[0336] Benediktinski samostan sv. Krševana u Zadru (918. – 1806.)

Signatura: HR–DAZD–336

Klasifikacija: J.1.6.2.

Naziv fonda: Benediktinski samostan Sv. Krševana

Vrijeme nastanka gradiva: 918.–1806.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 23 kut., 802 kom. pergamena; 3,5 d/m

Stvaratelj: Samostan Sv. Krševana u Zadru (Monasterium Sancti Chrisogoni)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Sveti Krševan u Zadru je najstarija benediktinska opatija u Hrvatskoj. Prvi spomen crkve Sv. Krševana i njegova opata Adalberta sačuvan je u oporuci priora Andrije iz 918. godine. Zadarski prior Majo dao je obnoviti samostan do crkve Sv. Krševana i crkvu Sv. Krševana, koju su sagradili ugledni priori Fuskulo i Andrija 986. te je spaja sa starim samostanom kako bi se sukladno pravilu sv. Benedikta stvorila jedinstvena samostanska cjelina sa svim sadržajima potrebnim za život redovnika. Na čelo tako uređenog samostana postavio je Zadranina monaha Madija, kojeg je pozvao iz Monte Cassina i predao mu čitav posjed zadužbine. Zadužbinu Sv. Krševana obdarilo je nekoliko hrvatskih kraljeva, a kasnije i banova, velikaša, župana i drugih plemića. Petar Krešimir IV. 1067. potvrdio je samostanu posjede u Diklu i Pašmanu, a 1069. darovao mu otok Maun „naš vlastiti otok u našem dalmatinskom moru, koji se zove Maun“. Posjedi samostana prostirali su se od otoka Mauna do Vrgade, a na kopnu od Nina do posjeda biogradskih opatija. Samostan je dobio i pravo na četvrtinu ribe ulovljene oko otoka Molata i u uvali Telašćica na Dugom otoku, pravo na dio ribe što se ulovi mrežama potegačama, dva lovišta riba na otoku Vrgadi. Papa Inocent III. uzeo je 1204. u zaštitu samostan Sv. Krševana i potvrdio mu devet crkava na otocima i na kopnu s posjedima. Prema benediktinskim tradicijama monasi su te posjede obrađivali, a u crkvama obavljali dušobrižničku službu. Imali su svoje cele kod Sv. Ivana na Dugom otoku, kod Sv. Mihovila na Pašmanu i kod Sv. Nikole. Samostan je stekao ne samo ugled, već i značajan gospodarski, politički i kulturni utjecaj u Zadru i cijeloj Pokrajini. Premda je kao i grad stradao 1202. godine od križara, opatija se oporavlja i doseže vrhunac svoje moći u 13. i 14. stoljeću. Samostan se zajedno s pučanstvom opirao mletačkoj upravi. Za rata Venecije s Ludovikom Velikim, opat samostana Sv. Krševana napušta samostam, a monasi su zauzeli antimletački stav i opredijelili se za ugarsko–hrvatskog kralja. Poslije Zadarskog mira 1358. samostan je uživao podršku i zaštitu vladara. Samostan je uživao i naklonost Zadrana i bogatio se raznim darovnicama. Sv. Krševan je bio snažan gospodarski, kulturni i politički centar, žarište protumletačkog otpora. To je bilo presudno da je Mletačka Republika, kada je 1409. došla u posjed Dalmacije, zabranila u Zadru boravak domaćem opatu Krševanu Šepoviću, kao politički nepoćudnom. Premda je samostan izgubio politički utjecaj koji je imao u doba gradske autonomije, i dalje je najuglednija opatija u sjevernoj Dalmaciji. Njegov utjecaj slabi u drugoj polovici 13. stoljeća. U vrijeme avinjonskih papa za opata je 1345. godine postavljen Ivan de Ontiaco Francuz. Za posljednjeg samostalnog opata Zadranina Petra Kršavića (1420./1447.), opatija doživljava kulturni procvat. Sam opat, doktor prava, sudjeluje na saboru u Ferrari, vlastoručno za samostansku knjižnicu piše unum librum recollectarum i obnavlja stari rimski luk na današnjim Vratima sv. Krševana (Porta Marina). Nakon njegove smrti 1447. papa Nikola bulom od 30. prosinca 1447. samostan Sv. Krševana pretvara u komendu i daje ju kardinalu Barbu. U ugovoru o predaji u komendu navode se brojni kodeksi i liturgijski predmeti. Više od polovice prihoda dobiva komendator. Komendatorski sustav po kojem su pojedini samostani dodjeljivani komendatorima koji nisu ni boravili u samostanu, potpuno je kočio gospodarski, kulturni i prosvjetni život opatije. Dok je taj novac odlazio iz samostana najvećma u Rim, kočio je duhovni, kulturni i gospodarski život pokrajina i manjih središta. Godine 1449. samostan je dan u zakup za 805 dukata, od čega komendator dobiva 405 dukata, monasi 300 dukata, a preostalih 100 dukata određeno je za uzdržavanje samostana. Takav položaj samostana kočio je snažniju obnovu samostanskog života i njegova utjecaja. I gramatička škola u Zadru više se ne spominje u spisima, a opatijska dvorana pretvorena je u obično skladište. Ipak, još jednom, za opata Zadranina Deodata Veniera (1459.–1488.) samostan doživljava procvat. On redovnicima osigurava nezavisnost i u tu svrhu vodi parnicu pred Rimskom kurijom da se samostan oslobodi jurisdikcije zadarskog nadbiskupa, što mu ipak nije uspjelo. Nastojao je i materijalno i duhovno obnoviti samostan i vratiti mu negdašnji ugled. Obnavlja opatijsku dvoranu, postavlja temelje za zvonik samostanske crkve, koji nakon njegove smrti nije nikada dovršen, oko sebe okuplja niz humanista. O njegovoj brizi da obnovi samostan svjedoče i iluminirani kodeksi koje je ostavio (Misal, Evanđelistar, Epistolar i Obrednik). Poslije smrti Deodata Veniera ponovno i konačno komendatorski režim dva i pol stoljeća priskrbljuje raznim talijanskim biskupima ili kardinalima gotovo polovinu samostanskih prihoda. Samostan nije imao unutarnje snage da se uzdigne, a ni jače ličnosti koja bi mogla na tome poraditi. Broj redovnika od 16. st. se smanjuje na šest do sedam, a kroz čitavo 18. st. u Zadru su bila samo dva do tri monaha. Početkom 17. st. bilo je pokušaja da se samostan preda isusovcima, a dio prihoda upotrijebi za sjemenište. Do toga nije došlo, a samostan je 1619. i 1620. pripojen montekasinskoj kongregaciji Sv. Justina u Padovi. Samostan je životario s nekoliko monaha, ponajviše iz Italije. Konačno ga je dokinula francuska vlada dekretom generalnog providura za Dalmaciju Vicka Dandola 30. kolovoza 1807. godine, a njegove preostale posjede namijenila za javnu nastavu. Glavni dio posjeda što su ga i nakon pridruženja kongregaciji Sv. Justine uživali komendatori, bio je već 1748. godine predan sjemeništu koje je osnovao nadbiskup Zmajević za odgoj hrvatskog svećenstva.

U Samostanu je djelovao Skriptorij čiju djelatnost možemo pratiti od godine 986. kada je pregrađen i reorganiziran samostan Sv. Krševana, pa sve do kraja 15. st. odnosno do kodeksa koje je dao izraditi opat Deodot Venerije 1480. godine. Od 53 naslova rukopisnih knjiga koje su popisane u ispravi od 27. ožujka 1449. Godine, kojom se inventar samostana predaje na upravu redovnicima prigodom prelaska u komendu, 16 je rukopisa označeno kao knjige napisane scriptura beneventana. Nijedna od tih knjiga nije mogla biti napisana kasnije od polovice 13. st., kad je u Zadru gotičko pismo posve potisnulo iz upotrebe beneventanu. Bilježničku ispravu sastavio je Nikola Benediktov na zahtjev Nikole de Nais, klerika iz Peruggie, zastupnika komendatora Samostana sv. Krševana u Zadru kardinala Petra Barbo, koji po nalogu kardinalova brata Pavla, predaje samostanski inventar na upravu redovnicima samostana Sv. Krševana. U tom skriptoriju nastajali su i brojni kodeksi za druge gradove i samostane.

POVIJEST SAMOSTANSKOG ARHIVA

Samostan sv. Krševana u Zadru nije bio locus credibilis, pa su u njemu sačuvani prvenstveno dokumenti o samostanskim povlasticama, posjedima, oporukama, kupoprodajnim ugovorima te gospodarskoj djelatnosti. Samostan je imao armarium u kojemu su se čuvale te isprave, a za njih je brinuo monacus armarius. Najznačajniji dokumenti potječu iz vremena hrvatskih kraljeva, osim onog dijela koji je u 19. st. iz Zadra dospio u Zagreb i čuva se u Hrvatskom državnom arhivu (10 isprava), kao zbirka Antiquissima. Jedan od najstarijih i najznačajnijih zbornika isprava (kartular) jest Registrum priveligiorum monacorum sancti Chrisogoni Jadrensis, koji je nestao nakon 1929. godine iz Nadbiskupskog arhiva u Zadru. No sadržaj i prijepisi isprava koje se nalaze u njemu sačuvani su u posljednjem prijepisu F. Šišića koji se čuva u njegovoj ostavštini u Arhivu HAZU. Kada je samostan dat u komendu 1448. godine, određeno je da se uz knjige imaju čuvati i povlastice i isprave i ne smiju se iznositi izvan samostana, a osiguralo ih se ključevima od kojih je dva imao zadarski nadbiskup, dva monasi Sv. Krševana i dva prokuratori samostana. U 17. st. Archivium Sancti Crysogoni koristi ga kao znanstveni izvor zadarski arhiđakon Valerio de Ponte (1603.–1679.), koji piše Historiam Ecclesiae Jadrensis. Isprave samostana koriste i Ivan Lučić, Šimun Ljubavac (1608.–1663.). Ivan Lučić u pismu V. Ponteu 1651. spominje Inventario delle scritture di S. Grisogono, a u drugom pismu iz Rima spominje Archivio di Grisogono e S. Maria. Ivan Lučić je sastavo Compendium scripturarum archivii monasterii S. Ghrisogoni de Jadra sine ordine dispositarum usque ad certum tempus, nunc plurimum auctarum. Arhivu Samostana sv. Krševana ostavio je 1732. mnoge isprave i Ivan Tanzlinger Zanotti. Tada je određeno da ga sredi Ignazio Frauenberger (1712.–1792.), porijeklom iz Češke. Arhiv su koristili Riceputti, Farlati i Coleti za pisanje Illyricum sacrum. Samostanski arhiv odredbom Vicka Dandola od 7. siječnja 1808. prenesen je u prostoriju providura. Nakon prestanka francuske uprave Arhiv Sv. Krševana smješten je u Arhiv Namjesništva za Dalmaciju. Tada je izrađen rukopisni popis koji je 1826. sastavio Antonio Nikolić pod naslovom Inventario della quantità dei documenti scritti in caratteri gottici et in idioma Latino di ragione del sopresso Convento di San Grisogono eisstenti presso il C. R. Archivio Generale degli atti antichi di Zara. Godine 1832. načinjen je popis starih isprava samostana Sv. Krševa i Sv. Dominika u Zadru do 1315. godine. Kratki pregled arhiva samostana Sv. Krševana sastavio je godine 1901. Enrico Böttner u časopisu Tabularium, a 1902. Josip Alačević sastavio regesta. Konačno, G. Praga je detaljno obradio arhiv Sv. Krševana u svom radu LoScriptorium“ dell’Abbazia benedettina di San Grisogono in Zara. Oko 1950. Nikola Čolak je opis izradio u dva sveska Regesti spisa samostana Sv. Krševana 918.–1806. Prvi ide od 918. do 1400., a drugi od 1401. do 28. kolovoza 1804. Prepisane su isprave od 918. do 5. travnja 1389. godine.

SADRŽAJ

Spisi samostana Sv. Krševana sačuvani su za razdoblje od 10. st. do 1806. Fond ima 816 isprava na pergameni i 24 kutije spisa. Izdvojene isprave na pergameni sadrže između ostalog oporuke pojedinaca koji su dio svoje imovine oporučno ostavili samostanu. Tako su samostan i njegov opat Adalbert prvi put spomenuti u oporuci priora Andrije iz 918. Spomenimo i darovnicu hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. kojom samostanu daruje otok Maun te darovnice pojedinih gradskih dužnosnika, zatim isprave o pravima samostana na dio ulova ribara, ispravu o ponovnom pronalasku tijela sv. Krševana, kupoprodajne ugovore redovnika, papinske i kraljevske bule s povlasticama i potvrdama istih, te dokumente kojima se uređuju vjerski obredi, slavljenje svetkovina, spisi o samostanskim prihodima, o zakupu zemlje i najmu nekretnina u gradu, inventari, sudske parnice s kolonima i ribarima glede novčanih potraživanja, spor s trgovcima stokom čiji se utovar obavljao na Brodarici (Barkanji) na samostanskom zemljištu, odnosi s opatom komendatorom i Ilirskim (glagoljskim) sjemeništem, nacrti i troškovnici obnove samostana u 18 st., samostanski računi, spisi o prikupljanju crkvene desetine.

Godine 2012. pristupilo se reviziji i ponovnom sređivanju gradiva ovog fonda i izrađen je novi sumarni inventar. Stare signature imale su oznaku capsula, masso i rottolo i broj. Ranije gradivo nije bilo sređeno ni kronološki ni sadržajno, pa su se sveščići srodnog sadržaja nalazili raštrkani od prve do posljednje kutije. Nakon pregleda cjelokupnog gradiva, izdvojene su sadržajne cjeline kao zasebne serije i podserije: Samostamski poslovi, Povlastice i posjedi, Održavanje crkve i samostana, Financije i Miscellanea. Uz brojčanu signaturu u Sumarnom inventaru zadržane su stare oznake (capsula, masso i rottolo). Najbrojnija skupina/serija spisa su samostanski posjedi. Ta skupina o posjedima sadrži spise parnica zbog posjeda, tiskane kronologije pojedinih parnica za posjed, spise o odnosima i sudskim sporovima s kolonima koji su obrađivali samostanske posjede, inventare posjeda (tzv. katastike), spor s trgovcima stokom čiji se utovar obavljao na Barkanji na samostanskom zemljjištu, te spise o pojedinim legatima i sporovima vođenim oko nekih legata. Lukoran, Rava, Diklo, Kožino, Petrčane, Puntamika, Barkanja, Paprat, Fiumara, Bokanjac, Čubrijan i Cerodol su lokaliteti koji se najčešće spominju u spisima o posjedima. Uz spise koji se odnose na samostanske posjede u gradivu se nalaze i spisi samostanskih prihoda. To su zapisi o najmu i zakupu imovine samostana, pravo na desetinu, prijepori oko prava na dio prihoda od crkvenih nadarja, prijepori oko prihoda komendatora samostana ili sudski sporovi o pravu na prihod od ulova ribara u zadarskom akvatoriju te spisi o diobi prihoda s Ilirskim sjemeništem. Gradivo sadrži dosta tiskanih proglasa mletačkih tijela uprave koji se odnose na crkvenu desetinu, na prava samostana na diobu crkvenih nadarja (mensa), o tarifama koje se naplaćuju u tijelima uprave. U prvoj polovici 18. st. poduzeti su opsežni radovi na crkvi i samostanskom kompleksu i o tome je sačuvana razmjerno velika količina gradiva koja između ostalog sadrži dukale, dekrete, terminacije koje se odnose na obnovu, ugovore s arhitektima, vlasnicima brodova koji prevoze kamen, vapno, drvo i pijesak, račune i priznanice o isplatama. U gradivu su sačuvani zapisi o vjerskim obredima i obvezi služenja misa.

POPIS GRADIVA

1. Predmetni spisi

1. Pripajanje Samostana Sv. Krševana kongregaciji Sv. Justine u Padovi; imenovanje opata komendatora, sprovodi u crkvi Sv. Krševana. Prijepisi papinih bula i pisama.

Spor s nadbiskupom i Kaptolom glede liturgijskih obreda, 1462./1732., kut. 1–2

2. Drugi benediktinski samostani: Sv. Andrije na Rabu, Sv. Marije na Košljunu, Sv. Jurja u Perastu, Benediktinci na Pašmanu, Imenovanje komendatora Sv. Kuzme i Damjana, 1018./1626., kut. 2

3. Plaćanje pristojbe; zaključci crkvene sinode biskupa Zadra, Dubrovnika, Splita i Bara 1393.; Namire dugova; skupljanje desetina, 1306./1466., kut. 3

4. Samostan Sv. Krševana u komendi – sporovi s komendatorom 1488./1744., kut. 3

5. Spor s Ilirskim/glagoljaškim sjemeništem u vezi s prihodima i podjelom madarbine, 1729./1766, kut. 4 i 5

6–7. Korespondencija i ostalo; Pomoć prokuratorima za zastupanje; smještaj vojnika i drugih osoba u samostanu; Popis dokumenata upućenih iz samostana Veneciji, 1457./1750., kut. 5

2. Povlastice i posjedi

1. Inventari imovine i darovnice: Inventar posjeda na kopnu (Zadar, Petrčane, Kožino, Diklo) i na otocima (Rava, Ugljan) 1603. i 1703., Darovnice građana, 1358./1675., kut. 6

2. Oporuke, legati, nadarbine, nasljedstva, 1335./1783., kut. 6–9

3. Posjedi: Bokanjac, 1567.–1730., kut. 10

Brodarica (Barkanja), 1620.–1787., kut. 10–11

Diklo, 1513.–1783., kut. 12–13

Lukoran, 1604.–1744.

Grad (poluotok), 1507.–1787., kut. 15–16

Ostali posjedi: Briševo, Čubrijan, Dol (Zadar), Gladuša (Dugi otok), Grban, Kožino, Orisac, Plovanija, Rava, Ričina, Slouca, Suhovare, Petrčane i Zaton, 1232.–1729., kut.16–17

4. Ribarstvo, 1487.–1548., kut. 17

3. Obnova i održavanje crkve i samostana

1. Obnova crkve, 1707.–1713., kut. 18

2. Obnova samostana, 1557.–1710., kut. 18

3. Troškovnici i nacrti za obnovu i održavanje crkve i samostana, 1505.–1798., kut.18–19

4. Prihodi i rashodi

1. Crkvena desetina, 1568.–1749., kut. 19

2. Dioba biskupskog uzdržavanja, Ured za samostane u Veneciji,1569.–1710., kut. 19

3. Troškovi, dugovanja, gospodarenje samostanom, 1602.–1804., kut. 20

4. Parnice i sporovi, 1481.–1782., kut. 20

5. Blagajnička knjiga o najamninama i zakupima zemljišta 1753.–1807., kut. 21–22

6. Prihodi i rashodi, 1429.–1807., kut. 23

5. Razno

1. Tiskovine – tarife za usluge ureda uprave, tarife u kaznenim postupcima, 1749., kut. 23

2. Sažeti pregled skriptorija samostana, vidi: Starine br. 20, kut. 23

JEZIK/PISMO

latinski, talijanski, hrvatski; latinica, glagoljica

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar; Regesti isprava od 918. do 1389.

DOPUNSKI IZVORI

HR–AZDN–16: Zadarska nadbiskupija/Metropolija (1154.– )

HR–AZDN–6: Nadbiskupsko sjemenište Zmajević (1782.–1965.)

BIBLIOGRAFIJA

1000 godina Samostana Svetog Krševana u Zadru: prilozi sa znanstvenog skupa održanog 11. i 12. prosinca 1986. u Zadru, u povodu 1000. obljetnice Samostana Svetog Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru / ur. Miroslav Granić. Zadar: Narodni list, 1990.*** Antoljak, Stjepan. O Arhivu Samostana sv. Krševana kroz stoljeća, u: 1000 godina Samostana Svetog Krševana u Zadru. Zadar: Narodni list, 1990.: str. 9–19. *** Praga, Giuseppe. Lo „Scriptorium“ dell’abbazia benedettina di San Grisogono in Zara, Archivio storico per la Dalmazia, 8 (1930.), fasc. 39–40. Roma *** Ostojić, Ivan. Benediktinci u Dalmaciji, sv. 2. Split: Benediktinski priorat Tkon, 1964.: str. 37–98. *** Kolanović, Josip. Liturgijski kodeksi svetokrševanskog opata Deodata Venijera, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 29–30 (1984.): str. 57–84.