[0252] Kazalište „Verdi” u Zadru (1863. – 1936.)

Signatura: HR–DAZD–252

Klasifikacija: E.1.5.

Naziv fonda: Kazalište „Verdi“ u Zadru

Vrijeme nastanka gradiva 1863.–1936.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 30 kut., 2 knj.; 3,0 d/m

Stvaratelj: Novo kazalište, Kazalište „Verdi“ (Teatro Nuovo, Teatro „Verdi“)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Zamisao o podizanju Novog kazališta (Il Teatro Nuovo) u Zadru došla je od glazbenika i glazbenog kritičara Giovannija Salgheti Drioli, člana obitelji u čijem je vlasništvu bila tvornica maraskina. Podržali su ga ugledni Zadrani Natale Filippi, Simeone Cattich, Antonio de Stermich, Nicolò Luxardo, Giuseppe Perlini i dr. Oni su osnovali Dioničarsko društvo Novog kazališta (Società per Azioni del Teatro Nuovo) na čelu s predsjednikom Natalom Filippijem. Društvo je od grofova Lantana kupilo oronuli dvorac, nekoć boravište ninskog biskupa, okružen vrtovima u blizini crkve Gospe od zdravlja. Rušenjem stare građevine dobiven je prostor pogodan za gradnju suvremene i reprezentativne zgrade kazališta u skladu s modom i stilom onoga vremena. Izrada projekta povjerena je mletačkom arhitektu Enricu Trevisanatu, a radove je vodio zadarski arhitekt Miho Klaić. Htjelo se podići najveće i najljepše kazalište na istočnoj obali Jadrana koje bi odražavalo sjaj, bogatstvo i političku moć tadašnjeg Zadra. Njegova izgradnja donijela je u Zadar sjevernotalijanski historicizam, s neizbježnim reminiscencijama na renesansu i klasicizam. Bilo je vlasništvo dioničara, što nije bila rijetkost u to doba.

Radovi su započeti 25. travnja 1864. godine. Kazalište je prvi put primilo posjetitelje 10. rujna 1865. godine kada je gradska Filharmonija priredila oproštajnu večer guverneru barunu Lazaru Mamuli, a službeno otvaranje je bilo 7. listopada 1865., uoči blagdana Sv. Šime Verdijevom operom „Krabuljni ples“. Desetljećima je kazalište bilo središte kulturnog i umjetničkog života grada. Izvodile su se razne kazališne predstave: lirske opere, operete, baleti, komedije, drame, varijetetske predstave, nijemi i zvučni filmovi, balovi i krabuljni plesovi. U kazalištu je nastupala i zadarska Società Filcarmonica (osnovana 1858.), koja je na drugom katu održavala koncerte šest do osam puta, u posebnoj dvorani s 400 sjedećih mjesta, dok je kazalište moglo primiti 1500 gledatelja. Valja se prisjetiti da je tada grad imao sedam do deset tisuća stanovnika.

Il Teatro Nuovo bilo je dioničarsko društvo. Dioničari su imali 48 mjesta u prvom i drugom redu i 1/48 zgrade po glavi. Godine 1870. izbio je požar u Novom kazalištu. Biti dioničarom kazališta bio je statusni simbol. Godišnjom članarinom su pridonosili za troškove funkcioniranja kazališta. Visina članarine se između ostalog izglasavala na godišnjoj skupštini dioničara koja se održavala u mjesecu ožujku. Predsjedništvo društva biralo se prema Statutu svake dvije godine, a sastojalo se od 3 predsjednika i 2 zamjenika. U nadležnosti predsjedništva bio je izbor repertoara, kontakti s kazališnim agencijama, izbor impresarija, glumačke družine, glumaca i pjevača, te briga o održavanju zgrade. Rad kazališta je subvencioniralo Namjesništvo i Općinska uprava.

Godine 1870. u kazalištu je izbio požar za koji se nikada nije utvrdio uzrok. Kazalište je 1875. čak dva dana ugostilo cara Franju Josipa prigodom njegova posjeta Zadru i Dalmaciji. U izvođenju opera, što je bio izuzetno važan i omiljen dio kazališnog repertoara, najviše su bili angažirani domaći umjetnici, glazbenici Gradske filharmonije, vojni glazbenici među kojima je bio i otac Ivana pl. Zajca, amateri solisti i pjevački zbor Filharmonijskog društva. Od 24 izvedbi svake sezone izvodile su se tri opere: jedna premijerna, jedna moderna i jedna s klasičnog repertoara. Pored klasičnih djela talijanskog belkanta (Verdi, Rossini, Donizetti), publika je dobro primila i djela Masseneta, Gounoda i Bizeta, Wagnerov „Tannhäuser“ i djela talijanske verističke škole. Puccinijeva „La Bohème“ je u Zadru izvedena samo godinu dana nakon premijere u Torinu, a Boitov „Mefistofeles“ doživio je u Zadru 11 izvedbi zaredom. Izvođene su i operete naročito popularne u 19. st., kao i dramska dijela talijanske, francuske, engleske, njemačke i ruske dramaturgije. Neke kazališne družine izvodile su i djela domaćih autora.

Na skupštini dioničara 1901. godine donesena je odluka o promjeni imena: Il Teatro Nuovo (Novo kazalište) prozvano je po imenu Giuseppea Verdija (Il Teatro Giuseppe Verdi). U kazalištu „Verdi“ nastupali su neki od najvećih glumaca onoga vremena: Alda Borelli, Feruccio Benini, Eleonora Duse, Alfredo de Sanctis, Alessandro Drago, Ferrucio Garavaglia, Irma Gramatica, Giovanni Grasso, Angelo Musco, Ermete Novelli, Giacinta Pezzana, Italia Vitaliani, Ermete Zacconi, Emilio Zago.

Veliki udarac dioničarima Kazališta zadao je krah austrijskog novčarstva. Kazališna glavnica uložena u austrijske vrijednosne papire u potpunosti je propala, a nova upravljačka struktura više nije mogla snositi znatne troškove kazališta. Propadanju je pridonijela i pojava konkurencije kino–kazališta „Nazionale“ (Cineteatro Nazionale) koje je na mjestu bivšeg Plemićkog kazališta 1924. godine podigao Aldo Meštrović. Nazionale je privukao publiku izmjenjujući na repertoaru premijerne filmove s varijetetskim i kabaretskim predstavama primjerenima ukusu široke publike.

Godine 1936. policija je proglasila Kazalište „Verdi“ neupotrebljivim „zbog starosti i raznih građevinskih oštećenja“. Općinska uprava ga je otkupila od vlasnika. Odlukom gradonačelnika Giovannija Salghetti Drioli, unuka jednoga od osnivača kazališta, rekonstrukcija je povjerena Splićaninu Vincenzu Fasolu, profesoru rimskog arhitektonskog fakulteta. Predradnje na rekonstrukciji su započele 1942. godine. Međutim, zgrada je bila dodatno oštećena u bombardiranju savezničkih aviona 16. prosinca 1943. i 22. veljače 1944. godine. Oštećenja nisu bila velika, ali nove upravljačke strukture u poslijeratnom Zadru nisu imale želju zaštititi zgradu kazališta, tako da je ona svoj istinski kraj dočekala nažalost u mirnodopskom razdoblju. Na mjestu zgrade kazališta iznikla je stambeno–poslovna zgrada.

Tijekom svoga postojanja, od same svečane inauguracije, Kazalište „Verdi“ bilo je jedno od najvažnijih mjesta kulturnog života Zadra, ali i jako uporište zadarskih autonomaša u koje hrvatska riječ nije mogla prodrijeti.

POVIJEST FONDA

Gradivo fonda Kazališta „Verdi“ u Znanstvenu knjižnicu u Zadru dospjelo je iz Sabirnog centra općine u koji su se 1945. iz ruševina sakupljale vrijedne slike, knjige, rukopisi, namještaj, dokumenti i slično. Uprava knjižnice je početkom osamdesetih godina Državnom arhivu u Zadru predala dio arhivskoga gradiva, a među kojim i gradivo Kazališta „Verdi“, koje je preuzela od Sabirnoga centra a još nije bilo katalogizirano (Knjiga primljenog arhivskog gradiva br. 167/1980). Djelatnici tadašnje Naučne biblioteke prije predaje sredili su gradivo dijelom kronološki, a dijelom sadržajno. Gradivo nakon predaje nije sređivano. Arhivskom gradivu Kazališta „Verdi“ priključena je jedna kutija gradiva „Teatro Nobile“. Gradivo tog „Plemićkog kazališta“ smo 2011. izdvojili i registrirali kao poseban arhivski fond, jer je riječ o dvije različite kazališne kuće.

Prigodom revizije fonda ustanovljeno je da je gradivo ovog fonda sačuvano u razdoblju od 1863. do 1936. godine s izuzetkom 1917 godine. Na dijelu spisa iz godine 1873. upisan je tekući broj. Urudžbeni zapisnik sačuvan je samo za 1874. i 1884. godinu. Sačuvane su i dvije knjige u kojima su koncepti/prijepisi upućene korespondencije za razdoblja 1902.–1908. i 1930.–1933. godine.

SADRŽAJ

U kutijama 1–20 gradivo je kronološki razvrstano, a odnosi se na otkup Lantaninog posjeda za izgradnju zgrade, korespondenciju o osnivanju dioničkog društva i kazališta, ugovore Predsjedništva društva s arhitektom i izvođačima radova, evidenciju uplata dioničara. U svakoj godinu zasebnu cjelinu čine zapisnici sa sjednica dioničara. Osim navedenog, gradivo sadrži prijedloge programa, programe, kontakte i ugovore s kazališnim družinama i pojedincima, dopise vezane uz pretplatu, tekuće održavanje, financijsko poslovanje, isplatne liste, isječke iz novina o pojedinim izvedbama, plakate, sezonske programe i drugo.

Kutije 21–30 sadrži ugovore o najmu prostora Kazališta, zapise o osiguranju i porezu, podatke o dioničarima i zastupnicima Društva, dozvole i dokumente o javnoj sigurnosti, zaštiti od požara, kreditima i dugovima, vladinim i općinskim subvencijama, pravilnike i Statut, podatke o osoblju Kazališta, donacijama, troškovima i ugovorima s izvođačima, popise predstava. Razne skice, plakati, nacrti kazališta i dijelova kazališne opreme, slike glumaca i slično nalaze se u kutiji 29.

POPIS GRADIVA

Urudžbeni zapisnici

1. Urudžbeni zapisnici, 1874., 1884. (u kut. 4)

Predmetne knjige i spisi

2. Dvije kopijalne knjige upućenih pisama, 1902.–1908., 1930.–1933. (u kut. 21)

3. Kronološka serija zapisa, 1863.–1916., 1918.–1936., kut., 1– 3, 5–20.

4. Ugovori o najmu prostora 1978.–1909., Zapisi o osiguranju i porezu, 1886.–1916.

Podatci o dioničarima i zastupnicima (procuratori), kut. 22.

5. Dozvole i zapisi o javnoj sigurnosti, 1892., 1914. Zaštita od požara, 1884.–1905.

Krediti i dugovi, kut. 23.

6. Državna prava, autori, stečevine, autorska prava, kino, dotacije, telefon, policijske naredbe; dopisivanje s različitim kazalištima 1895.–1899., zastupnici 1869.–1901., najam kazališta i dvorane 1883.–1919., Predsjedništvo 1878.–1896., zapisnici sjednica Predsjedništva 1895.–1920., kut. 24.

7. Vladine i općinske subvencije 1884.–1905., pravilnici i Statut 1883.–1886.;

Obračuni 1868.–1906., kut. 25.

8. Osoblje, vlasništvo i darovi, razno., 1891., 1906., kut. 26.

9. Troškovi i ugovori s izvođačima, 1900.–1909., kut. 27.

10. Tri bilježnice uredskih evidencija, računi, 1906.–1908., kut. 28.

11. Radovi na kazalištu 1885.–1913., razne skice, plakati i nacrti, inventar, kut. 29.

12. Programi kazališta 1865.–1933., Popis predstava 1865.–1907., kut. 30.

JEZIK/PISMO

Talijanski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–515: Plemićko kazalište 1781.–1883.

HR–DAZD–562: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju: Spisi o kazalištima

BIBLIOGRAFIJA

Coen, Gastone. I teatri di Zara dalla Serenissima all’ esodo, Atti e Memorie della Società Dalmata di Storia Patria, vol XX–N. S. IX. Rim, 1997. *** Villani, Rina; Coen, Gastone. Teatro Verdi di Zara = Kazalište Verdi Zadar: katalog izložbe. Zadar: Zajednice Talijana, 2007. *** Stagličić, Marija. Graditeljstvo u Zadru 1868.–1918. Zagreb, 1988.