[0079] Kraljevska delegacija Vlade u Makarskoj (1807. – 1811.)

Signatura: HR–DAZD–79

Klasifikacija: A.1.6.3.

Naziv fonda: Kraljevska delegacija Vlade u Makarskoj

Vrijeme nastanka gradiva: 1807.–1811.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 7 knj., 66 kut.; 7,2 d/m.

Stvaratelj: Delegacija Vlade u Makarskoj (R. Delegazione di Governo in Macarsca, Distretto)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Mirom u Bratislavi/Požunu 26. prosinca 1805. Austrija je bila primorana odreći se Dalmacije u korist Francuza. Pod francuskom vlašću Dalmacija je prošla kroz dva razdoblja svog državnog razvitka: u prvom od 1806. do 1809. Dalmacija je pokrajina u sastavu francuske Kraljevine Italije, a u razdoblju od 1809. do 1813. ona čini dvije od sedam Ilirskih Pokrajina.

Vincenzo Dandolo, prvi francuski generalni providur Dalmacije, 26. studenoga 1806. izdaje Naredbu koja se počinje primjenjivati od 1. siječnja 1807. godine. Ta se odredba odnosi na ustrojstvo upravnih organa i teritorijalnu podjelu Dalmacije. Glavnu upravu sačinjavaju Generalni providur, Pokrajinska vlada i Opće vijeće Dalmacije. Lokalna uprava se dijeli na 4 okruga (distretti): Zadar, Šibenik, Split i Makarska; okruzi se dijele na 17 kotareva (cantoni), a oni na 25 općina (comuni). Na čelu Pokrajine stajao je generalni providur, kao vrhovni rukovoditelj građanske vlasti. U svakom od okruga Vladu predstavlja delegat, a na čelu kotareva su poddelegati, koji su predstavljali delegate i upravljali po njihovim uputama. Na čelu općina bio je načelnik.

Na osnovi Napoleonovog dekreta od 4. rujna 1806. i Dandolovog Pravilnika o ustroju upravne i sudbene vlasti od 26. studenoga 1806. izdana su uputstva za delegate i poddelegate (Istruzioni pei delegati e vice–delegati governativi della Dalmazia) u kojima se opisuju zadaci koje delegati moraju obavljati i način rada. Prema navedenom Pravilniku mrežu sudova u Dalmaciji čine Pomirbeni sudovi (Giudici di pace). Ustanovljena su ukupno 22 suda koji sude u građanskim i kaznenim predmetima, zatim dva prvostupanjska suda (Tribunale di prima instanza) u Zadru i Splitu; Prizivni sud (Corte d’apello) sa sjedištem u Zadru; Revizijski sud (Tribunale di casasazione) sa sjedištem u Milanu i trgovački sudovi (Tribunale di commercio).

Napoleon 15. travnja 1811. donosi Dekret o organizaciji Ilirskih Pokrajina (Décret imperial sur l’organisation de l’Illyrie) kojim se mijenja administrativno ustrojstvo Dalmacije. Na čelu uprave je intendant, ukida se delegacija kao upravno tijelo, a na čelo okruga dolazi poddelegat koji preuzima sve poslove i nadležnosti bivšega delegata. Poddelegacija tako postaje pravni sljednik delegacije. Ovim novim ustrojem kotarevi postaju samo teritorijalne jedinice, dok općinama (ovisno o broju stanovnika) upravlja gradonačelnik uz 5 vijećnika ili sindika sa zamjenicima. Ustroj novih organa vlasti kao i teritorijalna podjela tekli su sporo i neujednačeno tako da su se ustalili tek tijekom 1812. godine.

POVIJEST FONDA

Spisi Kraljevske delegacije u Makarskoj u prvo vrijeme čuvali su se u kancelariji delegacije, kasnije poddelegacije. Za vrijeme Druge austrijske uprave, spisi su bili u nadležnosti Okružnog suda u Splitu. Spisi makarskih upravnih tijela prvi put su 1889. preneseni kao Arhiv Makarske u Arhiv starih spisa C. kr. Namjesništva u Zadru. Kotarski sud u Makarskoj je 19. studenoga 1947. predao Državnom arhivu u Zadru preostali dio spisa iz mletačkog razdoblja (1408.–1797.). Gradivo Kraljevske delegacije vlade u Makarskoj od 1807. do 1811. djelomično je sačuvano.

Spisi su sređeni prema rastućem broju upisa u urudžbeni zapisnik. Svi spisi u gornjem lijevom uglu prvoga lista ili na zadnjem listu imaju broj kancelarije bez obzira jesu li u nju primljeni ili iz nje otpremljeni. Primljeni spisi imaju i broj kancelarije iz koje su stigli. Spisi su složeni u 67 kutija. Kao posebna cjelina izdvojena je serija Komisije za novačenje okruga Makarska od 1807. do 1813. godine.

SADRŽAJ

Kraljevska delegacija vlade u Makarskoj počinje djelovati 1. siječnja 1807. godine. Sjedište delegata bilo je u Makarskoj. Delegacija u Makarskoj bila je nadležna za kantone (cantoni) Makarska, Vrgorac, Metković, Imotski, Opuzen i Korčula (do 1810.). Okrug Makarska imao je ukupno 35.871 stanovnika.

Kraljevske delegacije vlade su predstavljale vrhovnu upravnu vlast u okruzima (distretti), a poddelegacije su bile upravna tijela u kotarevima (cantoni). U mjestima u kojima postoji delegat, ne djeluje poddelegat. Delegati i poddelegati koje imenuje Generalni providur u Zadru, tvore lanac upravnih i političkih snaga koje su trebale osigurati brzo, točno i stalno provođenje vrhovnih zakona.

Delegat je nadređen poddelegatima i svim nižim upravnim organima svog okruga. On nadgleda rad općinskih vijeća, poreznika i financijskih službenika te prikuplja i vodi statističke podatke i pokazatelje za svoj okrug. Tako je svake godine dužan prikupiti i generalnom providuru poslati popis stanovništva i popise rođenih, umrlih i vjenčanih, a isto tako i računske i knjigovodstvene knjige, te bilance svih općina svog okruga.

Jedna od glavnih zadaća mu je i povećanje javnih prihoda te briga o upravljanju i održavanju javnih dobara u interesu naroda. Zadužen je i za novačenje vojske i mornarice te brigu o vojsci koja stalno boravi u njegovom okrugu, kao i brigu o postrojbama koje su u prolazu. Delegat uz pomoć mirovnih sudaca ima ovlasti upotrijebiti vojne snage u cilju provođenja naredbi i odluka koje se tiču javnoga dobra, očuvanja javnoga reda i mira te praćenja i kažnjavanja kriminalnih osoba. Nadzire i očuvanje teritorijalnih granica prema susjednim zemljama, kao i unutarnjih granica između okruga, kotara i općina. Upravlja općinama, nazoči sjednicama općinskih vijeća, a u slučaju da neka općina uđe u bilo kakav sudski spor, on je predstavlja pred sudom. Delegat je mogao nazočiti i sjednicama kaptolskih vijeća, bratstava, školskih vijeća i svih drugih javnih i crkvenih tijela. Delegat prima i pritužbe protiv poddelegata i svih sebi podređenih službenika. Nadgleda gradnju i održavanje cesta, mostova, kanala i nasipa, održavanja zatvora i službenih zgrada. Brine se o bolnicama, nahodištima i dobrotvornim ustanovama, te nadzire rad liječnika, farmaceuta i porodiljske službe. Posebna mu je zadaća da nadzire sve što bi moglo dovesti u opasnost zdravlje žitelja, posebno zarazne bolesti. On nadzire poštansku službu, promiče uređenje i ukrašavanje gradova, brine se za čistoću ulica i protupožarnu zaštitu. Nadzire rad školskih ustanova, arhiva i javnih knjižnica. Redovno se informira o radu inspektora za bogoštovlje, te s njima surađuje; provodi cenzuru tiska i knjiga donesenih iz inozemstva; naređuje i provodi tiskanje zakona i naredbi koje generalni providur upućuje određenoj općini. Nadgleda rad trgovina od javne važnosti, trgovišta i sajmova, te izdaje dozvole i koncesije za otvaranje novih; prikuplja projekte za nove i poboljšanje postojećih manufaktura i proizvodnih pogona, te generalnom providuru predlaže dodjelu poticajnih sredstava i premija za obećavajuće trgovačke i proizvodne kuće. Nadzire poštivanje uredbi o ribarstvu i sezonama zabrane izlova, te predočuje generalnom providuru sredstva, načine i projekte za poboljšanje poljodjelstva i očuvanje šuma i pašnjaka. Ukratko, predlaže sve vrste upravnog, trgovačkog, proizvodnog i industrijskog napretka, i širenje svih principa oživljavanja provincije Dalmacije.

Delegacije su bile zadužene za provođenje svih administrativnih, političkih, moralnih i financijskih odluka i odredbi viših upravnih organa. Njihov je zadatak bio nadgledavanje izvršenja zakona, unapređenje nastave, financija, gradnje cesta, isušivanje močvara, progon kršitelja javnoga reda i slično.

Upravu delegacije (distrikta) pored delegata činili su pristav, tajnik, zapisničar, dva pisara i poslužnik. Tajnika je imenovao generalni providur, a ostale članove delegacije birao je delegat. Delegat je bio neposredno podređen generalnom providuru.

POPIS GRADIVA

1. Urudžbeni zapisnici spisa Delegacije 1807.–1811, 5 knj.

2. Urudžbeni zapisnici Komisije za novačenje okruga Makarska 1807.–1811, (u kut. 65–66)

Predmetne knjige

1. Putovnice, 2 knj.

2. Registar novaka za 1807. i 1808.

3. Popis novaka koji su primili naknadu za putne troškove i službovanje 1808.

Spisi, 1807.–1811., kut. 60.

1. Opći spisi 1807., kut. 1–10.

2. Opći spisi 1808., kut. 11–29.

3. Opći spisi 1809., kut. 30–40

4. Opći spisi 1810., kut. 41–54.

5. Opći spisi 1811., kut. 55–60.

Predmetni spisi

6. Spisi Komisije za novačenje okruga Makarska 1807.–1813., kut. 61–64.

7. Spisi o novačenju mladića iz makarskog okruga, o držanju straže, isplati putnih troškova i drugih naknada za službovanje u vojsci.

JEZIK/PISMO

Talijanski, francuski, hrvatski, njemački; latinica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–57: Generalno providurstvo Dalmacije 1806.–1809.

HR–DAZD–73: Intendenca pokrajine Dalmacije 1 1810.–1813.

HR–DAZD–85: Kraljevska poddelegacija vlade u Makarskoj 1811.–1816.

BIBLIOGRAFIJA

Istruzioni per le amministrazioni comunali della Dalmazia. Zadar, 12.XII.1806. *** Organizzazione del potere amministrativo. Zadar, 26.XI.1806. *** Istruzioni pei Delegati e Vice–Delegati Governativi della Dalmazia, Zadar. *** Bundy, Frank J. The Administration of the Illyrian Provinces of the French Empire: 1809.–1813. New York; London, 1987. *** Bezmalinović, Bonina. Francuska uprava u Dalmaciji 1806.–1809., Jugoslavenski istorijski časopis, br. 1–2. Beograd, 1988. *** Samardžić, Đorđo. Administrativno teritorijalna podjela provincija Dalmacije i Dubrovnika s Kotorom u okviru Ilirskih pokrajina, Godišnjak pravnog fakulteta u Sarajevu, br. XIV. Sarajevo, 1966. *** Karlić, Petar. Kraljski dalmatin: (1806–1810). Zadar: Matica dalmatinska, 1912. *** Lago, Valentino. Memorie sulla Dalmazia, sv. 1. Venezia, 1869. *** Novak, Grga. Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1797.–1814.), Rad JAZU. Zagreb, 1940. *** Pisani, Paul. La Dalmatie de 1797. à 1815. Paris: Alphonske Picard et fils, 1893. *** Kolanović, Josip i Šumrada, Janez (ur.). Napoleon i njegova uprava na istočnoj obali Jadrana i na području istočnih Alpa: arhivski vodič. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2005. str. 403–504: Državni arhiv u Zadru, Bibliografija str. 953–1037