[0258] Opća bolnica u Zadru (1945.–2005.)

Signatura: HR–DAZD–258

Klasifikacija: F.1.1

Naziv fonda: Opća bolnica Zadar

Vrijeme nastanka gradiva: 1945.–2005.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 427 knj., 597 kut., 1246 reg., 89 svež.; 210 d/m

Stvaratelj: Opća bolnica Zadar

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Opća bolnica Zadar osnovana je 1887. godine kao Pokrajinska bolnica. Međutim, preteča zadarske Opće bolnice je iz davne 1559. godine kada je osnovan hospital za bolesne strance (ksenodohij) u kući gradskog priora Bazilija. O bolničkoj djelatnosti u Zadru postoje podaci već iz 16. st. kada se spominje vojna bolnica (1515. godine). Prva civilna bolnica djelovala je od 1804. godine, kada austrijski komesar za Dalmaciju pretvara vojnu bolnicu u civilnu. U vrijeme francuske vladavine 1806. godine otvara se u Zadru Medicinsko–kirurška škola. Iako djeluje kratko vrijeme (ukinuta je 1811. godine) potpuno odgovara medicinskom fakultetu. Tu su se dodijelile prve diplome na ovim prostorima liječniku Juliju Piniju iz Skradina i ljekarnicima Mihovilu Brčiću i Gaetanu Brizziju. Bolnica u tom razdoblju služi za praktičnu obuku studenata Medicinsko–kirurške škole. U toj školi izdana je 1811. i prva liječnička i ljekarnička diploma kod nas. U Zadru je 1847. izvedena i prva narkoza eterom (eter–narkoza) u našoj zemlji, samo nekoliko mjeseci nakon prve narkoze izvedene u Bostonu. U Zadru je također osnovano i prvo liječničko društvo Dalmacije (1868.) i prvo društvo Crvenog križa (1878.). Nova Pokrajinska bolnica otvorena je 27. lipnja 1887. godine. Sagrađena je prema odluci Dalmatinskog sabora od 15. lipnja 1880., a na trošak Zemaljskog odbora. Gradnja bolničkih zgrada po projektu zagrebačkog arhitekta Krune Vajdmana započela je 1885., a dovršena je koncem 1886. na zemljištu koje je bilo u vlasništvu Zadarske nadbiskupije. Bila je to bolnica paviljonskog tipa koja se sastojala od 5 glavnih i nekoliko sporednih zgrada, što je za ono doba bila vrlo suvremena koncepcija. Glavni paviljoni su bili upravni, paviljon za muške, paviljon za ženske bolesnike, paviljon „materica“ (rodilište i babička škola) i paviljon „osamica“ (za zarazne bolesti). Sporedni paviljoni su bili kuhinja, kotlovnica, praonica rublja, bolničko skladište i staja za bolničkog konja i krave za opskrbu bolesnika mlijekom. Ispred bolnice uređen je vrt za voće i povrće i park za šetnju bolesnika.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro–Ugarske Monarhije Zadar sa susjednim selima pripao je Italiji i 1923. Talijani preuzimaju bolnicu, ali se u njoj i dalje nastavilo liječiti stanovništvo zadarske okolice koje je živjelo u drugoj državi. Ta je činjenica administraciji obiju država predstavljala problem i trošak, pa se nastojalo to što više ograničiti.

Padom Italije u rujnu 1943. i zbog bombardiranja Zadar je gotovo opustio, a grad napuštaju i zdravstveni djelatnici, pa se zatvaraju i zdravstvene ustanove. Veći dio inventara iz oštećene bolnice odnesen je u Trst. U crkvenoj kući u Bokanjcu Njemci su otvorili stacionar koji je funkcionirao sve do otvaranja Opće bolnice u Zadru 1. siječnja 1945. Nakon rata uspostavljaju se i ambulante, te se radi na uređenju ponovno otvorene bolnice. Godine 1948. formirana je gradsko–kotarska poliklinika, a od 1952. do 1962. godine ranija Pokrajinska bolnica naziva se Opća bolnica.

Od 1. siječnja 1963. godine Opća bolnica zajedno s Domom narodnog zdravlja i zdravstvenim stanicama u Silbi, Preku, Božavi i Ninu čine Medicinski centar Zadar. U razdoblju Domovinskog rata 1991.–1995. bolnica je zbrinjavala veliki broj ranjenih vojnika i civila, a njezini objekti bili su meta srpskog topništva.

Medicinski centar Zadar prestaje postojati 1994. godine kada se dijeli na Dom zdravlja Zadar i Opću bolnicu Zadar.

POVIJEST FONDA

U Kartoteci ustanova, poduzeća i organizacija već je 11. svibnja 1958. za Opću bolnicu Zadar utvrđeno da je gradivo od osnutka ustanove 1887. do 1945. uništeno za vrijeme Drugog svjetskog rata. Najstariji zapisnik o izlučivanju gradiva je iz godine 1972. Gradivo je postupno preuzimao Državni arhiv u Zadru. Od prvog preuzimanja 1. listopada 1979. do danas bilo je dvanaest primopredaja gradiva. Godine 2010. donesen je Pravilnik o zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva Opće bolnice u Zadru s posebnim popisom arhivskog i registraturnog gradiva s rokovima čuvanja. U Arhivu je u depozitu dio tekućeg gradiva Opće bolnice u Zadru na kojemu je potrebno provesti izlučivanje, jer je istekao rok čuvanja. Gradivo nije sređeno.

SADRŽAJ

Gradivo upravnih tijela, kao što je Zdravstveni odsjek Narodnog odbora općine Biograd 1944.–1946., Zdravstveni odsjek Narodnog odbora kotara Zadar 1945.–1946., Zdravstveni odsjek Kotarskog narodnog odbora Preko za 1945. i 1946. godinu.

Ostalo gradivo odnosi se na ono nastalo radom pojedinih odjela i odsjeka, kao što su uputnice za bolničko liječenje 1946., popis djece za cijepljenja za 1945. i 1946. godinu.

Odjelni spisi: Služba za transfuziju krvi; protokoli ambulante za prolaznike od 1979. do 1985., Kirurška služba 1978.–1985., Bolničko–dispanzerska djelatnost 1976.–1979., Služba za medicinu rada, Povijesti bolesti dječjeg odjela 1977.–1996., Kožni odjel 1986.–1994; Interni odjel – Pulmološki odsjek za razdoblje od 1993. do 2000. godine.

Personalni spisi i spisi uprave bolnice: Komisija za prijem i otpust 1979.–1983., Stambena komisija 1979.–1985., Komisija za radne odnose, Fond solidarnosti 1979.–1981., Savjet OOUR–a Bolničko–dispanzerske djelatnosti u mandatu 1974.–1976. i 1979.–1981.; dosjei djelatnika koji više ne rade u Bolnici 1983.–2005., Uprava Bolnice, organi upravljanja, Statistike, Sindikat, Sud udruženog rada. Gradivo nije arhivistički obrađeno.

POPIS GRADIVA

Upisnici i predmetne knjige, 1945.–2005., knj. 427

Spisi, 1945.–2005., kut. 597, svež. 89, registratori 1246

JEZIK/PISMO

Hrvatski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD-257: Dom zdravlja Zadar 1948.–1962.

BIBLIOGRAFIJA

Jelić, Roman. Zdravstvo u Zadru i njegovu području. Zadar, 1978. *** Stota obljetnica Pokrajinske bolnice u Zadru: 1887.–1987./ urednici Stjepan Barbarić, Viktor Štetić. Zadar: Medicinski centar, 1987.