hr | en
facebook
Državni arhiv u Zadru
Zadar, R. Boškovića 1  |  dazd@dazd.hr
T: +385 23 211 530  |  F: +385 23 214 908

Povijest

Čuvanje dokumenata ima dugu tradiciju u Zadru čemu svjedoči zadarski kroničar Paulus de Paoli iz 14. st. koji spominje čuvanje gradskih povlastica u prostoriji ispod lukova zvonika Sv. Marije. Prvi spomen riječi "arhiv" na hrvatskim prostorima sačuvan je u spisu zadarskog bilježnika Vannesa Bernardija iz Firma iz 1390. godine, gdje se spominje "archivium communis Jadre" odnosno arhiv zadarske općine. Na zamolbu zadarskih poklisara 1451. godine mletački dužd Francesco Foscari dukalom odobrava općinskom kancelaru srediti spise po abecednom redu te ujedno određuje da općinski i knežev kancelar drže svaki po jedan ključ prostorije u kojoj se čuvaju spisi.

Sustavno i organizirano čuvanje dokumenata na jednom mjestu započinje 20. rujna 1624. godine, kada generalni providur Francesco Molin, po ovlaštenju mletačkog Senata, osniva Arhiv generalnoga providura u Zadru, koji je postao jezgrom oko koje će se kasnije prikupljati i drugo gradivo. Svojim aktom određuje poslove u Arhivu, rad službenika i način rada, donosi propis o poslovanju i zaštiti gradiva te imenuje prvog upravitelja Nicolu Vegliju, prvoga arhivista s državnom plaćom. Za prostor Arhiva određuje prizemlje Providurove palače, gdje se tijekom 18. stoljeća pohranjuju dokumenti drugih upravnih tijela.

Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine odnosno uspostavom prve austrijske uprave (1797.-1805.), u Arhiv se pohranjuju spisi zadarskih knezova, kapetana i fiskalnih savjetnika. Nakon austrijskog poraza francuska uprava (1806.-1813.) u Arhiv smješta spise prve austrijske uprave te spise ukinutih samostana i bratovština.

S početkom druge austrijske uprave (1814.) u Arhiv se pohranjuju spisi nastali u razdoblju francuske uprave, Arhiv ima stalnog arhivista, a ustanova kao jedan od odjela Predsjedništva pokrajinske uprave vodi svoj djelovodnik, što ukazuje na njenu samostalnost.
U 19. stoljeću Arhiv prerasta u važnu arhivsku ustanovu kada se izrađuju katalozi, inventari, indeksi i repertoriji, koji se koriste i danas. Arhiv se tada proširuje i drugim arhivskim gradivom koje je austrijska uprava koncentrirala u središnjem arhivu (npr.arhivi gradova Korčule, Splita, Kotora, Omiša, Brača, Makarske i Nina), a postupno su pristizali i spisi uprave nastali u Zadru, kao i obiteljski arhivi. Pokrenut je tromjesečnik "Tabularium", jedan od prvih arhivskih časopisa na hrvatskom tlu.
Krajem 1894. godine osniva se Knjižnica Namjesništva koja je bila namijenjena službenicima Namjesništva i istraživačima arhivskoga gradiva. Ukidanjem Namjesništva ona postaje dijelom Arhiva sve do danas.

Nakon Prvoga svjetskoga rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije Zadar proživljava teške trenutke svoje povijesti te na osnovu Rapalskog ugovora (1920.) između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca biva otrgnut od matice zemlje i svog prirodnog zaleđa te pripojen Italiji. Arhiv djeluje kao Arhiv Vlade za Dalmaciju, dalmatinske i korčulanske otoke, a od 1922. godine kao Arhiv Kraljevske prefekture. Godine 1928. Državni arhiv postaje samostalna ustanova podređena Ministarstvu unutarnjih poslova u Rimu.

Tijekom Drugoga svjetskoga rata odnosno do kapitulacije Italije 1943. godine najvrednije arhivsko gradivo, koje je po shvaćanju talijanskih povjesničara trebalo dokazivati talijansko pravo na Dalmaciju, prenosi se u Italiju. To je gradivo vraćeno nakon Drugoga svjetskoga rata 1949. godine tijekom postupka restitucije. U savezničkim bombardiranjima (1943.-1944.) gradska jezgra je bila najvećim dijelom sravnjena sa zemljom, pa je i zgrada Arhiva pretrpjela znatna oštećenja. Gradivo je preseljeno u vojarnu kod Kopnenih vrata, u koju se nakon još nekoliko preseljenja iza rata, konačno 1966. godine, smjestio Državni arhiv. Nakon oslobođenja Zadra (1.11.1944.) i priključenja matici domovini Hrvatskoj odmah je započela akcija prikupljanja i spašavanja dokumenata iz gradskih ruševina i smještanje u Arhiv. U posljeratnom razdoblju Arhiv je bio jedina organizirana arhivska ustanova u ovom dijelu zemlje te je djelovao kao Državni arhiv za najveći dio Dalmacije (osim Dubrovnika i Korčule), uključujući Pag i Rab. Nakon osnutka Državnoga arhiva u Splitu (1952.) nadležnost je smanjena na područje današnje Zadarske i Šibensko-kninske županije. Osnutkom Državnoga arhiva u Šibeniku (2007.) područje nadležnosti Državnog arhiva u Zadru proteže se na Zadarsku županiju (osim općine Gračac) i dio Ličko-senjske županije (grad Novalja).

U Domovinskom ratu (1991.-1995.) nekoliko granata pogodilo je dvorište Arhiva, a na okupiranom području Zadarske županije od velikosrpskih okupatora uništena je velika količina arhivskoga gradiva koje je u nadležnosti Državnog arhiva u Zadru.
Godine 1960. Državni arhiv u Zadru mijenja naziv u Historijski arhiv, a godine 1993. u Povijesni arhiv u Zadru, da bi 1999. godine vratio sadašnji naziv Državni arhiv u Zadru.

Danas Arhiv prerasta u modernu ustanovu s oko šest stotina arhivskih fondova i zbirki u ukupnoj količini od sedam tisuća dužnih metara arhivskoga gradiva, dok fond arhivske knjižnice obuhvaća preko pedeset tisuća knjiga, rukopisa, časopisa i novina. Deset odjela i tridesetak zaposlenika rade u interesu državnih tijela i tijela lokalne samouprave, kao i za fizičke osobe kojima su potrebni podatci iz bogatih arhivskih fondova i zbirki.

Izdavanje ovjerenih preslika

radno vrijeme čitaonice

Čitaonica Državnog arhiva u Zadru otvorena je radnim danom od 8.30 do 14.00 sati i srijedom od 8.30 do 18.30 sati, osim od 1. srpnja do 31. kolovoza kada je otvorena kao i ostalim radnim danima. Isto se primjenjuje i u slučajevima kada je državni praznik (neradni dan) četvrtkom.

Narudžbe gradiva za rad srijedom popodne primaju se najkasnije istoga dana do 14.00 sati.

Čitaonica Arhiva Zadarske nadbiskupije otvorena je radnim danom od 8.00 do 14.30 sati.

rad sa strankama

Prijamni ured prima stranke radnim danom od 8.30 do 12.00 sati.

Sabirni centar Novalja prima stranke radnim danom od 8.30 do 14.00 sati.

Arhivski fondovi i zbirke