je i oporučno ostavio župnoj nadarbini u Tkonu.

Pašmanski samostan ubraja se među najpoznatije srednjovjekovne cenobije u Dalmaciji. Vjerojatno kao najbogatija kraljevska zadužbina, isticao se i brojem članova. Dok se početkom 13. st. u samostanu nalazilo dvadesetak braće, taj se broj krajem stoljeća prepolovio. U 15. st. u samostanu je deset monaha, a u vrijeme ukidanja u opatiji su živjela samo dva benediktinca.

POVIJEST FONDA

Spisi samostana su nakon ukinuća bili smješteni u Arhiv providura, a kasnije su dospjeli u Arhiv starih spisa Namjesništva.

SADRŽAJ

Polichorion – Kartular Samostana sv. Kuzme i Damjana 1059.–1358. i pergamene 1058.–1727. sadrže darovnice hrvatskih kraljeva, potvrde tih darovnica, papinske bule kojim se daju i potvrđuju povlastice samostanu, diobe zemalja samostana Sv. Kuzme i Damjana i samostana Sv. Dimitrija, dioba zemalja samostana Sv. Kuzme i Damjana i templara, potvrda povlastica samostanu Belle III., Emerika i Andrije, darovnica vojvode Andrije, isprava o stjecanju crkve u Bubnjarima, kupoprodajni ugovori, isprave o zakupu, ugovori o kolonatu, presude u parnicama zbog posjeda, dokumenti o posudbama, dugovima i vraćanju dugova, o crkvenim daćama, samostanskim prihodima, porezu koji samostan plaća papi, dopuštenje Zadarskog plemićkog vijeća da samostan izgradi crkvu u Zadru, dokumenti o imenovanju opata, ostavine, inventari i ostavinske nagodbe.

Spisi samostana sadrže prijepise isprava od 11. do 18. stoljeća. Isprave se odnose na posjede opatije, ugovore opatije s kolonima, vladarske darovnice, izvatke i prijepise bilježničkih spisa i poneki inventar, prijepise pojedinih pergamena, podatke o komendama, o posjedima, o poljodjelskoj proizvodnji, kolonima i dominikalu Sv. Kuzme i Damjana, o davanjima, pašnjacima, mlinovima i solanama. Ima isprava Stjepana Gradića i drugih komendatora o upravljanju, te spisa parnica sa stanovnicima otoka Pašmana. Gradivo sadrži i pisma arhiđakona Valerija Ponte upućena opatu Stjepanu Gradiću u Rim o upravljanju samostanom i o prilikama na Balkanu i o Turcima, pisma Josipa Lentića upućena S. Gradiću i monsinjoru Beneši o stanju u opatiji.

POPIS GRADIVA

1. Polichorion – Kartular Samostana sv. Kuzme i Damjana, 1059.–1358., kut. 1

2. Pergamene, br. 2–200, 1058.–1727. (ranije kut. 2–6)

3. Br. 201: listova 813 prijepisi isprava od 11. do 18. stoljeća. Isprave se odnose na posjede opatije, ugovore opatije, vladarske darovnice, izvadke i prijepise bilježničkih spisa i poneki inventar, prijepise pojedinih pergamena, podatke o komendama.

Ima isprava Stjepana Gradića i drugih komendatora o upravljanju, spisi parnica, kut. 7

4. Br. 202–203: Nacrt povijesnog djela o Dalmaciji iz 17. stoljeća. Podaci o poljodjelskoj proizvodnji i prihodima samostana Sv. Kuzme i Damjana te o kolonima, kut. 8

5. Br. 204–205: Pisma arhiđakona Valerija Ponte opatu Stjepanu Gradiću u Rim o upravljanju samostanom, o prilikama na Balkanu i o Turcima. Pisma Josipa Lentića S. Gradiću o stanju opatije i mons. Beneši; pisma Valerija Ponte 1643.–1686., l, 80; Stampa, Abbazia di Rogovo di Zara. Ugovor o posjedima opatije od 11. do 18. st., podaci o kolonima i prihodima. Posjedi Opatije koji su dani u najam T. i Pietru Albinoniju 1727.–1753., kut. 9

6. Br. 208–212: Prijepisi dokumenata o zemljama, kolonima i dominikali Sv. Kuzme i Damjana, o davanjima, pašnjacima, 1456., 1557., 1743., 1769.; Stampa: Condizione dell’ Abbazia di Rogovo alle decime del Clero 1564.–1769. Parnica između općine Pašman i opatije Rogovo 1632.–1723. Parnice između opatije Rogovo i općina Pašman, Tkon, Neviđane, Ždrelac i Banj 1727.–1737., kut. 10

7. Br. 213–215: Prijepisi parnica rogovskog opata protiv općina Pašman, Tkon, Neviđane, Ždrelac i Banj 1696.–1735. Prijepisi parnica redovnika samostana Sv. Kuzme i Damjana protiv mještana Tkona 1737.–1740. Prijepisi parnice redovnika samostana Sv. Kuzme i Damjana protiv mještana Tkona 1575.–1737., kut. 11

8. Prijepisi parnice redovnika samostana Sv. Kuzme i Damjana protiv mještana Tkona

Tiskani dokumenti (Stampa) o pravima stanovnika općine Tkon 1557., 1737., 1774., kut. 12

JEZIK/PISMO

Latinski, talijanski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Analitički inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–AZDN–16: Zadarska nadbiskupija/Metropolija (1154.– )

BIBLIOGRAFIJA

Jelić, Luka. Povijesno–topografske crtice o biogradskom primorju, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, Nove serije, 3 (1898.): str. 70–88. *** Ostojić, Ivan. Benediktinci u Dalmaciji, sv. 2. Split: Benediktinski priorat Tkon, 1964.: str. 216–234. *** Štefanić, Vjekoslav. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Dio 1: 1969., dio 2: 1970.*** Galović, Tomislav, Arhiv Rogovske opatije, Arhivski vjesnik 55/2012, str. 103–114.