[0088] Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju (1813. – 1918.)

Signatura: HR–DAZD–88

Klasifikacija: A.1.7.2.

Naziv fonda: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju, Predsjednički ured i Odjeli Namjesništva

Vrijeme nastanka gradiva 1813.–1918.

Razina opisa Fond

Količina gradiva 3135 knj., 5176 svež.; 706 d/m

Stvaratelj (I. R.Governo / K. k.Landesgubernium Dalmatien, I.R. Luogotenenza/K. k. Staatthalterei Dalmatien)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Razdoblje Druge austrijske uprave u Dalmaciji započelo je ulaskom austrijskih trupa u Dalmaciju u prosincu 1813., u Dubrovnik u siječnju 1814., te u Boku kotorsku u srpnju 1814. godine. Osvojena područja Habsburškoj Monarhiji su potvrđena na Bečkom kongresu 1815. godine. Prva je briga nove austrijske vlasti bila da u novostečenoj Pokrajini, koja se od 1817. naziva Kraljevina Dalmacija, organizira upravu i sudstvo. Odlukom Visoke dvorske komisije iz Beča od 14. studenoga 1814. godine, upućenoj Provizornoj vladi u Dalmaciji, osnovana je Vlada i pokrajinski uredi za Dalmaciju i to: Financijsko odvjetništvo, Pokrajinsko računovodstvo, Ravnateljstvo za vode i izgradnju cesta i Pokrajinski carinski ured.

Istom odlukom određen je i teritorij Pokrajine, koji obuhvaća područje od hrvatske vojne granice s Bosnom i crnogorskog područja turske Albanije do kvarnerskog otočnog područja. Nova pokrajina Dalmacija tako je u svome sastavu imala nekadašnju Dubrovačku Republiku i Mletačku Albaniju s otokom Visom i kvarnerske otoke Veliki i Mali Lošinj bez Cresa, Osora i Krka.

Najviše tijelo uprave u Pokrajini je Zemaljska vlada na čijem je čelu guverner koji objedinjuje u jednoj osobi vojnu i civilnu vlast. Guverneru je kao pomoć u vođenju političkih i upravnih poslova dodijeljen dvorski savjetnik i četiri vladina savjetnika, od kojih je jedan trebao biti imenovan iz redova crkvenoga staleža, a bio je zadužen za školstvo i crkvena pitanja. Pokrajina je bila podijeljena na 5 okruga: dubrovački, koji je obuhvaćao područje nekadašnje Dubrovačke Republike i područje Mletačke Albanije (Boka kotorska), zatim zadarski, splitski i makarski okrug, s time da se 1818. ukida makarski okrug i njegovo područje pripaja splitskom okrugu. Glavni grad Kraljevine Dalmacije bio je Zadar. Provizorij je ukinut Carskom odlukom od 21. kolovoza 1819. godine.

Odlukom o osnivanju Vlade za Dalmaciju od 14. studenoga 1814. godine, Vlada je imala četiri odjela. Na čelu svakog odjela bili su vladin savjetnik i tajnik. U djelokrug poslova I. odjela spadalo je sudstvo, redarstvo, općine, kolonatski odnosi, različite pristojbe, feudi i plemstvo. U djelokrug poslova II. odjela spadali su porezi, kameralni poslovi, igre na sreću, poljoprivreda, nadzor nad radom ureda i namještanje osoblja u Vladi. U djelokrug poslova III. odjela spadali su poslovi u vezi s crkvom, školstvom i znanošću. IV. odjel nadzirao je poslove zdravstva.

Do promjene sastava Vlade dolazi odredbom od 12. svibnja 1848. kada Vladu čine Predsjednički ured i dva odsjeka, a svaki se odsjek dijeli na tri odjela i to: Prvi (I.) odsjek koji ima: 1. Kameralni odjel, 2. Komunalni odjel, 3. Politički odjel. Drugi (II.) odsjek ima: 1. Pomoćni odjel, 2. Sanitarni odjel, 3. Crkveni odjel.

Pokrajinska vlada do 1848. izravno je hijerarhijski resorno podređena austrijskoj vladi u Beču. Na čelu cjelokupne političke uprave bila je Ujedinjena dvorska kancelarija (Vereinigte Hofkanzeley) kojoj predsjeda visoki kancelar. Vlada je do 1848. godine bila podložna i visokim dvorskim tijelima: predsjedniku Opće dvorske komore, Visokom sudbenom dvorskom tijelu, Visokom dvorskom policijskom tijelu i Uredu za cenzuru te državnom knjigovodstvu, a od 1848. godine i drugim bečkim ministarstvima. Guverner kao predsjednik Vlade imao je neposredan nadzor nad radom Vlade te nad izborom službeničkoga osoblja. Guvernera je do 1848. imenovao car na prijedlog visokog kancelara, a od 1848. godine na prijedlog ministra unutarnjih poslova.[25]

Nakon carske odluke od 11. kolovoza 1850. ministar unutarnjih poslova Bach, uputio je guverneru 19. kolovoza Naredbu o novoj administrativno–političkoj organizaciji Dalmacije. Prema toj Naredbi na čelu Kraljevstva Dalmacije nalazio se Namjesnik. Obavljanje poslova povjerava se savjetnicima Namjesništva, okružnim savjetnicima i koncipistima Namjesništva. U Bachovu popratnom dopisu nalazi se pojam Namjesništvo (Luogotenenza/Staathalterei). Naredbom je određeno da se Dalmacija dijeli na sedam prefektura: Zadar, Šibenik, Sinj, Split, Makarsku, Dubrovnik i Kotor te se utvrđuje koje sudske okruge obuhvaćaju spomenute prefekture. Godine 1850. pokrajinska vlast u Dalmaciji gubi nadležnost nad poslovima vezanim uz pomorstvo, a u Trstu se osniva Centralna pomorska vlada, nadležna za sve poslove pomorstva, pomorske privrede i pomorskih gradnji od obala rijeke Po do Albanije.

Donošenjem Oktroiranog ustava 1849. započinje razdoblje neoapsolutizma. Ustav iz 1849. kao i njegovo ukidanje Silvestarskim patentom u prosincu 1851. imao je za cilj modernizaciju državnog aparata i jedinstveni ustroj države.

Uredbom od 14. rujna 1852. godine donosi se podroban propis o uređenju i uredovnoj djelatnosti Namjesništva. Zemaljska vlada kao najviše tijelo pokrajinske uprave i službeno dobiva naziv Namjesništvo na čijem je čelu namjesnik, koji je sve do 1902. objedinjavao vojnu i civilnu vlast.

Nakon razdoblja Bachova apsolutizma Carskim patentom 1861. konstituira se Sabor, a njegovo je izvršno tijelo Zemaljski odbor. Zemaljski odbor bio je nadležan u tzv. „zemaljskim poslovima“ koji spadaju u okvir pokrajinske autonomije. U tu skupinu poslova spadali su: poljoprivreda, pokrajinske zaklade i zavodi, nadzor nad općinama i školstvom i pravo donošenja „provedbenih naredbi“ u tim oblastima i donošenje pokrajinskog budžeta.

Dana 15. lipnja 1901. godine doneseno je Uputstvo „Dioba poslova kod C. kr. Namjesništva“ kojim se umjesto dotadašnja dva odsjeka i šest odjela osnivaju Predsjedništvo i deset odjela.

Pred sam početak Prvog svjetskog rata 1914. godine Namjesništvo je pripremalo, a 1915. godine i provelo evakuaciju državnih institucija iz glavnog grada Zadra u unutrašnjost Dalmacije (Knin i Drniš). U okružnici namjesnika Attemsa spominje se 14 odjela u sastavu Namjesništva.

U razdoblju od 1814. do 1918. na čelu Vlade odnosno Namjesništva izmijenilo se 16 upravitelja odnosno namjesnika: 1. Franjo Ksaver Tomašić (2.12.1813.–12.8.1831.), 2. Vencelav Vetter de Lilienberg (13.8.1831.–7.2.1840.), 3. August barun de Tursky (17.3.1840. – 1.2.1848.), 4. ban Josip Jelačić nominalni guverner, viceguverner grof Michele Strassoldo, Biagio barun de Ghetaldi (1848.–1852.), 5. Lazar barun de Mamula (7.6.1852. – 2.10.1865.), 6. Franjo barun de Filipović (16.10.1863. – 3.7.1868.), 7. Giovanni de Wagner (30.7.1868. – 1869.), 8. Giuseppe barun de Fluck (1869.–1870.), 9. Gabriel barun Rodić (22.8.1870. – 12.11.1881.), 10. Stefan barun Jovanović (12.11.1881. – 8.12.1885.), 11. Ludovik barun Cornaro (30.1.1886. – 6.4.1886.), 12. Karlo Blažević (21.4.1886. – 23.9.1890.), 13. Emilio David de Rhonfeld (11.10.1890. – 12.3.1902.), 14. Barun Erasmo de Handel (12.3.1902. – 5.1.1906.), 15. Nikola barun Nardelli (5.1.1906. – 1912.), 16. Conte Mario Attems (1912.–1918.).

Zemaljska vlada kao najviše tijelo državne uprave Pokrajine bila je nadležna za poslove političke i redarstvene uprave, nastave i bogoštovlja, trgovine, obrta, poljoprivrede te neposredno i za dio financijskih, kameralnih, graditeljskih i prometnih poslova. Njoj su bili podređeni okružni uredi i javne ustanove. Prema Carskoj odluci o ukidanju provizorija 1819. godine, Vlada se sastojala od guvernera i jednog dvorskog savjetnika, četiri savjetnika i tajnika te manipulativnih ureda (protokol, registratura i otpravništvo). Pri Vladi kao pomoćni uredi djeluju: Fiskalni ured, Pokrajinsko računovodstvo, Ured državne blagajne, Ured za gradnju i ceste te Porezni ured.

Poslovi Vlade vode se u Vijeću ili izvan njega. Guverner je s dvorskim savjetnikom usuglasivao pitanja o kojima je bilo potrebno raspravljati na Vijeću kao i u rješavanju tekućih poslova. Utvrđivao je poslove pojedinih savjetnika i svakome od njih dodjeljivao stručno i pomoćno osoblje. Dvorski savjetnik je imao položaj potpredsjednika Vlade te je u njegov djelokrug spadalo i pravo prvoga pregleda svih vladinih poslova, davao je suglasnost kod popunjavanja službeničkih mjesta u Vladi, ali i u okružnim uredima, odlučivao o popunjavanju rukovodećih mjesta u carinskom uredu, prijemnom uredu i u Vladinim pomoćnim uredima, nadzirao je rad različitih povjerenstava, a tajnik predsjedničkoga ureda vodio je nadzor nad cjelokupnim radom predsjedničkoga ureda i pisarnice. Guverneru su bili posebno povjereni predmeti koji su se izravno odnosili na Vladu (najvišu upravu) te pitanja koja su tražila hitno rješenje ili zbog tajnosti nisu mogla biti raspravljana na Vijeću.

Nakon osnivanja Namjesništva 1852. godine, namjesnika je na prijedlog ministra unutarnjih poslova imenovao car. Namjesnik je predsjedavajući Namjesništva i obavlja poslove koje mu je neposredno dodijelio vladar ili ministarstva. Uredbom od 14. rujna 1852. godine Namjesništvo je vrhovna upravna vlast u Dalmaciji kojem su povjereni poslovi političke i redarstvene uprave, trgovine i obrta, poljoprivrede, poslovi graditeljstva koji ne zadiru u predmet poslovanja financijske vlasti u Pokrajini ili oni koje nisu izrijekom povjereni nekoj drugoj vlasti u zemlji (čl. 1).

Namjesništvo je u poslovima političke uprave i postavljanju namještenika bilo podređeno Ministarstvu unutarnjih poslova u Beču, ali i drugim ministarstvima ovisno o vrsti poslova. O svim važnijim poslovima namjesnik raspravlja i donosi odluku na sjednici Vijeća sa svojim savjetnicima.

Namjesnik također upravlja redarstvom u Pokrajini. Posebnu pozornost trebao je posvetiti svemu što bi se odnosilo na eventualno ugrožavanje mira, reda i sigurnosti u zemlji. U slučaju ugroženosti javnog reda i mira obvezan je poduzeti sve mjere da se to spriječi, pa i pozvati na uporabu vojne sile. U njegovu nadležnost spada i nadzor nad tiskom, nad poduzećima koja se bave tiskom; nadzor nad različitim društvima, kazalištem i svim poslovima koji se odnose na putovnice i strance. U njegovu obvezu spada i podjela poslova unutar Namjesništva, kao i izbor osoba za pojedinu vrstu poslova, ali i imenovanje svih političkih službenika u raznim zakladama i fondovima, ukoliko o imenovanju istih ne postoji posebna naredba od strane centralne vlasti u Beču. Namjesnik predlaže kandidate za službenička mjesta za čije je popunjavanje nadležno neko ministarstvo ili car. U samom Namjesništvu dužan je voditi računa o točnom izvršavanju svih poslova i izvršavanju naredbi, kao i o plaćama.

Aktivnosti Vlade/Namjesništva temelje se na važećim zakonima i poštivanju propisanih načela, a sankcioniranje novih zakona, njihovo interpretiranje i uspostavljanje novih općih načela pripada isključivo u nadležnost dvorskih ministarstava.

Od 15. lipnja 1902. na čelu Namjesništva nalazio se namjesnik kojega je u njegovoj odsutnosti mijenjao zamjenik. Na čelu predsjedničkog ureda nalazio se tajnik, koji provodi naredbe guvernera i predsjedničkoga/prezidijalnog savjetnika ili osobno ili ih prosljeđuje osoblju predsjedničkoga ureda. Osoblje Predsjedničke pisarnice u uredskom je poslovanju i njegovoj organizaciji neposredno podređeno najvišem ili, u slučaju kada ih više pripada istom službeničkom razredu, najstarijem činovniku.

U djelokrug poslova predsjedničkog ureda spadalo je: nadzor nad radom nižih upravnih tijela, nadzor nad radom i izborom službenika u tim uredima, uključujući službenike saniteta, računarske direkcije i policije. Predsjednički ured nadzirao je izdavanje računa o putnim troškovima državnih činovnika te vodilo brigu o obvezi polaganja državnih ispita, kao i o poštivanju propisa o uniformi državnih službenika. Predsjednički ured obavljao je nadzor i nad ekonomskim i graditeljskim poslovima Namjesništva kao i nad radom okružnih poglavara. U njegov djelokrug poslova spadao je i nadzor nad radom namjesničke biblioteke i arhiva. Predsjedništvo je odlučivalo o dodjeli nagrada, plemstva, postavljanju crkvenih dostojanstvenika, zajedničkom poslovanju s pokrajinskim Saborom, stranim konzularnim predstavništvima; vršilo je nadzor i nad kazalištem, osobnim poslovima poštanskih i telegrafskih činovnika te nad mobilizacijom.

Među isključive poslove Predsjedništva i prema uredbi iz 1852. spadali su nadzor nad radom političkih vlasti i nad disciplinom podređenih činovnika i službenika i to nadzor nad poslovima činovnika i službenika političkih vlasti, uključujući zdravstvene, tehničke, šumske i računovodstvene činovnike i službenike, kao i poslove policijskih činovnika i službenika. Nadziralo je račune o putnim troškovima državnih činovnika, te vodilo brigu o obvezi polaganja praktično–političkih, tehničko–administrativnih i računskih ispita te ispita iz jezika; vršilo je nadzor nad izvršavanjem propisa o uniformi i pogodnostima na željeznicama i parobrodima za državne činovnike.

U nadležnosti Predsjedništva su bili i ekonomski poslovi Namjesništva i političkih kotarskih vlasti, što podrazumijeva brigu o pokućstvu za urede, tiskanice, arhiv, održavanje zgrade, te popunjavanje mjesta u javnoj upravi. Predsjedništvo je nadalje odlučivalo o poslovanju s pokrajinskim Saborom i Carevinskim vijećem, stranim konzularnim funkcionarima, poslovima tiska (uključujući i tiskarski obrt), poslovima kazališta, reviziji kazališnih komada, državnoj policiji, o posebnim molbama caru i potporama, osobnim poslovima poštanskih i telegrafskih činovnika, listama porotnika, o državnim odvjetničkim dužnosnicima, mobilizaciji i poslovnim izvještajima kotarskih poglavarstava.

Prilikom stupanja u službu, svaki novi činovnik dobiva popis poslova za koje će biti zadužen. Tako tajnik Ureda predsjednika nadzire rad Ureda i pripadajuće pisarnice, upozorava na eventualne propuste osoblja te guverneru daje na uvid svu prezidijalnu poštu te vladine i prezidijalne koncepte; prosljeđuje sve naredbe guvernera vladinim vijećnicima, ostalim oblastima i uredima, brine za rješavanje većine prezidijalnih spisa; pregledava prezidijalne koncepte, osim onih dodijeljenih vladinim tajnicima i savjetnicima; u pravilu čuva i vodi urudžbeni zapisnik tajnih spisa, tajnu registraturu i pripadajuća kazala. Glavni posao koncipista je da obavljaju poslove žurnog rješavanja predmeta, kao i druge poslove, dodijeljene mu od strane prezdijalnog savjetnika ili tajnika Ureda predsjednika. Voditelju urudžbenog zapisnika, ako je najstariji u službi, pripada dužnost nadzora osoblja pisarnice, vođenje sva četiri urudžbena zapisnika, nadzire otpravljanje spisa i pripadajućih priloga, kao i druge poslove koji mu se stave u zadatak. Ekspeditor u pravilu prepisuje sva rješenja dok se registrator brine za pravilno i uredno poslovanje registrature, vodi kazala za sva četiri prezidijalna urudžbena zapisnika i druge uredske poslove koji mu se stave u zadatak.

U Namjesništvu poslovi se obavljaju na vijeću i izvan vijeća. O svim važnijim poslovima raspravljalo se na sjednicama Vijeća, koje čini namjesnik sa savjetnicima. Prema Naputku o uredskom poslovanju predsjedničkog ureda Pokrajine Dalmacije od 7. studenoga 1835., kojim se reguliralo cjelokupno uredsko poslovanje kao i obveze i dužnosti službenika u Uredu predsjednika, ovaj ured se sastojao od Ureda predsjednika i predsjedničke pisarnice. Tako se ovim Naputkom uređuje prijepis i otpravljanje spisa, poslovi registrature, evidencija periodičnih izvješća, evidencija zakona i naredbi, rješavanje predmeta i njihova revizija kao i poslovi osoblja predsjedničkoga ureda i pisarnice, njihovo uredovno vrijeme i uredske prostorije. Osoblje ureda i pisarnice imenovao je guverner iz osoblja vlade i bili su mu izravno podređeni. Osoblje predsjedničkoga ureda i pisarnice činili su guverner, dvorski savjetnik, tajnik predsjedničkoga ureda, voditelj urudžbenog zapisnika,

U predsjedničkoj pisarnici vodili su se sljedeći urudžbeni zapisnici: 1. Opći prezidijalni urudžbeni zapisnik, 2. Financijski urudžbeni zapisnik, za podneske Financijskog ravnateljstva upućene Općoj dvorskoj komori i obratno, 3. Glavni urudžbeni zapisnik za predmete koji traže sastavljanje uredbi i izvješća istovremeno i za vojne i za civilne oblasti, 4. Tajni urudžbeni zapisnik za tajne spise.

Kazala se vode prema danim obrascima. Posebna pozornost se pridaje izboru ključne riječi kako se ne bi zanemarila nijedna bitna sadržajna sastavnica predmeta. Ključne riječi moraju biti precizne kako bi se svaki predmet mogao lako naći. Iznimno je svrsishodno kod svakog slova ostaviti zaseban list za imena. Za tajne se spise vodi posebno kazalo.

Svi podnesci predani u prijemi ured, upisuju se u urudžbeni zapisnik isti dan, a oni s oznakom žurnosti, prije ostalih. Nakon upisa u urudžbeni zapisnik svi se podnesci predaju tajniku ureda, koji ih prosljeđuje koncipistima ili odjelima, koji se u rješavanju predmeta moraju pridržavati napomena guvernera.

Kad spisi obrade pristignu u registraturu, na njih se odmah bilježi datum dolaska, a registrator provjerava nalaze li se između njih predspisi, koji se moraju izdvojiti, dok se spisi koji ne pripadaju Uredu predsjednika moraju vratiti. Na svaki spis se upisuje broj razdjela i sveska te datum spisa i registraturna/razredbena oznaka. Spisi se prema predmetima odvajaju u sveske i odlažu u pripadajući razdjel. Svaki razdjel predstavlja zasebnu predmetnu skupinu. Registratura mora imati izrađen registraturni/razredbeni nacrt, koji bi se registratoru i voditelju urudžbenog zapisnika uvijek morao nalaziti pri ruci. Predmeti se rješavaju prema žurnosti i kronološkom redu. Spisi Predsjedničkog ureda vođeni su odvojeno od početka s posebno vođenim urudžbenim zapisnicima i kazalima.

Od 1814. do 1821. godine Predsjednički ured nije imao registraturni/razredbeni nacrt, već su se spisi odlagali kronološkim slijedom. Od 1822. do 1833. godine u upotrebi je registraturni/razredbeni nacrt, koji ima trinaest kategorija od kojih neke imaju potkategorije. Kategorije se označavaju rimskim brojem, a ako postoji i potkategorija, ona ide u nazivnik i piše se arapskim brojem.

Naputak o uredskom poslovanju Predsjedničkog ureda Pokrajine Dalmacije[26] uređuje pitanje primanja, urudžbiranja predsjedničkih spisa te razvođenja, obrade, odlaganja i združivanja spisa u predmetne sveženjeve i izradu kazala. Istodobno donesen je i razredbeni nacrt predsjedničkih spisa koji je bio u uporabi od 1835. do 1908., a dijelom i do 1918. godine. Njime se mijenja značenje kategorija iz prethodnih godina. Kategorije su pisane rimskim brojkama, potkategorije arapskom brojkom u nazivniku, a rubrike arapskom brojkom s desne strane. Tako je npr. oznaka XII/32 – državna sigurnost, potkategorija XII/3 – sumnjiva lica, rubrika XII/32 – revolucionari. Točna Signatura predsjedničkih spisa iz tog razdoblja mora sadržavati kategoriju, broj spisa i godinu.

U Uredu predsjednika vodio se poseban urudžbeni zapisnik za tajne spise Vlade/Namjesništva. Oni su se odlagali kronološkim slijedom za svaku tekuću godinu, a ponekad i za više godina (kao npr. 1821.–1829.), tako da se slijed nastavlja iz prethodne godine. Ponekad unutar svežnja ima spisa koji se nalaze u posebnoj košuljici prema sadržaju i za njih postoji poseban „interni urudžbeni zapisnik“. Tajni spisi ponekad na vrhu stranice imaju upisano „geh“, „geheim“, „tajno“, „strogo tajno“, „res“, „reservat“, „sofort res“, a u predratnim godinama i crvenom olovkom napisano „mob“. U urudžbenom zapisniku stoji rubrika o predmetnom smotku, ali je ona uvijek prazna, jer se tajni spisi nisu odlagali prema predmetnim svežnjevima nego kronološki.

Godine 1819. doneseno je za odjelne spise Uputstvo za manipulativne urede koje sadrži odredbe o upravljanju zapisima odjelnih (općih) spisa. Ono sadrži upute za prijem spisa, njhovo razvođenje, obradu, otpremanje i odlaganje u registraturu. To Uputstvo donosi upute o vođenju Općeg urudžbenoga zapisnika koji se vodi po progresivnome broju, ali se spisi odlažu u predmetne svežnjeve (fascicoli), a pismoreci se brinu za njihovo odlaganje prema razredbenome sustavu. Uz Uputstvo utvrđeni su i obrasci koji su olakšavali uredsko poslovanje.

Odjelni spisi Namjesništva Dalmacije na početku djelovanja institucije 1814. i 1815. dijele se na 28 kategorija. Nije sačuvan registraturni/razredbeni nacrt za te dvije godine.

Novi razredbeni nacrt odjelnih spisa Namjesništva Dalmacije donesen je 1816. i u upotrebi je do 1848. godine. Taj razredbeni nacrt ima kategorije i potkategorije. Posljednji razredbeni nacrt u upotrebi je od 1848. do 1918. godine. Kategorije su pisane rimskim brojevima, a potkategorije velikim slovima abecede i prvim brojem spisa odnosnoga sadržaja.

Namjesnik je 20. svibnja 1908. godine donio Uredbu o novom poslovnom i kancelarijskom redu, kojom se nastojalo i dalje pojednostaviti administrativno poslovanje namjesničkih odjela i predsjedničke kancelarije. Uredba je upućena svim predstojnicima namjesničkih odjela, voditelju namjesničkih pomoćnih ureda i voditelju predsjedničke kancelarije. S ovom Uredbom uvodile su se nove košuljice spisa, novi način pisanja zaglavlja na pojedinačnim aktima, novi drugačiji način oblikovanja stranice kod vođenja urudžbenih zapisnika, drugačiji način pisanja bilješki o rješavanju predmeta, kao i to da su svi planovi, tablice i sl. morali biti pripojeni nekom spisu. Istom Uredbom promijenjen je i registraturni plan za odjelne spise koji nije sačuvan. Kako je iz tog razdoblja sačuvana i mala Količina gradiva bez registraturnih knjiga, značenje tih novih registraturnih skupina bit će teško razriješiti.

U skladu s novom reorganizacijom Namjesništva, namjesnik Erazmo Handel donio je 1903. godine Naputak o osnivanju i načinu vođenja službeničkih popisa, kao i kvalifikacijskih tablica za službenike u upravnim organima Dalmacije. Prema tom Naputku Predsjedništvo Namjesništva kao najviša i posljedna instanca preispitivalo je tablice, koje su se odnosile ne samo na službenike Namjesništva, nego i na službenike nižih organa uprave, a svoje zabilješke bi upisalo u zadnju rubrike tablice s datumom i potpisom namjesnika.

POVIJEST FONDA

Nakon Rapalskog ugovora sklopljenog između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS 12. studenoga 1920. Godine, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža pripali su Italiji, a ostali dio Dalmacije novoosnovanoj Kraljevini SHS. Posebnim sporazumom regulirana je podjela spisa dalmatinskih „arhiva“. Za izvršenje Sporazuma osnovana je Mješovita jugoslavensko–talijanska komisija. Sporazum predviđa da tzv. „historijski spisi“ ostanu u Zadru, a spisi koji su bili neophodni svakodnevnom radu nove administracije, tzv. „tekući spisi“ trebali su biti predani Kraljevini SHS. Tekućim spisima smatrani su oni nastali radom administracije od 1. siječnja 1878. do raspada Austro–Ugarske Monarhije. Čini se da su „Tajni spisi“ uništavani, posebno oni koji su kompromitirali talijansku vladu i lokalne iredentističke snage. Nepoznata je sudbina tajnih spisa iz ratnog razdoblja (1914.–1918.). U prvoj fazi rada Komisije podijeljeni su predsjednički i odjelni spisi Namjesništva (1878.–1918.). Najveći dio tada podijeljenih spisa otpremljen je u Split. Veliki dio tih spisa stradao je prilikom požara u zgradi Banovine. Dio predsjedničkih spisa, najvjerojatnije krajem Prvog svjetskog rata dospio je u Beč te je nakon Drugog svjetskog rata restitucijom vraćen FNRJ. Posredstvom Ministarstva vanjskih poslova FNRJ i Restitucijske delegacije FNRJ u Zadar su vraćena 1947. godine dva sanduka Tajnih spisa Namjesništva za godine 1883.–1914. i Prezidijalnih spisa 1913.–1914. Jedan sanduk prezidijalnih i odjelnih spisa Namjesništva iz 19. st. prilikom restitucije iz Beča je dospio u Državni arhiv u Sarajevo. To arhivsko gradivo Državni arhiv u Sarajevu predao je 1948. godine Državnom arhivu u Zadru. Među vraćenim spisima između ostalog nalazili su se i ugovori za Dalmaciju 1879.–1898., spisi Kotarskog poglavarstva Dubrovnik za godine 1910.–1911. te stenografski zapisnici Dalmatinskoga sabora za 1880. godinu. Dio gradiva koji je vraćen iz Beča nakon Drugog svjetskog rata dospio je i u Državni arhiv u Ljubljani, koji je 1950. godine predao Državnom arhivu u Zadru 7 svežnjeva prezidijalnih i ostalih spisa iz 19. st. i početka 20. st. (vidi Pismohrana Državnog arhiva u Zadru: Urudžbeni zapisnik br. 221 i 222 od 11. kolovoza 1947.; br. 212 od 9. lipnja 1948.; br. 1057. iz 1950.). Još i danas se u Državnom arhivu Republike Slovenije čuva gradivo o željeznicama Dalmacije koje je također nakon Drugog svjetskog rata restitucijom vraćeno iz Beča. Nije poznata konačna sudbina tajnih spisa iz Prvog svjetskog rata.

Spisi ovog fonda su u izvornim svežnjevima raspoređeni prema godinama i razredbenim skupinama. Za godine 1813.–1877. sačuvane su pomoćne uredske knjige, urudžbeni zapisnici i kazala.

„Podjelom arhiva“ na osnovi Rapalskog ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS nanesena je ogromna šteta ovom arhivskom fondu. Kada je gradivo vraćeno iz Splita i Beča nakon Drugog svjetskog rata, ono nije uloženo u cjeline iz kojih je izlučivano, već je priključeno gradivu koje se čuvalo u Državnom arhivu u Zadru. Oblikovana su tri fonda: Registratura Namjesništva, koju čine opći odnosno odjelni spisi Vlade i Namjesništva; Predsjednički spisi Vlade i Namjesništva i Tajni spisi. Unutar fonda Registrature Namjesništva zadržane su tri cjeline: Podijeljeni spisi (1878.–1920.), Spisi vraćeni iz Splita (1878.–1920.) i velika skupina Razni spisi. U fondu Predsjednički spisi Vlade i Namjesništva oblikovane su za Predsjednički ured serija Vlade (1813.–1852.), Namjesništva (1853.–1877.), Podijeljeni spisi (1878.–1918.), Razni spisi (1814.–1914.) i spisi vraćeni iz Beča (1901.–1914.).

Arhivistički su sređeni Tajni spisi Predsjedničkog ureda te oblikovane tri serije: Tajni spisi, Povjerljivi spisi i Razno. Iz gradiva su izdvojena tri svežnja (586, 588/2, 590/4) i oblikovan je arhivski fond C. kr. Rudarski ured u Zadru (Revierbergamt) te skice, nacrti i katastarske mape za mjesta Gromača, Kliševo, Mrčevo i Šćenica, koji su kao prilozi bili pripojeni protokolu od 20.11.1909. i 24.5.1910. o utvrđivanju dalmatinsko–hercegovačke granice i uvršteni u fond HR–DAZD–402: Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti.

Spisi idu kronološkim slijedom i sređeni su prema urudžbenom zapisniku. Dio spisa čine predmetni svežnjevi (kao npr. Mjesečna izvješća podređenih oblasti i pisma s popisom pošiljatelja i sadržaja).

SADRŽAJ

Za odjelne spise razredbeni nacrt iskazuje funkcije i djelatnosti te time i sadržaj spisa. Gradivo odjelnih spisa sadrži podatke o gospodarskom, kulturnom, prosvjetnom, socijalnom, vjerskom i političkom životu Pokrajine, u prvom redu općina.

Među ostalim, sačuvani su izvještaji, okružnice i spisi koji se odnose na industriju, zanate, trgovinu, poljoprivredu i stočarstvo, ribarstvo, rudarstvo i šumarstvo te proizvodnju vina, ulja, soli, duhana i slično.

Posebnu skupinu čine spisi o porezima, carinama, mjerama i utezima, financijama i budžetu općina, zatim o kreditima i novčanim zavodima, najamninama i javnim radovima, o feudima i feudalno–kmetskim odnosima, o kamatama i zalagaonicama.

Značajni su spisi o pomorstvu, brodogradnji, pomorskom prometu, brodolomima, izgradnji luka, te lučkim i prijevoznim taksama.

Spisi o izgradnji cisterni i bunara, regulaciji potoka, bujica i rijeka, melioraciji polja, o mostovima i skelama.

Za povijest prosvjete i kulture značajni su spisi o izgradnji škola, o organizaciji nastave, o osnovnom školstvu, stipendijama, ispitima i knjigama. Gradivo se odnosi i na tisak, kazališni život, knjižnice, muzeje, arhive, akademije, društva, razne prosvjetne i kulturne zaklade, zavode za odgoj djece, spise o starinama, viteškim igrama i spomenicima kulture.

Za povijest zdravstva sačuvana je dokumentacija o izgradnji bolnica i socijalnih ustanova, spisi o javnoj dobrotvornosti, dječjim prihvatilištima, o gladi i oskudici, o socijalnoj pomoći, mirovinama, alimentaciji i veterinarskoj službu.

Za crkvenu povijest značajni su odjelni spisi koji se odnose na probleme katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, izgradnje crkava i župskih kuća, na vođenje matičnih knjiga, crkvenih dobara, vjerskih škola i zavoda, na svetkovine, podavanja župnicima, biskupsku menzu, vjerske dobrotvorne ustanove, zaklade i samostane.

O državnoj sigurnosti sačuvani su spisi o novačenju, zemaljskim stražama, vojnim utvrdama, sanitarnom kordonu. Za demografsku povijest značajne su statistike stanovništva, iseljavanja i useljenja, progonstva, krijumčarenja, delikvencije i kriminala, hajdučije, izdavanja putnih isprava.

Spisi o povlasticama i plemstvu, o upravi u općinama te poštansko–brzojavnoj službi.

Pojedine kategorije izdvojene su iz cjeline te su formirane predmetne cjeline kao što su Bogoštovlje i nastava, Gradnje, Heraldička komisija.

Predsjednički spisi Vlade i Namjesništva za Dalmaciju dijele se u dvije skupine: Tajni predsjednički/prezidijalni spisi i Opći predsjednički spisi. Tajni predsjednički spisi odlagali su se kronološkim slijedom urudžbenoga zapisnika, a Opći predsjednički spisi odlagani su u predmetne svežnjeve prema kategorijama i potkatategorijama. Za razdoblje od 1814. do 1821. i opći predsjednički spisi odlagali su se kronološki. Od 1822. do 1833. stvarani su predmetni svežnjevi prema 13 kategorija (I.– XIII.) od kojih se neke dijele u potkategorija. Konačno, od 1834. do 1908. (1918.) uvodi se XV. kategorija (I.–XV.).

Predsjednički spisi najznačajniji su dokumenti za proučavanje političke, pravne i socijalne povijesti Dalmacije ne samo u 19. st., nego i u 20. st. U nadležnost Namjesništva spadali su svi važni poslovi za funkcioniranje Pokrajine kao što su: zakonodavstvo i politički život, privredna aktivnost u pokrajinskim razmjerima zajedno s javnim sudstvom, bogoštovlje, zdravstvo, granice, uvoz, vojni poslovi, školstvo, policija, diplomacija, željeznice i drugo. Gradivo Namjesništva za Dalmaciju u Zadru, prvenstveno predsjednički spisi, obiluje i različitim spisima i okružnicama centralne vlasti u Beču, bilo da se radi o uvođenju novih zakonodavnih propisa ili o novoj teritorijalnoj organizaciji te raznim izvještajima, postavljanju visokih pokrajinskih službenika, cenzuri i dr. Česti su i izvještaji Predsjedništva Namjesništva slani u Beč o stanju i sigurnosti u Pokrajini, raspoloženju stanovništva, političkom djelovanju pojedinaca i društva. Dopisivanje sa središnjim tijelima vlasti u Beču, kao i s nižim upravnim i drugim tijelima u Pokrajini. Spisi se odnose i na rješavanje gospodarskih pitanja Pokrajine (najčešće poljoprivrede), na javne radove i to izgradnju putova, melioraciju, trgovinu i bankarstvo. Mnogi spisi se bave problematikom školstva (kasnije postaje značajno jezično pitanje u školama), problematiku zdravstva i socijalne skrbi. Za crkvenu, društvenu i vojnu povijest vrijedan su izvor i spisi koji se odnose na crkve i vjerske prilike općenito, kao i spisi koji se sadržajno odnose na vojne poslove, razne pobune i ustanke, na kmetstvo, različite zaklade. Veliki broj spisa sadrži različite statističke podatke vrijedne kako za povijest demografije tako i za gospodarsku povijest.

Tajni predsjednički spisi sadrže personalne spise u kojima se nalaze podaci o državnim službenicima, svećenicima (Katoličke i Pravoslavne crkve), sumnjivim osobama i uhodama. Sačuvani su i izvještaji koje je slala Vlada u Beču o sumnjivim osobama s područja cijele Monarhije kako bi se nadzirao njihov eventualni dolazak u Pokrajinu. Među spisima ovog podfonda nalazi se i veliki broj pisama povijesno poznatih i manje poznatih osoba iz 19. st.

Zbog specifičnih odnosa Austro–Ugarske Monarhije s Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom, veliki broj spisa odnosi se na političke, vojne, granične, ekonomske i socijalne izvještaje o stanju u tim zemljama. Posebno su zanimljivi izvještaji i dogovori o utvrđivanju granice s tim zemljama, kao i dogovori o pravu Dalmatinaca na ispašu u Hercegovini. Među tim izvještajima se nalazi veliki broj priloga s povijesnim osvrtom, bilo da se radi o različitim „ekspertizama stručnjaka“, skicama i kartama još od 1701. godine.

Austrijska vojnička okupacija Bosne i Hercegovine može se pratiti preko raznih šifriranih i nešifriranih brzojava iz Beča i s terena, kao i pomoću izvješća o napredovanju austrijske vojske, povlačenju turske vojske i raspoloženju stanovništva. Prijepisi šifriranih brzojava između diplomatskog zastupnika Austrije na Cetinju i austrijskog ministra vanjskih poslova u Beču daju fragmentarno podatke i o „Balkanskim ratovima“. Ti prijepisi sadrže i podatke o odlukama Berlinskog kongresa i razgraničenju prema zaključcima Kongresa.

Nakon konstituiranja dalmatinskog sabora (1861.) tajni spisi sadrže i izvještaje o sjednicama Sabora i izboru zastupnika. Posebno su vrijedni, premda fragmentarno sačuvani, različiti dopisi, pisma i izvještaji o agitacijama za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Veći dio spisa odnosi se na Katoličku crkvu u Dalmaciji; uglavnom se radi o moralnom životu svećenika i izboru biskupa u pojedinim biskupijama. Tajni spisi sadrže i podatke o odnosu Monarhije prema Pravoslavnoj crkvi, kao i njen odnos prema državi i katoličanstvu.

Političko, ekonomsko i socijalno stanje u Dalmaciji, ali i u cijeloj Monarhiji pred Prvi svjetski rati, ocrtavaju razni izvještaji o vojnim pripremama, raspoloženju stanovništva, mobilizacijskim listama. Ovi podaci su najbolje sačuvani samo za područje Kotarskog poglavarstva Dubrovnik.

U spisima Namjesništva u Zadru mogu se pratiti sva politička i društvena gibanja ne samo u zemljama Monarhije, nego i u cijeloj Europi.

Spisi Predsjedništva citiraju se za godine 1814.–1821. tako da se navede naziv Predsjednički spisi Vlade, broj spisa i godina. Za godine 1834.–1908. navodi se: Predsjednički spisi Vlade/Namjesništva, kategorija, broj spisa i godina.

POPIS GRADIVA

Tekstove razredbenih nacrta Vlade i Namjesništva objavila je:

Kolić, Dubravka. Razredbeni/klasifikacijski sustavi C.K. Namjesništva u Zadru od 1814. do 1918. godine, Arhivski vjesnik, 52 (2009), Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2009.

1. Predsjednički spisi

Tajni i povjeljivi predsjednički spisi

1. Urudžbeni zapisnici 1815.–1848., 1853.–1854., 1881.–1912., 13 knj.

2. Urudžbeni zapisnici rezervatnih spisa 1853.–1865., 4 knj.

3. Kazala predmeta 1816.–1818., 1821.–1854., 14 knj.

4. Kazala rezervatnih spisa 1833.–1866., 3 knj.

Tajni i povjerljivi/rezervatni spisi, 1815.–1915., 85 svež.

1. Tajni i povjerljivi predsjednički spisi 1815.–1913., svež. 1–57

2. Rezervatni spisi 1833.–1915., svež. 58–85

Opći predsjednički spisi: urudžbeni zapisnici i kazala 1814.–1822.

1. Urudžbeni zapisnici općih predsjedničkih spisa 1814.–1822., 110 knj.

2. Kazala općih predsjedničkih spisa 1814.–1822., 64 knj.

Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1814.–1821., svež. 1–50.

1. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1814., svež. 1.

2. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1815., svež. 2–8.

3. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1816., svež. 9–13.

4. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1817., svež. 14–17 .

5. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1818., svež. 18–20.

6. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1819., svež. 21–29.

7. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1820., svež. 30–39.

8. Opći predsjednički spisi – kronološka serija 1821., svež. 40–50.

Predsjednički spisi – razredbeni nacrt 1822.–1833.

Kat. I. Policijski spisi (Polizei Acten) 1822.–1833., 5 svež.

Kat. I./1 Sumnjive osobe (Verdächtige Personen)

Kat. I./2 Tajna društva (Geheime Geselschaften)

Kat. II. Uredi i činovnici (Ämter und Beamten) 1822.–1833., 6 svež.

Kat. II./1 Podaci o osobama (Personal – Auskűnfte)

Kat. III. Pravoslavni u Dalmaciji (Griechen) 1822.–1833., 11 svež.

Kat. IV. Luke i trgovine (Hafen und Handel) 1822.–1833., 12 svež.

Kat. V. Komorni poslovi (Kameral–Gegenstände) 1822.–1833., 7 svež.

Kat. V./I Predračuni i dotacije (Präliminarien und Dotationen)

Kat. VI. Financije (Finanz) 1822.–1833., 14 svež.

Kat. VII. Poljoprivreda (Agricultur) 1822.–1833., 16 svež.

Kat VII./1 Obrt i industrija (Handwerk und Industrie)

Kat. VIII. Bogoštovlje i nastava (Cultus und Unterricht) 1822.–1833.,16 svež.

Kat. IX. Urudžbeni zapisnici nižih organa (Protokolle) 1822.–1833.,10 svež.

Kat. X. Turska (Türkei) 1822.–1833., 11 svež.

Kat. XI. Crna Gora (Montenegro) 1822.–1833., 11 svež.

Kat. XII. Cenzura (Bücher – Revision) 1822.–1833., 10 svež.

Kat. XIII. Inozemstvo (Ausland) 1822.–1833., 3 svež.

Predsjednički spisi – razredbeni nacrt 1834.–1918.

Godine 1834. Mijenja se značenje kategorija, dijele se na potkategorije, a potkategorije na rubrike. Broj kategorija je uvećan za dvije, ali je znatno veći broj potkategorija i rubrika.

Kat. I. Državni događaji (Staatsereignisse) 1834.–1918., 86 svež.

Kat. II. Uredi i činovnici (Ämter und Beamter) 1834.–1918., 138 svež.

Kat. III. Nastava i bogoštovlje (Cultus und Unterricht) 1834.–1918., 64 svež.

Kat. IV. Pravoslavlje (Griechen) 1834.–1918., 68 svež.

Kat. V. Zdravstvo (Sanität) 1834.–1918., 3 svež.

Kat. VI. Poljoprivreda i industrija (Agricultur und Industrie) 1834.–1918., 52 svež.

Kat. VII. Trgovina i pomorstvo (Handel und Navigation) 1834.–1918., 48 svež.

Kat. VIII. Kameralni poslovi (Cammeral – Gegenstände) 1834.–1918., 66 svež.

Kat. IX. Financije (Finanzen)[27] 1834.–1918., 79 svež.

Kat. X. Inozemstvo (Ausland) 1834.–1918., 58 svež.

Kat. XI. Policija (Polizei) 1834.–1918., 70 svež.

Kat. XII. Sigurnost (Sichercheit) 1834.–1918., 68 svež.

Kat. XIII. Sudstvo i vojska (Justiz und Militär) 1834.–1918., 48 svež.

Kat. XIV. Podaci o osobama (Personal–Auskünfte) 1834.–1918., 60 svež.

Kat. XV. Centralni spisi (Central Acten)[28] 1834.–1918., 5 svež.

Predsjednički spisi bez kategorije 1909.–1918., 47 svež.

Personalni spisi, nadziranje sumnjivih osoba opasnih za ratovanje, smrt cara Franje Josipa, istraga i nadgledanje sumnjivih osoba, sumnjivi vlastiti podanici, podaci o sumnjivim osobama, talijanski podanici rođeni 1897. i preminuli 1914., talijanski podanici po abecednom redu; špijunaža i kontrašpijunaža, javna sigurnost, državni funkcionari, vrste službe i bilješke o kvalifikaciji kotarskih namještenika.

Predsjednički spisi: Razno 1813.–1918., predmetni spisi, 23 svež.

Organizacija vlasti u provinciji Dalmacijji i Albaniji; 1814. odlazak Francuza i ulazak austrijske vojske u Dalmaciju; slobodni zidari i druga tajna društva u Dalmaciji; jezično pitanje u Dalmaciji; različita društva u Dalmaciji – Splitu – njihovi statuti, članovi i djelovanje; policijski uredi i službenici u Dalmaciji; namjesnička palača u Zadru – radovi na palači; jezik, pečati i grb u državnoj administraciji u Dalmaciji; uredski službenici; njemačka vojna škola u Zadru; službeni jezik u državnoj administraciji u Zadru; spomenik Nikoli Tomasseu u Šibeniku; Namjesnički arhiv Zadar, kazališta, upotreba zastava u Dalmaciji.

2. Odjelni spisi vlade/Namjesništva za Dalmaciju

Opći odjelni spisi – kronološka serija 1814.–1815., 17 svež

Opći odjelni spisi – razredbeni nacrt 1816.–1907.

Kat. I. Porezi i podavanja 1816.–1907., 168 svež.

Kat. I./1 Carina i financije

Kat. II. Pomorstvo 1816.–1907., 140 svež.

Kat. II./1 Trgovina

Kat. III. Policija 1816.–1907., 202 svež.

Kat. III./1 Javna sigurnost

Kat. IV. Crkva 1816.–1907., 580 svež.

Kat. IV./1 Redovnici

Kat. IV./2 Crkva – djelatnosti

Kat. IV./3 Crkva – vjeroispovijesti

Kat. V. Vojska 1816.–1907., 133 svež.

Kat. V./1 Novaci, vojni prijestupi

Kat. V./2 Vojska – ustanak

Kat. VI. Zdravstvo 1816.–1907., svež. 176

Kat. VI./1 Karantene

Kat. VI./2 Zdravstveno osoblje

Kat. VII. Školstvo 1816.–1907., 256 svež.

Kat. VIII. Javna uprava 1816.–1907., 236 svež.

Kat. VIII./1 Pravosuđe

Kat. VIII./2 Žandarmerija

Kat. VIII./3 Redarstvo

Kat. VIII./4 Plemstvo i baština

Kat. IX. Komunalne službe 1816.–1907., 201 svež.

Kat. IX./1 Seoski glavari, granice sela i općina

Kat. X . Gradnja

Kat. XI. Poljoprivreda 1816.–1907., 238 svež.

Kat. XII. Financije 1816.–1907., 69 svež.

Kat. XIII. Računovodstvo1816.–1907., 181 svež.

Kat. XIII./1 Plaće, putni troškovi

Kat. XIII./2 Mirovine, provizije, krediti

Kat. XIV. Sudstvo 1816.–1907., 239 svež.

Kat XIV./1 Sudovi

Kat. XIV./2 Pravosuđe

Kat. XIV./3 Službenici, troškovi ureda, arhivi i knjižnice

Kat. XV. Javna dobrotvornost 1816.–1907.,155 svež.

Kat. XVI. Crkveniprihodi 1842.–1850., 7 svež.

Razni spisi 1908.–1918., 29 svež.

3. Razni spisi namjesništva

Predmetni svesci 1814.–1918., 84 svež.

Demografski, ekonomski, financijski, vjerski, statistički podaci o Dalmaciji, organizacija upravne, sudbene i crkvene vlasti u Dalmaciji; propisi i uredbe kojima se uređuje funkcioniranje policijske službe i tijela državne uprave; osnivanje i djelovanje raznih društava i udruženja u Dalmaciji; razne odluke upravne prirode vezane za osnivanje općina u Dalmaciji i njihovo djelovanje, a većim dijelom odnose se na javne radove, općinske proračune, uredbe o prihodima i rashodima dalmatinskih općina te razni izvještaji o građevinskim radovima u pojedinim općinama; imenovanje profesora i učitelja u različitim obrazovnim institucijama, financijsko poslovanje katoličkih zaklada i opatija te poslovi Pravoslavne crkve u Dalmaciji; gospodarski podaci o financijskom poslovanju tvornice „Maraskino“ u Zadru, solana na Pagu; cenzura – popisi cenzuriranih tiskovina i autora; zdravstvene ustanove u Dalmaciji; mjere za suzbijanje različitih epidemija (kolera) u Pokrajini; gradnja cesta u Dalmaciji; građevinski radovi i popravci na zgradi Namjesništva i drugim objektima državne uprave, gradnja crkvenih kuća; pripreme mobilizacije.

JEZIK/PISMO

Talijanski, njemački, hrvatski; latinica i njemačka gotica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar s naznakom značajnijih predmeta.

DOPUNSKI IZVORI

AUSTRIJA, Državni arhiv, Ujedinjena dvorska kancelarija (Vereinigte Hofkanzeley)

AUSTRIJA, Državni arhiv: Ministarstva 1848.–1918.

HR–HDA–71: C. kr. Ministarstvo bogoštovlja i nastave u Beču 1856.–1918.

HR–HDA–954: C. kr. Ministarstvo javnih radova u Beču 1908.–1918.

HR–HDA–955: C. kr. Ministarstvo poljoprivrede u Beču 1869.–1918.

HR–HDA–73: C. kr. Ministarstvo pravosuđa u Beču 1868.–1918.

HR–HDA–956: C. kr. Ministarstvo prometa u Beču 1860.–1918.

HR–HDA–957: C. kr. Ministarstvo trgovine, obrta i javnih radova 1898.–1917.

HR–HDA–75: C. kr. Ministarstvo unutarnjih poslova 1848.–1918.

HR–HDA–958: C. kr. Ured za zaštitu spomenika kulture 1848.–1918.

HR–HDA–1420: Direkcija za izmjeru u Beču 1846.–1909.

ZBIRKE ZAKONA I ŠEMATIZMI

Raccolta delle leggi ed ordinanze per la Dalmazia, 1819.–1848.*** List državnih zakona za kraljevne i zemlje zastupane u Carevinskom vijeću, 1849.–1918. *** Pokrajinski list zakona za Kraljevinu Dalmaciju, 1853.–1917. *** Hof und Staatschematismus des österreichischen Kaiserthums, Beč, 1814.–1847.

BIBLIOGRAFIJA

Antoljak, Stjepan. Kako je nastala austrijska pokrajina Kraljevina Dalmacija, Hrvati u prošlosti. Izabrani radovi. Split: Književni krug, 1992.: str. 829–835. *** Darstellung der österreichischen Monarchie in statistischen Tafeln. Wien, 1828. *** Diklić, Marijan. Dalmacija u 20. stoljeću. Zadar: Matica hrvatska, 2010. *** Grabovac, Julije. Zadar u vrijeme druge austrijske uprave. Zadar: geografija, ekonomija, saobraćaj, povijest, kultura: Zbornik. Zagreb: Matica hrvatska, 1964.: str. 207–248. *** Hellbling, E. C. Die Landesverwaltung in Cisleithanien, Die Habsburgermonarchie 1848.–1918., sv. 2. Verwaltung und Rechtwesen. Wien: Verlag der österreichischen Akademie der Wissenschaft, 1975.: str. 204–205. *** Ivković, Frane. Organizacije uprave u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske vladavine 1814.–1918., Arhivski vjesnik 34–35 (1991–1992): str. 31–51 *** Kolić, Dubravka. Carsko–kraljevsko Namjesništvo u Zadru 1814.–1918. Institucija i gradivo. Zadar: Državni arhiv u Zadru, 2010. *** Strmota, Ankica. Naputak o uredskom poslovanju predsjedničkog ureda Kraljevine Dalmacije za vrijeme „Druge austrijske uprave“ (1814.–1918.), Arhivski vjesnik 51 (2008.): str. 57–92. *** Zadar za austrijske uprave. Prošlost Zadra IV./ napisali Šime Peričić, Marija Stagličić, Antun Travirka, Zvjezdana Radoš, Glorija Rabac–Čondrić. Zadar: Matica hrvatska, 2011.