[0244] Posadni sud u Zadru (1879. – 1913.)

Signatura: HR–DAZD–244

Klasifikacija: C.2.3.

Naziv fonda: Posadni sud u Zadru

Vrijeme nastanka gradiva: 1 1898.–1913.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 74 kut.; 8,2 d/m

Stvaratelj: Posadni sud u Zadru (K. und k. Garnisonsgericht in Zara)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Korijeni vojnog kaznenog zakonika kao temelja vojne sudbene vlasti sežu u 1508. godinu kada je car Maksimilijan I. (1493.–1519.) donio odredbe o obavljanju profesionalne vojničke dužnosti koje utvrđuju kazne za povredu službene dužnosti. Ferdinand I. (1503.–1564.) godine 1527. određuje kazne za prijestupe u vojsci, kao što su dezerterstvo, krađe, neposluh i kukavičluk. Leopold I. (1640.–1705.) postavlja temelje modernom vojnom sudstvu. U njegovo vrijeme kvalificiraju se pojedina nedjela, delikti i zločini. Marija Terezija donosi dopune vojnog zakona 1768. godine. Kodifikaciju vojnog kaznenog zakona otpočeo je 1837. Ferdinand I. Osnivanjem Ministarstva rata (Kriegsministerium) 1848. umjesto ukinutog Dvorskog ratnog vijeća (Hofkriegsrath) reformu vojnog sudstva provodi 1850. Franjo Josip I. Odnosi građanskog i vojnog sudstva uređeni su posebnim Carskim patentom od 22. prosinca 1851. godine, a 15. siječnja 1855. donesen je novi vojno–kazneni zakonik. Do novih promjena u vojnom zakonodavstvu dolazi nakon 1867. kada je ustanovljena dvojna Austro–Ugarska Monarhija. Novim zakonom iz 1869. ograničava se nadležnost vojnih sudova u kaznenim procesima, ukida se vojna sudbenost nad civilnim procesima, a vojna blagajna podvrgnuta je građanskom sudstvu. Istodobno, Carskim patentom od 3. srpnja 1868., nadležnosti pukovnije prenose se na generalnog zapovjednika i ustrojavaju se brigadni sudovi kao vojni sudovi prvog stupnja. Ti su sudovi 6. listopada 1879. preobraženi u posadne sudove. Nova reforma uslijedila je 17. ožujka 1881. Godine, kad Vojno–apelacioni sud mijenja ime u Visoki vojni sud. Vojni sudovi se dijele na sudove za kopnene postrojbe i sud za ratnu mornaricu. Sudovi su bili podijeljeni u tri sudbene nadležnosti:

A. Sudovi prve sudbene nadležnosti i to: 1. stolni sud, posadni sud, mornarički sud i akademijski sud; 2. Pokretni sudovi: sudovi kopnene vojske, zastavni sudovi i brodski sudovi.

B. Sud drugog stupnja nadležan za vojsku i mornaricu nalazio se u Beču pod nazivom Viši vojni sud.

C. Sud treće sudbene nadležnosti bio je Vrhovni vojni sud u Beču protiv čijih odluka nije bilo žalbe.

Nova reforma vojnog sudstva događa se 1912. godine, a od 1. srpnja 1914. stupio je na snagu novi Vojno–kazneni zakonik. Tada prestaju djelovati posadni sudovi i ostali navedeni sudovi, a uspostavljaju se sljedeći vojni sudovi: brigadni sudovi, divizijski i visoki domobranski sudbeni stol. Time je završena reforma vojnog sudstva u austrijskoj Monarhiji.

Vojno sudstvo imalo je zadaću osigurati sudbenu stabilnost unatoč mobilnosti vojske i odgovoriti potrebama stalnih formacijskih postrojbi u pojedinim područjima Monarhije. Na temelju vojnog sudbenog zakona svi su vojni službenici i njihove obitelji potpadali pod vojnu jurisdikciju u svim predmetima vojnog kaznenog, pa i građanskog prava, osim u pitanjima dohodarskih prekršaja, rudarske sudbenosti, nekretnina, feudalno–vlastelinskih poslova koja su bila pod ingerencijom civilnog sudstva. Prema tome, vojni su sudovi imali punu nadležnost nad kaznenim procesima vojnih osoba, tj. časnika, dočasnika, vojnika, opskrbljivača vojnika namirnicama i svima koji su službovali u stalnom vojnom korpusu. Vojnom sudu također su bile podvrgnute supruge i djeca dočasnika i službujućih vojnika. Osnovna funkcionalnost vojnih sudova ogledala se u tome da su se svi sudski postupci (u okvirima određene pukovnije) rješavali na prvostupanjskom pukovnijskom sudu, osim ako optuženik nije podnio prigovor na viši sud. U tom slučaju postojao je sud pod nazivom Iudicium delegatum militae mixtum, koji je rješavao posebne vojne parnice i posebne državne slučajeve. Taj sud 1854. mijenja naziv u C.kr. Zemaljski vojni sd (K.k. Militärgericht). U Zadru, pri glavnom zemaljskom zapovjedništvu za Dalmaciju (Landes–General–Comando für Dalmatien zu Zara), djelovao je Zemaljski vojni sud za Pokrajinu Dalmaciju na čelu kojeg je bio namjesnik kao civilni i vojni zapovjednik. Pod sudbenost vojnog suda spadala je i žandarmerija i civilne osobe koje su nagovarale vojnike na prekršaje i kaznena djela. U cijeloj Monarhiji uvedena su tri trostupanjska suda: a) prvostupanjski sudovi kao posadni sudovi; b) drugostupanjski sud: Vojni prizivni sud i zemaljski vojni sudovi; c) Vrhovni vojni sud koji se nalazio u Beču.

Posadni sudovi su postojali kod svake vojno–teritorijalne komande u svim većim vojnim utvrdama i važnijim posadnim gradovima. U svakoj pukovniji postojao je jedan posadni sud. Takvi sudovi u Dalmaciji postojali su u Zadru, Dubrovniku i Kotoru.

Vojni sudski poslovnik je izišao u Beču kao posebna knjiga i objavljen je u Listu državnih zakona prije 1855. godine. Na čelu Zemaljskog vojnog suda za Dalmaciju u Zadru bio je civilni i vojni namjesnik za Dalmaciju, ujedno i glavni zapovjednik vojske. U njemu su još bili: referent – sudac dopukovnik II. klase, prisjednik – mjesni dopukovnik u Zadru, pisar: kapetan – posadni sudac I. klase i vojni sudski službenici.

Nisu sačuvane pomoćne uredske knjige (urudžbeni zapisnici i kazala). Urudžbeni zapisnici imali su sljedeće rubrike: dan, mjesec i godinu, sadržaj predmeta i poslovni broj.

POVIJEST FONDA

Gradivo Posadnog suda u Zadru pronađeno je 1967. godine u podrumskim prostorijama bivše Pravosudne palače u Sarajevu, gdje je vjerojatno dospjelo nakon 1945. restitucijom gradiva iz Ratnog arhiva u Beču. Gradivo suda je 1967. godine predano Istorijskom arhivu u Sarajevu, a Istorijski arhiv predao ga je Historijskom arhivu u Zadru 5. listopada 1978. godine. Primopredaja se obavila na osnovi Samoupravnog sporazuma o razmjeni arhivskog gradiva između saveznih, republičkih i pokrajinskih arhiva, usvojenog na proširenoj sjednici Izvršnog odbora Saveza društava arhivskih radnika Jugoslavije u Skopju u ožujku 1975. godine. Arhivski fond je unesen u Knjigu primljenog arhivskog gradiva Državnog arhiva u Zadru br. 155/1978. Primljeno gradivo odnosi se na razdoblje od 1898. do 1913., a nedostaju spisi za 1899. i 1901. godine.

SADRŽAJ FONDA

Fond sadrži procese protiv raznih nedjela i to: zločina krađe, neposluha u vojsci, dezerterstva, pronevjere novca, pijanstva, povrede službeničkih dužnosti, zlouporabe službenog položaja, pokušaja obljube, pokušaja ubojstva, nedoličnog ponašanja, prekoračenja ovlasti, osvete i drugih zločina kao što su zlouporaba oružja, sukob s pretpostavljenima, zlostavljanje, narušavanje javnog reda, ugrožavanje tuđeg života, nanošenje teških tjelesnih ozljeda, nedolično ponašanje, odavanje tajni, zlostavljanje podređenih, otvorena pobuna i pripremanje pobune, političke demonstracije, dezerterstvo u Ameriku i Novi Zeland i drugo.

POPIS GRADIVA

Kazneni predmeti, 1898.–1913., kut. 74

JEZIK/PISMO

njemački, talijanski, hrvatski, češki, mađarski i slovenski; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Analitički inventar.

DOPUNSKI IZVORI

Vrhovni vojni sud u Beču (Oberster–Militär Gerichtshof)

Opći vojni prizivni sud u Beču (Algemeines Militär Appellations–Gericht)

ZBIRKE ZAKONA I ŠEMATIZMI

List državnih zakona za kraljevne i zemlje zastupane u Carevinskom vijeću, 1849.–1918.

Pokrajinski list zakona za Kraljevinu Dalmaciju, 1853.–1917.

Militär Schematismus, Wien, 1856.–1889.

BIBLIOGRAFIJA

Die bewaffnete Macht / herausgegeben von Adam Wandruszka und Peter Urbanitsch, Die Habsburgermonarchie: 1848 –1918., Bd. 5(1987.): str. XI, 864 *** Oršolić, Tado. Vojno sudstvo u Habsburškoj monarhiji s naglaskom na Dalmaciju (1848.–1869.), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 38(25) (2000.): str. 143–153 *** Vojna enciklopedija, br. 4, 9. Beograd, 1975. *** Schmid, Ferdinand. Das Heeresrecht der österreichisch–ungarischen Monarchie. Wien, 1903.

  1. –1918.