[0051] Bilježnici Knina (1788.–1808.)

Signatura: HR–DAZD–51

Klasifikacija: B.1.8.

Naziv fonda: Bilježnici Knina

Vrijeme nastanka gradiva: 1788.–1808.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 5 svež.; 0,80 d/m

Stvaratelj: Bilježnici Knina (Notai di Knin)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Javna bilježnička služba (služba notarijata) u Dalmaciji, Istri i Primorju postojala je u priobalnim gradovima u kontinuitetu od 13. st. do 1945. godine, kada je ukinuta. Po uzoru na Zakon o ustroju notarijata u Francuskoj, donesenom 16. ožujka 1803., kralj Kraljevstva Italije Eugen Napoleon donio je 17. lipnja 1806. Pravilnik o notarijatu za Kraljevinu Italiju. Godinu dana kasnije, 6. listopada 1807. donesen je dekret da se Pravilnik o notarijatu od 16. lipnja 1807. ima do kraja studenoga primijeniti u svim pokrajinama Kraljevstva. Na osnovi toga dekreta V. Dandolo izdao je 20. studenoga 1807. godine „Pravilnik o bilježništvu“ (Regolamento sul notariato) koji je stupio na snagu 1. ožujka 1808. godine. Taj Pravilnik sadrži ranije odredbe izdane u Francuskoj i to: Zakon od 6. listopada 1791. (Recueil de lois, décrets et réglements à l’usage de Provinces Illyriennes de l’Empire; u nastavku skraćeno Recueil, Tome II, Paris 1812., str. 288), Zakon od 5. svibnja 1796. (Recueil, Tome II, 290) i posebno Zakon o organizaciji notarijata (Loi contenant organisation du Notariat) od 16. ožujka 1803. Prema Pravilniku iz 1807. bilježnici (notari) bili su zaduženi za sastavljanje i čuvanje ugovora i drugih isprava kojima su stranke željele dati javnu vjeru i potvrdu. Oni su imali obvezu čuvati i izdavati kopije i izvode. Javne bilježnike (notare) je imenovao generalni providur, koji je dekretom određivao i mjesto odnosno okrug (distretto) njihova djelovanja, a rad izvan dodijeljenog područja kažnjavao suspenzijom od 6 mjeseci. U svakom su sudskom kotaru (području kojeg je pokrivao jedan pomirbeni sud) postojala najmanje dva notara, dok se u većim mjestima njihov broj određivao po potrebi. U sjedištu svakog sudskog okruga morao se osnovati opći arhiv bilježničkih spisa (Archivio generale), a u općinskim sjedištima pomoćni arhivi (Archivi sussidiari). Bilježničku su službu nadzirala dva prvostupanjska suda, onaj u Zadru i Splitu. Prizivni sud u Zadru obavljao je vrhovni nadzor.

Isprave su izrađivali jedan ili dva notara u prisustvu dva pismena svjedoka iz dotičnog okruga koji nisu smjeli biti u rodbinskoj vezi sa strankom. Koncept spisa potpisom su potvrđivale stranke i svjedoci, a bilježnik je potpisu dodavao i pečat. Bilježnik je spis morao započeti riječima Regno d’Italia, naznakom nadnevka i imena općine te suverena. Spis je trebao završiti naznakom općine, mjesta i ureda gdje je sastavljen te imenom, prezimenom, očevim imenom i adresom svjedoka. Stranke, bilježnik i svjedoci potvrđuju koncept svojim potpisom, a bilježnik i pečatom.

Notar je bio dužan pohraniti koncepte spisa s pripadajućim prilozima slažući ih u filze ili u knjige po kronološkom redu i po tekućem broju u repertoriju, kako bi na zahtjev stranaka mogao izdavati kopije i navode određenih isprava. Svakoj od stranaka javni bilježnik je izdavao kopiju prve vrste (copia di prima edizione), a svima drugima, koji su to eventualno zatražili, obične kopije koje su morale biti istovjetne izvorniku. Notari su morali voditi repertorij odnosno knjigu u obliku stupaca, u koju su prema tekućim brojevima upisivali sve spise koje su sastavili i čije koncepte čuvaju. U repertorij su unosili: redni broj, nadnevak, vrstu dokumenta, imena, prezimena i prebivališta stranaka i svjedoka, oznaku koja određuje narav dokumenta i njegovu vrijednost. U prvih osam dana svakog mjeseca mjerodavnom su arhivu morali predočiti kopiju registra u repertoriju za protekli mjesec.

U sjedištu svakog sudskog okruga (distrikta) morao se osnovati opći arhiv bilježničkih spisa (Archivio generale), a u općinskim sjedištima pomoćni arhivi (Archivi sussidiari), gdje su se prikupljali i čuvali protokoli, repertoriji, filce, koncepti i pečati pokojnih bilježnika. Postojala su dva glavna arhiva, jedan za sudski kotar Zadar s pomoćnim arhivima u Cresu, Krku, Rabu, Pagu, Skradinu i Šibeniku, a drugi glavni arhiv bio je u sudskom kotaru Split s pomoćnim arhivima u Trogiru, Makarskoj, Hvaru, Korčuli i Braču.

V. Dandolo je donio nekoliko odredbi o izradi isprava javne vjere u slučajevima kada nema bilježnika. U svibnju 1807. izdaje proglas da župnici i kapelani mogu primiti izjavu posljednje volje u selima gdje nema bilježnika. U studenome iste godine određuje da darovanja ili izjave posljednje volje, za imovinu vrijednosti veće od 300 talijanskih lira, imaju valjanost tek nakon potvrde providura. Odredbe o notarijatu iz vremena generalnog providura V. Dandola ostale su na snazi i u Ilirskim Pokrajinama do 1813. godine.

Austrijska administracija zadržala je taj Pravilnik do donošenja novoga pravilnika. Carskom odlukom od 26. listopada 1817. dana je obavijest o vrijednosti bilježničkih spisa za Dalmaciju. Odlukom od 9. lipnja 1821. bilo je određeno da se bilježnički spisi imaju smatrati javnim ispravama. Privremeni pravilnik za notare u Dalmaciji donesen je 24. prosinca 1825. godine (Regolamento provvisorio pei notai della Dalmazia). Taj je Pravilnik ostao na snazi do donošenja Zakona o bilježništvu od 29. rujna 1850. odnosno do donošenja bilježničkoga reda 21. svibnja 1851. godine. Zakon o bilježničkom redu od 25. srpnja 1871. uveden je za cijelu Austriju i vrijedio je u Dalmaciji do donošenja Zakona o javnim bilježnicima 11. rujna 1930. godine. Prema bilježničkom redu iz 1871. službeno područje djelovanja javnog bilježnika bilo je određeno na dva načina: kao područje šire nadležnosi koje je obuhvaćalo područje suda prvog stupnja i kao područje uže nadležnosti na kojem je javni bilježnik djelovao kao sudski povjerenik.

POVIJEST FONDA

Za austrijske uprave bilježničke spise su preuzimali prvostupanjski sudovi (Dubrovnik, Split, Zadar i Kotor) i kotorski sudovi (preture) sukladno uputstvu Apelacionog suda za Dalmaciju od 14. travnja 1830. godine. Kotarsko poglavarstvo Knina 1906. godine predalo je spise Arhivu starih spisa C. kr. Namjesništva u Zadru (Archivio generale degli atti antichi presso I. R. Luogotenenza Dalmata).

POPIS GRADIVA

Spisi, Bilježnik Marcantun de Leva (1788.–1815.), svež. 1–5

JEZIK/PISMO

Talijanski, hrvatski; latinica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

DOPUNSKI IZVORI

Vidi HR–DAZD–220: Prvostupanjski sud u Zadru 1798.–1815.

BIBLIOGRAFIJA

Napoleonov Loi contenant organisation du Notariat od 16. ožujka 1803. godine. *** Dandolo, Vicko. Regolamento sul notariato (Zadar, 20. studenoga 1807.). *** Bonina Bezmalinović, Notarijat u Dandolovoj Dalmaciji, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 27 (1990.), 2, str. 77–98.