[0110] Kraljevska poddelegacija Vlade u Split u(1812. – 1816.)

Signatura: HR–DAZD–110

Klasifikacija: A.1.6.3.

Naziv fonda: Kraljevska poddelegacija Vlade u Splitu

Vrijeme nastanka gradiva: 1812.–1816.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 11 knj., 74 kut.; 7,5 d/m

Stvaratelj: Kraljevska poddelegacija Vlade u Splitu (Regia suddelegazione digoverno a Spalato)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Prema Napoleonovom dekretu od 15. travnja 1811. godine o organizaciji uprave i sudstva u Ilirskim Pokrajinama, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1812. godine, Ilirske Pokrajine su imale šest civilnih i jednu vojnu pokrajinu, s Ljubljanom kao glavnim gradom. Civilne pokrajine dijelile su se na okruge (distretti), okruzi na kotareve (cantoni), a kotarevi na općine (comuni). Pokrajina Dalmacija imala je pet okruga: Zadar, Split, Šibenik, Makarska i Hvar s glavnim gradom Zadrom. Pokrajina Dubrovnik ima okruge Dubrovnik, Kotor i Korčulu. Dalmacija je bila podijeljena na 17 kotareva (cantoni): Zadar, Obrovac, Nin, Šibenik, Skradin, Knin, Trogir, Sinj, Omiš, Makarska, Imotski, Opuzen, otoci Vis, Hvar, Pag i Brač. Konačna teritorijalna podjela Dalmacije na 5 okruga, 15 kotareva i 85 općina izvršena je 31. listopada 1811. godine.

Okrug Split je imao pet kotara: Split, Trogir, Omiš, Sinj i Brač. Naziv uprave okruga jest Kraljevska poddelegacija u Splitu, koja je izravni sljednik Kraljevske delegacije Vlade u Splitu. Na čelu uprave je poddelegat. Kotarevi nisu imali posebnu upravu, nego su predstavljali samo teritorijalne jedinice. Unutar svakog kotara osnivaju se općine. U glavnom gradu pokrajine, okruga ili biskupije bio je načelnik (podesta, maire) i četiri pristava (aggiunti, adjoints) ako je grad brojio više od 5000 ljudi, a u mjestima s manje od 5000 stanovnika načelnik i dva pristava. Općinama (comune) s manje od 2400 stanovnika upravljao je sindik (sindaco) i jedan zamjenik (supplente). U mjestima s više od 2 400 stanovnika bio je postavljen načelnik policije (commisario di polizia) i to o trošku općine. U svakom gradu ili općini djelovalo je i gradsko vijeće s 20 članova, ako su imali 4 pristava, 16 članova za one s 2 pristava i 12 za ostale.

Austrijskom okupacijom Dalmacije, Dubrovnika i Boke 1813. Godine, prekinute su upravne i sudbene reforme koje je provodila francuska vlast. Proglasom od 3. siječnja 1814. godine preporučuje se poddelegatima, gradonačelnicima i župnicima da o političkim promjenama obavijeste stanovništvo. Na Bečkom kongresu 1815. godine Dalmacija i Dubrovnik s Bokom priključeni su Habsburškoj Monarhiji. Tada nastupa razdoblje Druge austrijske uprave u kojem ona postupno naslijeđeni francuski sustav uprave i sudstva zamjenjuje novim sustavom. Naziv poddelegacije mijenja se nakon 1816. godine.

U skladu s administrativno–teritorijalnom podjelom francuske uprave konačno utvrđenom 1. siječnja 1812., na čelu okruga je poddelegat, a izvorni naziv uprave okruga je Kraljevska poddelegacija. Poddelegate je imenovao guverner (governatore generale). Prije ovog imenovanja u pojedinim pokrajinama poddelegati su se nazivali podintendantima, a u Dalmaciji delegatima. U glavnim gradovima pokrajina nisu bili poddelegati, a njihove poslove obavljao je intendant. Budući da su dobivali malu plaću, na ta su se mjesta postavljali ljudi iz imućnih obitelji, a bili su u uskoj vezi s tim krajem, kao npr. Grisogono iz Brača, Caboga iz Korčule, Santo iz Splita ili Gavalà iz Makarske. Trebali su biti i odani francuskoj vlasti.

Poddelegati su u okrugu odnosno Kraljevskoj delegaciji imali istu nadležnost kao intendanti. Odredbe središnje vlasti u Ljubljani intendanti su umnažali i dostavljali poddelegatima. Oni su sastavljali izvješća o radu, o stanju u općinama, o radu načelnika općina (podestà, maire) na području svoga okruga, zatim o problemima sudskih tijela te ih dostavljali intendantima. Nadgledali su provedbu zakona, nadzirali su ubiranje poreza, te provedbu propisa o vodama, šumama, ribarstvu. Promicali su javno dobro, brinuli se za obnovu i održavanje cesta, za upravljanje plovidbom i cestarinom, za uspostavu dobrotvornih zavoda i ubožnica. Brinuli su se za javnu nastavu, zdravstvo, trgovinu, zatvore i drugo.

U upravnim sporovima poddelegati su obavljali funkciju sudova prve instance, a u slučaju priziva kao drugostupanjsko tijelo bili su intendanti.

Poddelegat predstavlja središte uprave u svom okrugu za povjerene mu predmete, za inspekciju, za izvršenje naredbi i uputa koje je razaslao intendant. Poddelegat je nadležan za dugoročne upravne i neupravne sporove na nižoj razini na prostoru svog djelovanja. Ako se pokrene spor protiv odluke poddelegata, konačnu odluku donosi intendant uz pomoć Vijeća (Consiglio). U slučaju protivljenja ili neslaganja s donesenom odlukom potrebno je podnijeti obrazloženje i to u roku od 8 dana.

Prostorna nadležnost Kraljevske poddelegacije u Splitu obuhvaćala je područje Splita, Trogira, Omiša, Sinja i Brača (kut. 12, br. 352) s pripadajućim teritorijima, a brojila je približno 70.154 stanovnika.

Francuzi kod nižih upravnih i sudbenih organa nisu imali razrađen registraturni sustav, tako da su se spisi označavali rastućim tekućim brojem za određenu godinu, a upisivani su u urudžbeni zapisnik. Predmetni sveščići označeni su rimskim brojevima I.–XI. Međutim, nigdje nije pronađen popis naziva predmeta za pojedine rimske brojeve po kojima su spisi bili odlagani u registraturi. Spisi iz razdoblja austrijske uprave od 1814. godine nemaju broj predmetnoga sveščića, već se označavaju prema sadržaju i to: polizia, camerale, politici, militare, giustizia.

POVIJEST FONDA

Gradivo Kraljevske poddelegacije u Splitu prvobitno se čuvalo u splitskoj kancelariji poddelegacije, najvjerojatnije zajedno sa spisima Delegacije iz doba francuske uprave. Za vrijeme Druge austrijske uprave spisi su se nalazili u Okružnom sudu u Splitu te su 1898. preneseni u Arhiv starih spisa u Zadru zajedno sa spisima Kraljevske poddelegacije u Makarskoj, a nosili su naziv „Arhiv Splita“. Među spisima Poddelegacije pronađeni su fragmentarno sačuvani spisi Narodne straže (1813.–1817.), u količini od 5 knjiga i raznih nepovezanih popisa i spisa od kojih je oblikovan zaseban arhivski fond. Gradivo Kraljevske poddelegacije u Splitu od 1812. do 1816. godine djelomično je sačuvano. Nedostaje urudžbeni zapisnik za 1812. godinu te dio urudžbenog zapisnika za 1816. godinu. Gradivo je sređeno prema urudžbenom zapisniku po rastućem boju i datumu.

SADRŽAJ

Gradivo ovoga fonda čine okružnice, žalbe, uputstva, dekreti, tiskovine, razni obrasci, popisi kandidata za javnobilježničku službu, popisi službenika po općinama, popisi odbjeglih vojnika, matične knjige, stanje duša, novačenje, popisi stranaca, zatvorenika, stanovnika, izvješća sa sjednica općinskih vijeća, spisi o šumama, vodama, o carinama, o školstvu (imena profesora), o ubiranju poreza, o desetinama, o naplaćivanju travarine, spisi o prijetnji od kuge, opisi osoba koje su u progonu, o gradnji mostova, cesta, o cijepljenju u Dalmaciji, razna izvješća o cijenama na tržnicama po općinama, dražbene police, potvrde o mirovinama, ugovori, proračuni za pojedine godine, popisi liječnika i kirurga u okrugu, diplome, iskazi o krađama, rješenja o kaznama, rješenja i odluke o pomoći, zdravstveni napuci, plaćanje raznih pristojbi, izvješća mirovnim sucima.

POPIS GRADIVA

Urudžbeni zapisnici 1813.–1816., 4 knj.

Predmetne knjige

Knjiga primitaka 1812–1816., 2 knj.

Spisi, 1811.–1816., 70 kut.

1. Opći spisi 1811.–1812, kut. 1–10.

2. Opći spisi 1813., kut. 11–19.

3. Opći spisi 1814., kut. 20–29.

4. Opći spisi 1815., kut. 30–48.

5. Spisi 1816., kut. 49–68.

6. Razno 1812.–1816., kut. 69–70

JEZIK/PISMO

Talijanski, francuski, njemački; latinica, bosančica, gotica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–57: Generalno providurstvo Dalmacije 1806.–1809.

HR–DAZD–73: Intendenca pokrajine Dalmacije 1809.] 1810.–1813.

SI–ARS–30: Intendant za Dalmacijo 1809.–1813.

HR–DAZD–80: Kraljevska delegacija Vlade u Splitu 1806.–1812.

BIBLIOGRAFIJA

Vidi HR–DAZD–79: Kraljevska delegacija Vlade u Makarskoj, str. 267; Šarić–Šušak, Tamara. Kraljevska poddelegacija Vlade u Splitu 1811.–1816., Kulturna baština, sv. 34. Split, 2007.: str. 101–121