[0085] Kraljevska poddelegacija Vlade u Makarskoj (1812. – 1816.)

Signatura: HR–DAZD–85

Klasifikacija: A.1.6.3.

Naziv fonda: Kraljevska poddelegacija Vlade u Makarskoj

Vrijeme nastanka gradiva: 1812.–1816.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 8 knj., 51 kut.; 5,7 d/m

Stvaratelj: Kraljevska poddelegacija vlade u Makarskoj (R. Suddelegazione di Macarsca)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Dekretom od 15. travnja 1811. godine koji je stupio na snagu 1. siječnja 1812. godine dovršena je teritorijalna podjela Dalmacije, a 31. studenoga 1811. godine ustanovljeno je ustrojstvo upravnih tijela u Pokrajini i okruzima. Delegacije se ukidaju, a njihovu funkciju preuzimaju poddelegati (suddelegati) s istim nadležnostima. Poddelegacija – Okrug Makarska sastojala se od 3 kotara (Makarska, Imotski i Opuzen), 4 općine (Makarska, Drvenik, Zavojane i Vrgorac). Kotar Imotski sastojao se od 6 općina (Imotski, Zagvozd, Župa, Lovreč, Studenci i Aržano), a kotar Opuzen od dvije općine (Opuzen i Metković) s približno 31.813 stanovnika.

Na čelu poddelegacije su poddelegati. U glavnim gradovima pokrajina intendanti neposredno upravljaju na području okruga u kojima je bilo njihovo sjedište. Tako u Zadru nije bilo poddelegata, jer je u Zadru kao glavnom gradu pokrajine njime upravljao intendant. Rang poddelegata ovisio je o veličini i broju stanovnika. Prema Dekretu Napoleona I. o organizaciji uprave i sudstva u Ilirskim Pokrajinama od 15. travnja 1811. godine (čl. 90), postojali su poddelegati prve i druge klase. U Dalmaciji su imenovana tri poddelegata prve klase u Splitu, Šibeniku i Makarskoj, te jedan poddelegat druge klase u Hvaru kao biskupskom gradu. Kako je poddelegacija bila niže tijelo uprave preko kojega su intendanti ostvarivali svoje nadležnosti, poddelegat je postao poveznica između službenika općinske uprave u gradovima s pripadajućim naseljima i intendanta u Pokrajini. Poddelegat je preko svojih službenika nadzirao rad u kotarima i općinama.

Područje kotara svake poddelegacije (distretto) određivao je vrhovni namjesnik na prijedlog Maloga vijeća. Broj kotara mogao se povećati ako bi to odlučilo Malo vijeće.

Na čelu Ilirskih Pokrajina bila je glavna uprava koja se sastojala od vrhovnog namjesnika, glavnog financijskog intendanta i komesara pravosuđa. Na čelu svake od pokrajina bio je intendant, a na čelu okruga poddelegat. U glavnom gradu pokrajine, okruga ili biskupije bio je načelnik i četiri pristava, ako je grad brojio više od 5000 ljudi, a u mjestima s manje od 5000 stanovnika načelnik i dva pristava. Kotarevi (cantoni) nisu imali posebnu upravu, nego su predstavljali samo teritorijalne jedinice, a općinama su ovisno o broju stanovnika rukovodili načelnici (podestà) i glavari (sindici).

Općinama s manje od 2400 stanovnika upravljao je sindaco i jedan zamjenik, ako nisu imale biskupiju. U mjestima s više od 2400 stanovnika bio je postavljen i načelnik policije i to o trošku općine. U svakom gradu ili općini djelovalo je i gradsko vijeće s 20 članova, ako su imali 4 pristava, 16 članova za one s 2 pristava i 12 za ostale.

Nakon što je Habsburška Monarhija 7. srpnja 1813. okupirala Dubrovnik, a 23. srpnja carskim dekretom Franjo I. započinje preuzimanjem vlasti u Ilirskim Pokrajinama, Austrija je najavila rat Francuskoj. General Franjo Severio Tomašić koji je zapovijedao austrijskim postrojbama izdaje proglas dalmatinskim kapetanima na hrvatskom jeziku, u kojem računa na njihovu potporu, a 27. listopada 1813. izdaje dvojezični proglas u kojem objavljuje svoje imenovanje za civilnog i vojnog guvernera Dalmacije. U Ljubljani 4. prosinca 1813. godine izlazi „Proglas provizorne austrijske vlade za Ilirske Pokrajine“. Povodom preuzimanja uprave u Dalmaciji izlazi proglas 3. siječnja 1814. godine, u kojem se preporučuje poddelegatima, gradonačelnicima i župnicima da o svim navedenim političkim promjenama obavijeste stanovništvo. Na Bečkom kongresu 1815. Dalmacija i Dubrovnik s Bokom priključeni su Habsburškoj Monarhiji. Kraljevske poddelegacije kao vlast u okruzima Makarskoj, Splitu, Hvaru i Šibeniku djeluju do 1816. godine, kada dolazi do nove upravne reforme.

Kraljevska poddelegacija izravni je sljednik Kraljevske delegacije vlade u Makarskoj. Dekretom Napoleona I. od 15. travnja 1811. o organiziranju uprave i sudstva u Ilirskim Pokrajinama, poddelegacije djeluju u središtima okruga (distretto) i imaju izričitu dužnost provoditi administrativne, političke, moralne i financijske odluke i odredbe viših upravnih organa, a to je značilo da trebaju provoditi zakone, poboljšati financijsko stanje, provoditi upute za ubrzanu gradnju cesta, isušivanje močvarnih područja, da uz pomoć mirovnih sudaca gone one koji ometaju javni red i mir, provode svaku vrstu administrativnog i privrednog napretka obnove i preporoda.

Poddelegat u Ilirskim Pokrajinama obavlja dužnost na svom području, prima i provodi zapovijedi koje mu je zadao intendant, surađuje s intendantom i ovisi o njegovim odlukama. Poddelegata imenuje vrhovni namjesnik, a plaće i troškovi ureda poddelegata određeni su Dekretom i posebno su regulirani.

Poddelegat predstavlja središte uprave u svom okrugu za povjerene mu predmete, za inspekciju, za izvršenje naredbi i uputa koje je odaslao intendant. Poddelegat je nadležan za dugoročne upravne i neupravne sporove na nižoj razini i to na prostoru svog djelovanja. Ako se pokrene spor protiv odluke poddelegata, konačnu odluku donosi intendant uz pomoć Vijeća. Istraga se vodi na osnovi spisa zavedenog u kancelariji poddelegacije prilikom predaje i prijave zainteresirane stranke, koja predstavlja svoju obranu u roku od najmanje 15 dana ili mjesec dana od uručenja spisa. U slučaju protivljenja ili neslaganja s donesenom odlukom, potrebno je podnijeti obrazloženje i to u roku od 8 dana.

Prostorna nadležnost Kraljevske poddelegacije vlade u Makarskoj obuhvaćala je područje Makarske, Vrgorca i Neretve s pripadajućim teritorijima.

Francuzi kod nižih upravnih i sudbenih organa nisu imali razrađen registraturni sustav, tako da su se spisi označavali rastućim tekućim brojem za određenu godinu. Poddelegacija je imala urudžbene zapisnike. Premda je u urudžbenom zapisniku bilo predviđeno odlaganje u predmetne svežnjeve (fascicolo), pa je i oznaka tih svežnjeva označena na poleđini spisa rimskim brojem I. do XI., u praksi se združivanje spisa u predmetne svežnjeve provodilo jedino u Zadru koji je bio upravno središte za Dalmaciju.

POVIJEST FONDA

Spisi Kraljevske poddelegacije u Makarskoj sa spisima Delegacije iz doba francuske i spisima mletačke uprave za vrijeme Druge austrijske uprave, preneseni su u Okružni sud u Splitu. Godine 1889. C. kr. Gubernijalni arhiv ili Arhiv starih spisa C. kr. Namjesništva u Zadru od Okružnog suda u Splitu zatražio je predaju starih arhiva Splita i Makarske. Kotarski sud u Makarskoj 19. studenoga 1947. predao je i ostatak spisa iz mletačkog razdoblja (1400.–1797.). Gradivo Kraljevske poddelegacije u Makarskoj od 1812. do 1816. godine djelomično je sačuvano i spisi postoje za sve godine.

Spisi su sređeni prema rastućem broju urudžbenoga zapisnika. Za lipanj te od rujna do prosinca 1815. nije vođen urudžbeni zapisnik zbog pojave kuge u makarskom okrugu, pa su složeni po datumima predaje u kancelariju. Prema urudžbenom zapisniku vidljivo je, da je bilo predviđeno da se spisi u registraturi odlažu prema predmetima u predmetne svežnjeve, koji su označavani rimskim brojevima I.–XI.

SADRŽAJ

Gradivo uglavnom čine različite zamolbe, žalbe, uputstva, okružnice, financijska dokumentacija, korespondencija poddelegata, rješenja o premještajima, mjesečna izvješća o potrošnji, izvješća o radu kancelarije, razni pravilnici, obavijesti carevinskih dužnosnika, dekreti, izvješća o izgradnji cesta, popisi rođenih, stanje duša, popisi protjeranih stranaca, razni opisi bjegunaca, carske objave, iskazi o krađama, rješenja o kaznama, rješenja i odluke o pomoći, odluke o zabrani ulaska pojedinaca u okrug, zdravstveni napuci, naplate rata zaduženja, najave dolaska carevinskih postrojbi u Makarsku, upute za naplatu travarine, upute o postupanju kod krađa, izvješća mirovnim sucima i slično.

Iz spisa je vidljivo da je 6. ožujka 1814. godine Josip Cindro preuzeo dužnost u uredu Poddelegacije i to od broja 224, a do tada ga je vodio Frane Ivanišević.

Spisi fonda Kraljevske poddelegacije vlade u Makarskoj odnose se isključivo na upravu, jer je Poddelegacija bila tijelo vlade zaduženo za sve administrativne, političke, moralne i financijske poslove.

POPIS GRADIVA

Urudžbeni zapisnici 1812.–1815., 4 knj.

Predmetne knjige

1. Knjiga izdanih putovnica 1814., 1 knj.

2. Knjiga poštanskih primitaka 1814.–1816., 2 knj.

3. Knjiga vojnog zapovjednika 1812., 1 knj.

Spisi, 1812.–1816., 48 kut.

1. Opći spisi 1812., kut. 1–10.

2. Opći spisi 1813., kut. 11–17.

3. Opći spisi 1814., kut. 18–26.

4. Opći spisi 1815.,.kut. 27–34.

5. Opći spisi 1816., kut. 35–47.

6. Spisi vojnog zapovjednika 1812.–1813., kut. 48.

JEZIK/PISMO

Talijanski, francuski, hrvatski; latinica, bosančica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–79: Kraljevska delegacija Vlade u Makarskoj 1806.–1812.

HR–DAZD–57: Generalno providurstvo Dalmacije 1806.–1809.

HR–DAZD–73: Intendenca pokrajine Dalmacije 1 1810.–1813.

SI–ARS–30: Intendant za Dalmacijo 1809.–1813.

BIBLIOGRAFIJA

Vidi HR–DAZD–79: Kraljevska delegacija Vlade u Makarskoj, 1807.–1811., str. 267

Raccolta delle Leggi Francesi. Ljubljana, 1811. *** HR–DAZD–386: Tiskovine. Dekret Napoleona o organizaciji uprave u Ilirskim Pokrajinama, kut. 23. *** Kolanović, Josip i Šumrada, Janez (ur.). Napoleon i njegova uprava na istočnoj obali Jadrana i na području istočnih Alpa: arhivski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2005. str. 403–504: Državni arhiv u Zadru, Bibliografija str. 953–1037